Iz ugla digitalnih nomada: Kakve prilike novi tip radne snage donosi Hrvatskoj

Rad na daljinu rasprostranio se neviđenom brzinom svijetom te su gušt rada iz kreveta, dnevnog boravka ili iz dvorišta iskusili mnogi koji, da nije bilo pandemijskog zaključavanja, ne bi nikada dobili priliku uživati u slobodi rada iz pidžame. No, to nije krajnji doseg. Postoje i oni koji već godinama nemaju svoj ergonomski stolac i radni stol u uredu, već rade koristeći laptop iz raznih dijelova kugle zemaljske dok na svojoj koži osjećaju kakav je život svugdje drugdje. Putuju iz zemlje u zemlju zadržavajući se svugdje po nekoliko mjeseci, stoga ih i zovemo digitalnim nomadima. Milijuni ljudi vode takav život, a nakon korone očekuje se da će taj tip radne snage dobiti veliku novu sljedbu. U svemu tome, našla se i Hrvatska.

Početkom kolovoza Estonija je uvela prvu vizu za digitalne nomade na svijetu, a isti bi se scenarij mogao dogoditi i našoj zemlji s obzirom na to da je prvi susret Jana de Jonga, vlasnika tvrtke Webpower Adria koji je temu stavio na dnevni red, i predstavnika Ministarstva unutarnjih poslova prošao vrlo obećavajuće. Doduše, tek treba osnovati radni tim i održati još mnogo sastanaka kako bi se ideja realizirala, no i to je početak. U digitalnom i tiskanom izdanju Lidera tim smo povodom objavili podugačko štivo, a sada donosimo pogled na recentne događaje iz ugla digitalnih nomada koji su nam pružili i mnogo više, savjete kako se snaći u novoj radnoputujućoj okolini te kakve prilike digitalni nomadi donose Hrvatskoj.

Hrvatska je sve atraktivnija digitalnim nomadima

–​ Vijetnam, Malezija, Tajland, Kambodža, Hong Kong, Singapur i Indonezija vrlo su popularna mjesta za digitalne nomade zbog dobrog odnosa cijena i kvalitete života, a u Europi su vrlo zanimljiva odredišta Lisabon, London, Berlin, Talinn te donekle Barcelona – ističe Gasper Sopi, osnivač kreativne agencije Hyperactive. No, dodaje, sve su atraktivnije zemlje poput Bugarske, Ukrajine, Gruzije, Kazahstana, ali i Hrvatske.

Pritom uopće ne dvoji da je Hrvatska idealna destinacija za taj segment populacije te da bi se tako trebala i brendirati. Za to navodi i nekoliko argumenata kao što su dobra tehnološka infrastruktura, pristupačne cijene, more, četiri godišnja doba te razne prigodne aktivnosti.

– Smatram da bi najveći hit bila 'nomadska' viza koja bi bez komplicirane papirologije takvim putnicima dala mogućnost da se dulje zadrže – navodi Sopi, koji nije ljubitelj poopćavajućeg izraza digitalni nomadi, ali je zato s obzirom na to da je posao obavljao živeći u Vijetnamu, Maleziji, Hong Kongu, Šri Lanki, Tajlandu, Maroku, Engleskoj, SAD-u, Norveškoj, Španjolskoj i Kosovu pravi primjer te nove vrste radne snage.

Uvođenje nomadske vize nevjerojatna je prilika za hrvatski turizam i brendiranje destinacije, ali i rješenje najvećeg problema s kojim se sudaraju digitalni nomadi, takozvanog 'visa runa', odnosno nužnosti odlaska u susjednu zemlju kako bi se mogao ostvariti dugotrajniji boravak u nekoj zemlji. Turističke vize, u pravilu, traju svega 90 dana. 

Ne treba biti prljavo bogat

Sopi smatra da treba razbiti predrasudu kako treba biti prljavo bogat da bi se putovalo i radilo.

- Svijet nije zastrašujuće mjesto, može se u njemu živjeti i raditi slobodno i bez mnogo novca. Dapače, ne treba činiti ništa specijalno da bi se postalo digitalnim nomadom. To se ne studira i nema tečajeva za to. Danas na internetu svi mogu izučiti neku unovčivu vještinu, od dizajna i programiranja, do copywritinga, knjigovodstva i slično. Sve se više-manje može raditi 'digitalno' i s bilo kojeg dijela planete - objašnjava te napominje da nikako ne treba zanemariti jednu važnu komponentu upoznavanja drugih društava i civilizacija. Ona djeluje transformativno i to ima potencijal ne samo mijenjati pojedinca, već i kolektiv, kako naš lolalni tako i globalni.

- Korak je to prema Lenonovom svijetu bez granica. Just imagine - inspirativan je Sopi dok nam tumači kako sve može imati i dublju, spiritualnu dimenziju umjesto samo one kulersko-turističke 'idem po svijetu, konzumiram po jeftinim zemljama i skupljam štambilje po putovnici'.

Naravno, život na putu ima svoje izazove. Otkriva nam da mu je najveći izazov bio nedostatak kvalitetne i stabilne internetske mreže bez koje je teško raditi. Budući da digitalni nomadi nisu neka homogena skupina, ne nailaze svi na iste izazove. Nekima nedostaje vlastiti kreativni kutak na koji su navikli u svom domu, a neki s obzirom na to da su često u pokretu teško ostvaruju dugotrajna prijateljstva. No, sve to ne zvuči kao dovoljan razlog da se posustane i ostane kod kuće.

Prilika za iznajmljivače

Jedan od najpoznatijih hrvatskih predstavnika IT freelance scene Tomislav Kozačinski često u medijima nosi titulu digitalnog nomada. Budući da ima stalnu adresu u Londonu, gdje je s Krisom Janušićem osnovao agenciju Meridian Collective, on se ograđuje od tog naziva. Pravi nomadi, kaže, žive na putu. Pa ipak, svojim putovanjima s ruksakom i laptopom po mnogim državama Europe, Bliskog Istoka, Južnoj Africi pa čak i Sibiru, iskusio je život digitalnih nomada. Kaže da mu je na takvim putovanjima najveći izazov bilo pronaći 'konkretan komad vremena za koncentrirani rad' jer uvijek ima nešto zanimljivije od samog posla, 'problemi' poput otkazanih letova, pristupa internetu i slično.

Mnogi će tek isprobati čari digitalnog nomadstva zahvaljujući masovnom iskustvu i prisilnoj afirmaciji rada na daljinu kod mnogih poslodavaca zahvaljujući 'korona-zaključavanju'. Kozačinski za sve one koji će se tek otisnuti na put nudi korisne savjete: 

- Ako država ima internet i AirBnB, sve ostalo je pitanje organizacije i pripreme. Dosta ljudi kada se odluči krenuti na put, prvo odaberu daleku i egzotičnu destinaciju dok Europa nudi gotovo sve prednosti zapadne civilizacije, može biti stvarno jeftina i imate prilike upoznati različite kulture. Dobro je početi s nečim 'blizu' prije nego se zaputite na drugi kraj planete. 

Mnogi će na tom putu kao destinaciju izabrati i Hrvatsku i okusiti kako je to živjeti u zemlji koja je 'full of life'. Stoga država ima važan zadatak.

- Hrvatska je već sada dosta ispred mnogih zemalja koje digitalni nomadi preferiraju, no ima puno prostora da olakšamo ulazak ljudima koji trebaju vizu i da turističku birokraciju svedemo na minimum, a sve što je nezaobilazno da se može odraditi online i bez žigova, biljega i ostalih nebuloza koje vučemo iz davnih 'nedigitalnih' vremena - komentira Kozačinski te dodaje kako privlačenje digitalnih imigranata predstavlja veliku priliku za iznajmljivače smještaja s obzirom da su to gosti koji se zadržavaju po nekoliko mjeseci.

- Hrvati su jako fokusirani na more i mnogi ne razumiju da ima ljudi koji bi došli na par mjeseci živjeti u manje gradove, koji nisu nužno na obali, van ljetne sezone i uživali u kvaliteti prehrane, prirode i jednostavnosti koju mnoga mjesta imaju za ponuditi - zaključuje Kozačinski.

Promocija je ključ

Hrvatska je idealna za digitalne nomade uvjerio se tijekom posljednjih nekoliko mjeseci Lee Adler, autor online newslettera The Wall Street Examiner, koji je na svom 200-dnevnom putovanju Europom 'zapeo' u Hrvatskoj tijekom korone. On ističe da je zemlja savršena za dugotrajniji boravak, osobito za Amerikance zbog niskih troškova života u odnosu na one u SAD-u, prirodnih ljepota, predivne klime i nevjerojatne kulture. No, kako bi itko došao, treba poraditi na promociji.

- Blogeri mogu odigrati važnu ulogu kako bi se za Hrvatsku čulo. Nakon mojih objava o Hrvatskoj na Facebooku, brojni pratitelji iskazali su interes da je posjete, a neki prvi put promišljaju i o dugoročnijem boravku. Zemlja se prodaje sama od sebe kada se o njoj pročuje glas. Hrvatska vlada može pomoći u tom procesu pružajući informacije i maksimalno olakšavajući proces dobivanje vize za dulji boravak – smatra privremeni Zagrepčanin Adler.