Stručnjak je za urbane preobrazbe, razvoj modela planiranja gradova i projektiranje dijelova urbanih sredina Alen Žunić sa svojim je arhitektonskim uredom Albatross dovršio dva velika projekta - urbanističke studije za gradove Pazin i Novalju. Popričali smo s tim hrvatskim arhitektom koji je znanja prikupljao na najprestižnijim međunarodnim sveučilištima kao što su Harvard, MIT, ETH i Columbia kako se kroje vizije gradova koje se sljubljuju s najnovijim trendovima održivosti, opamećivanja i navikama koje nam je u nasljeđe ostavila pandemija koronavirusa.
'Danas se razvoj gradova najčešće fokusira na točkaste intervencije u gradu umjesto na cjelovita urbana rješenja', tako ste mi u posljednjem razgovoru opisali boljku gradova u Hrvatskoj. Ima li kakvih promjena po tom pitanju?
- U međuvremenu smo našli način kako mi kao arhitekti možemo pridonijeti rješenju toga problema u praksi. Naime, gradovi često pripremaju tekstualne strateške dokumente za narednih nekoliko godina i u njima je navedeno što bi trebalo napraviti, ali ne i kako, odnosno nije vidljivo na koji način će se to manifestirati u prostoru. I upravo to je cilj projekata koje smo počeli raditi za naše gradove gdje projektiramo vizionarske razvojne prijedloge koji umjesto suhoparnih tekstualnih strategija uvijek nude projekciju, 3D sliku grada kako bi mogao izgledati u budućnosti. Takve urbanističko-arhitektonske projekcije smo inicijalno napravili za Pazin i Novalju, oni su bili najhrabriji da s time započnu. Za nas je vizija kreativna prostorna misao, konceptualni (a ne dnevni, provedbeni) okvir za budući urbani razvoj grada kroz narednih nekoliko desetljeća koji bi umjesto dosadašnjeg 'krpanja' prostora prema trenutnim i kratkoročnim potrebama trebao ponuditi dugoročan plan, odrediti smjer kretanja koji će se kroz vrijeme po potrebi mijenjati i prilagođavati. Ono što je nama imperativ jest cjelinu grada sagledati kao jedinstveni organizam, holistički i kroz sinergiju svih dijelova, a potom osmisliti ključne i najinspirativnije prostorne zone.
Napravili ste razvojnu studiju za Pazin koji je proglašen najboljim malim pametnim gradom, na što ste se fokusirali?
- Nama je prvenstveno važno da gradovi budu 'pametni' u strateškom planiranju za budućnost, a smart city tehnologija može biti podrška tome, ali ne i jedini cilj. Kroz prostornu strategiju smo pokušali pokazati pristup projektiranju gradova koji nije nalik uobičajenom 'uredskom urbanizmu', i pri tome smo radili onako kako bi za pojedini prostorni problem bilo logično i najbolje, a ne kako je kratkoročno moguće, ili kako je najlakše. Tako je vizija koju smo osmislili mogući 'priručnik' Pazinu za sve buduće prostorne odluke, putokaz kroz koji se mogu sagledati problemi iz šire perspektive, a time se mogu anticipirati i odgovori na probleme za koje grad danas ni ne zna da će se možda pojaviti.
Fokusirali smo se osim na pametno rješavanje ukupne cjeline grada i na tri sustava intervencija. Na mikro razini je predložen sustav točkastih zahvata, disperziranih manjih 'urbanih soba' koje implementacijom zelenila, boja, svjetla i sofisticirane urbane opreme aktiviraju grad kroz jednostavna i lako savladiva uređenja dijelova urbanog tkiva. Zatim su na drugoj prostornoj razini predložena uređenja većih gradskih zona koje nazivamo epicentrima novih promjena, a radi se o lokacijama koje bi svojim uređenjem, izgradnjom, prenamjenom ili nadogradnjom (ovisno o mjestu u gradu i trenutnom stanju) trebale postati ishodišta iskoraka ka budućnosti i mogućnostima 21. stoljeća. One se uvode kao suvremene žarišne zone od urbanističke važnosti, kao epicentri koji će pozitivnom radijacijom vremenom aktivirati i šire prostore uz sebe. Kao potencijalna četiri epicentra izabrani su uglavnom danas najzagađeniji i najzapušteniji dijelovi Pazina. Naposljetku, razvili smo cijeli jedan novi dio grada Pazina.
Koliko je vremena potrebno da se hrvatski gradovi provedu kroz zelenu tranziciju?
- Ako gledamo dugoročni razvoj onda su potrebna desetljeća, a mi obično kao prvu ciljanu godinu naših vizija planiramo 2030. jer je nemoguće prije toga izvesti neke ambicioznije prijedloge. Naravno, 2030. nije konačna godina, tada se planira tek inventura stanja kada se viziju i prateću tranziciju prema 'zelenome' može korigirati i unaprijediti, i tada je moguće napraviti korak dalje, na primjer prema 2050.
Kakve održive preinake su moguće uz ugradnju solarnih panela na krovove i povećanje energetske učinkovitosti?
- Ako govorimo o suvremenim pristupima održivosti i energetskoj, pa i financijskoj učinkovitosti, nama je uvijek cilj umjesto a priori rušenja ili nove izgradnje ići u prenamjenu postojećeg fonda zgrada u gradu. Najbolji primjer u npr. viziji za Pazin je trenutno u vizuri grada najnaglašeniji i najistaknutiji reper vidljiv svakom prolazniku s autoputa – degradirani silos – koji našim projektom ima potencijal postati centar inovacija umjesto mjesta nelagode i neuređenosti grada, a umjesto odumrle industrije i skladištenja sada može proizvoditi znanje, socijalnu koheziju i stvarati nove prostorne atmosfere koje su svima dostupne, ne samo onima koji tamo rade. Tome smo u studiji posvetili veliku pažnju, da upravo silos postane mjesto novih zelenih tehnologija, od pročišćivača zraka do polja solarnih panela koja se oko tog industrijskog postrojenja mogu smjestiti.
Mogu li se uključiti još neki aspekti planiranja grada koji bi pridonijeli njegovoj održivosti?
- Energetska učinkovitost u našim projektima nije bazirana samo na novim 'zelenim' tehnologijama, iako su nam i one neizmjerno važne, nego i na postizanju pozitivnih aspekata održivosti kroz elemente prirode koja utječe na razne faktore, od čistoće zraka do smanjenja efekta toplinskih otoka. U Pazinu smo recimo jedan veliki prostor, inače zagađen i neuređen, u samom centru grada projektirali kao parkovnu površinu koja bi postala sinonim za ekologiju, mjesto botanike, čiste vode, uređene rekreacije, a biljnim pročišćivačem vode bi se uveli trenutno najaktualniji principi zelene urbane infrastrukture. Zona koja je stigmatizirano mjesto odlaganja građevinskog otpada, crna rupa grada, u budućnosti bi postala epicentar ekološke transformacije, točka iz koje se širi pozitivna svijest o zelenoj infrastrukturi suvremenog Pazina.
Koji su najsvjetliji primjeri održivosti na kojima ste radili u Hrvatskoj?
- Možda je najzanimljiviji, a ujedno i najkompleksniji primjer Novi Pazin, jedna posve ab ovo planirana zona, unaprijed cjelovito planirana po principima održivosti. U tom dijelu grada smo projektirali složene i hibridne površine koje odgovaraju suvremenom načinu života u kojem smo naviknuti naći sve potrebne sadržaje u krugu od 15 minuta pješice – počevši od novog vrtića i manjih stambenih objekata, preko kulturnih ustanova i nove škole, do tržnice, većih poduzetničkih zona, hubova, inkubatora i centara inovacije. Plan tog novog centra predviđa uvođenje pojedinih multifunkcionalnih 'otoka', gradskih insula koje se redovito naslanjaju na zelene linije parkova i igrališta. Kako će se u narednih 10-30 godina u svijetu zasigurno događati veliki tehnološki, ekonomski i društveni pomaci, i to sve intenzivnijim eksponencijalnim rastom, ovaj je koncept na prvu jako ambicioznog izgleda, osmišljen tako da pokaže da grad Pazin može biti u skladu s vremenom koje nam sve brže dolazi.
Kako prilagoditi gradove da turizam ne ide nauštrb kvalitete života lokalnog stanovništva?
- Prvenstveno kroz dobro dizajnirani budući identitet grad, kroz pažljivo projektiranje ukupne slike prema 'van'. Mogu detaljnije to objasniti na primjeru Novalje na otoku Pagu gdje nam je cilj bio doći do posve specifičnog rješenja, osmisliti po čemu je upravo ta lokacija posebna i drugačija od drugih, što ona želi ili treba biti da bi imala svoju jasnu diferencijaciju. Postavili smo pitanje može li Novalja biti nešto više od grada zabave, grada mladih partijanera ili grada jeftinog, a time i masovnog turizma? Trenutno najpoznatija party destinacija u Hrvatskoj tokom perioda pandemije shvatila je koliko ovisi o isključivo jednom faktoru – turizmu zabave – te da izgradnja samo klubova i apartmana nije dugotrajno održivo rješenje. Pri tome plaža Zrće koja je najviše doprinijela popularnosti mjesta ne bi trebala biti jedini odgovor na urbanističko-arhitektonski identitet grada. Premisa na kojoj smo gradili buduću viziju grada bila je – može li se onda gradu kojega obilazi toliko posjetitelja iz svih dijelova svijeta ponuditi arhitektonski i urbanistički suvremeno rješenje koje je specifično za Novalju, ne samo improvizirano ili importirano kao do sada?
Kako ste osmislili rješenje za taj problem u Novalji i što bi to značilo u prostoru grada?
- Ideja je bila da novi identitet Novalje uvaži svu postojeću jedinstvenu ponudu grada, ali se ne bi trebao zadržati samo na prednostima lokacije i prirodnim datostima (moru i suncu), nego bi gradio novo okruženje gdje osim zabave i odmora Novalja postaje poželjna destinacija i za rad. U scenarijima novog identiteta moguće je, primjerice, nakon nekoliko sati rada i 'poduzetništva' otići na poznatu plažu Zrće, uživati u plažama, gastronomskoj turi (enjoy) ili rekreaciji kroz outdoor ponudu ronjenja, biciklizma ili penjanja (explore). Mi smo predložili da Novalja, uz postojeći enjoy i explore kako smo ih nazvali, svoj identitet unaprijedi kroz uvođenje treće kategorije – earn, a kao manifestacija toga u prostoru predviđeni su i brojni novi objekti koji bi takvu programsku 'injekciju' i omogućili.
Ta 3E bi postali temelj vizije i razvoja grada kroz narednih 10 godina, a trojstvo tih pojmova je moguće u današnje doba, budući da suvremena ekonomija zaista nudi hibridne, naizgled nespojive modele koji u ovom slučaju istovremeno i ravnopravno povezuju poslovni aspekt (business stranu) i slobodno vrijeme (trenutke ugode) kroz sintagmu – bleisure-a (business + leisure). Novalja bi tako imala priliku postati centar za zabavu i odmor, ali istovremeno i mjesto gdje posjetitelji imaju sve preduvjete za rad na svojim projektima, poslovima i planovima koji će im omogućiti da tijekom turističkog dolaska ili čak dužeg boravka u Novalji zarađuju. Kako je trenutno najveći broj posjetitelja mlađe dobi, dodavanjem poduzetničkih hubova, inkubatora i radnih prostora Novalja bi postala izuzetno primamljiva destinacija za produljenje sezone i boravka na tako atraktivnoj lokaciji, a posebno bi se mogla istaknuti kao hotspot za gaming zajednicu ili digitalne nomade koji uz sport i aktivnosti, more i sunce, zabavu i provode, mogu podjednako naći prostore i uvjete za rad. Tome će sigurno pridonijeti i planirana izgradnja nove atraktivne luke i marine, koje predlažemo.
Kako se pandemija odrazila na arhitekturu i planiranje?
- Možda posljedice najviše vidimo u svojim stambenim prostorima koji su postali multifunkcionalne zone za spavanje, za rad na daljinu preko Zooma ili MS Teamsa, za izolaciju po potrebi s cjelodnevnim boravkom, postale su mjesta za vježbu i rekreaciju... Stan je, ako imamo terasu, postao i naš 'javni', otvoreni prostor. Pandemija je zapravo bila katalizator za sažimanje sadržaja u stanovanju, zgušnjavanje, ali i preklapanje, pa se i način života polako počeo mijenjati. Novije generacije vjerojatno više neće imati tako strogu prostornu podjelu na zonu rada, spavanja, odmaranja… U budućnosti ćemo unaprijed projektirati takve multifunkcionalne, izrazito fleksibilne prostore u kojima se sve brzo i lako prilagođava. Uskoro će taj naglasak na hibridnosti postati i sveprisutna tema gradova kako bi i oni bili u korak s našim novim navikama gdje očekujemo istovremeno boraviti u prirodi, ali i u gradu, biti spojeni na Internet i 'mrežu', ali odvojeni ukoliko to zatrebamo… Gradovi će napokon morati aktivirati i javne prostore, stvoriti zelene, otvorene površine dovoljno programski i sadržajno zanimljive da bi građanima bili kvalitetna nadopuna uz osnovne poslovne i stambene potrebe.
Kako s time u skladu unaprijediti naše gradove kroz urbanističke vizije?
Čini mi se da su nas nevjerojatne promjene u načinu života uslijed pandemije potaknule da na razini grada više ne gledamo prostor samo kao fizičku komponentu, nego i kao istovremenu digitalnu stvarnost, odnosno kako smo to prošle godine definirali u velikome međunarodnom projektu za Istanbul, promatramo – grad kao platformu. Tako smo i u spomenutim urbanističkim vizijama za hrvatske gradove, za njihove gradske zone, velike nove komplekse i javne površine, osim prostornog rješenja dizajnirali i jednakovrijednu digitalnu aplikaciju koja omogućava suživot realnog i virtualnog u različitim uvjetima koji nas mogu zateći, što se nastavlja na postulate pametnoga grada.
Uz to, mi smo primijenili u svojim projektima za Pazin i Novalju i koncept hibridnosti, koji se kako sam spomenuo ranije mnogima spontano dogodio u ovo covid vrijeme. Cilj je u tim rješenjima da i parkovi i trgovi, ali i novi objekti budu sadržajno višeslojni i fleksibilni sa brojnim mogućim scenarijima korištenja unutar istog prostora. Možda je u našem radu najbolji primjer nedavno završen projekt za megakompleks u Istri. Planiran je u podnožju nekadašnjeg kamenoloma i svojim je volumenom insertiran u teren, u zapuštenu kavernu, te bi spuštanjem zelenog krova objekt pratio konfiguraciju terena, i postojeće obodne brze prometnice, postajući praktički nevidljiv, unatoč svome velikom volumenu. Kompleks bi, kako smo ga zamislili, predstavljao idealan spoj arhitekture, urbanizma i landscapea te bi jasno prezentirao jednu od ključnih premisa našeg pristupa – da se može graditi zelenilom jer je travnati krov formiran kao javna šetnica i atraktivni gradski park.
Na čemu sada radite i koji projekti Vas čekaju u skoroj budućnosti?
- Već pripremamo i studije za neke druge naše gradove i želja nam je da napravimo svojevrsnu 'ediciju' kreativnih urbanističkih vizija. Neki su gradovi koje sada dalje razvijamo u kontinentalnoj Hrvatskoj, neki na priobalju i ono što je nama posebno zanimljivo i inspirativno je da svi oni imaju različite identitetske odrednice – od turizma, sporta ili zabave, do gaming industrije, poduzetništva ili fokusa na poljoprivredu, ali i ambiciju da budu i nešto drugo. Nadam se da će biti sve više uprava gradova koje će shvatiti da je jedini održivi način upravljanja gradovima ne isključivo kroz implementaciju novih 'pametnih' tehnologija, nego kroz cjelovito projektiranje grada s pogledom u budućnost.