Preliminarne procjene sugeriraju da se zbog rata rast ukupnoga gospodarstva EU neće zaustaviti, no mogao bi se smanjiti ukupan BDP eurozone. Pad bi mogao iznositi od 0,3 do 0,4 posto ili, u najgorem slučaju, jedan posto. Izdržljivo, procjenjuju u Bruxellesu. Možda to dobro zvuči za Bruxelles, Frankfurt, Pariz ili Milano, ali treba dosta petlje da bi se već sad jasno poručilo da će rat u Ukrajini bolje podnijeti snažnija gospodarstva EU, a zemlje poput Hrvatske vrlo će lako upasti u spiralu krize iz koje će se jako teško izvući. Nameće se potreba žurnog osnivanja fonda iz kojega će se pomoći kolateralnim žrtvama sankcija. Kapitala unatoč svemu još ima, treba ga preraspodijeliti
Sankcije Rusiji možda jesu dizajnirane kako bi maksimirale utjecaj na rusko gospodarstvo, ali jednako će tako nanijeti veliku štetu ekonomiji u Europskoj uniji – i to treba jasno i glasno reći. Na svom poslovanju isprva će ih osjetiti najveći, oni koji najviše rade sa Rusijom; njih će udar na Rusiju najviše boljeti: Shell, Total, Volkswagen, BMW, Renault, Airbus...
Nepregledan je broj EU tvrtki koje su već na svom poslovanju osjetile teške i izravne posljedice sankcija. U usporedbi s njima cijena koju će, gledajući u apsolutnim iznosima, zbog sankcija Rusiji platiti hrvatske kompanije poput Podravke, AD Plastika, Klimaopreme, Plive, JGL-a i drugih koje na tom tržištu posluju ne čini se tako velikom, ali za svaku od njih itekako je velika i znatno će utjecati na njihovo poslovanje.
Posljedice se već osjećaju
Europski, pa posljedično i hrvatski, problem nisu samo kompanije koje posluju izravno na ruskom tržištu i koje su sada pogođene sankcijama. Zbog rata u Ukrajini pogođeni će biti svi krakovi ekonomije koji izravno ili neizravno posluju s Rusijom i Ukrajinom, ali i Bjelorusijom. Riječ je o kompanijama koje izvoze svoje usluge i robu na ta tržišta i koje već danas ne mogu naplatiti svoja potraživanja.
Komisiji treba još vremena
Na udaru su proizvođači koji ovise o sirovinama iz tih zemalja, dobavljači raznih tehnologija iz njih. Posljedice već osjećaju čak i o tvrtke koje ovise o kreditima ruskih banaka ili imaju račune u njima. Nema nikakve sumnje da će rat i sankcije utjecati na ionako već poremećene dobavne lance, što će dugoročno utjecati i na druge sektore i industrije. Povećat će ionako već vrlo opasne inflatorne pritiske, a na sve to nalijepit će se i nezaustavljive cijene plina i nafte… Osjetit će se to od sjevera, preko zapada do istoka i juga Europe. Kao da to nije dovoljno, bit će vrlo teško othrvati se neizvjesnosti zbog rata i prijetnji nuklearnim oružjem, što će dugoročno utjecati i na potrošnju i na investicije, a u takvim okolnostima bit će vrlo nezgodno stvoriti uvjete za rast u budućnosti. A kad kriza ozbiljno načne ekonomije i tvrtke u EU, čak i ako samo okrzne Hrvatsku, sve one hrvatske tvrtke koje ovise o tržištima EU jedna za drugom povlačit će ručnu – i eto vraga!
Potpredsjednik Europske komisije Valdis Dombrovskis nedavno je istaknuo da je ta institucija već procijenila utjecaj ruske invazije na Ukrajinu na ekonomiju u EU i da, iako se situacija mijenja iz sata u sat, preliminarne procjene sugeriraju da se rast ukupnoga gospodarstva EU neće zaustaviti, no mogao bi se smanjiti ukupan BDP eurozone. Pad bi mogao iznositi od 0,3 do 0,4 posto ili, u najgorem slučaju, jedan posto. Izdržljivo, procjenjuju u Bruxellesu. Možda to dobro zvuči za Bruxelles, Frankfurt, Pariz ili Milano, ali treba dosta petlje da bi se već sad jasno poručilo da će rat u Ukrajini bolje podnijeti snažnija gospodarstva EU, a zemlje poput Hrvatske vrlo će lako upasti u spiralu krize iz koje će se jako teško izvući.
– Utjecaj sankcija i rata bit će različit za različite države članice EU – rekao je novinarima prošlih dana irski ministar financija Paschal Donohoe, izabran za predsjednika Euroskupine, na neki način europski ministar financija. No ako usporavanje ekonomije očekuju zemlje u eurozoni, kakav pad tek čeka zemlje koje ovise o ekonomijama eurozone, poput Hrvatske? I koliko se brzo zemlje poput naše iz tog pada mogu izvući?
Posljedice sankcija mogao bi ublažiti novac. Državni novac, ma koliko to upletanje države u ekonomiju liberali osuđivali, sada kao da su zanijemjeli, čak ni na pozive trenutačno ne odgovaraju… I dok je srbijanska vlada još prošlog tjedna, već drugoga dana ruske agresije na Ukrajinu, zasad samo deklarativno, odlučila podržati i financijski potpomoći vlastite tvrtke koje ovise o ruskom tržištu, Europskoj komisiji treba još vremena kako bi utvrdila trebaju li njezine ekonomije uopće pomoć i kakvu. Pa se tako administracija u Bruxellesu obvezala u sljedećih nekoliko tjedana razmotriti implikacije ruske invazije na europsku fiskalnu politiku, pa i podržati europsko gospodarstvo, ako bude potrebno.
– Dopustite nam da ponovno razmotrimo i preispitamo svoju fiskalnu strategiju kako bismo osigurali da možemo podržati svoja gospodarstva i građane u ovom trenutku najvećeg izazova - rekao je tzv. financministar EU Donohoe.
Kapelica u Čađavici može i pričekati
I dok čekamo da europski čelnici osvijeste da i u svom dvorištu imaju situaciju kojom će se morati pozabaviti prije nego što izmakne kontroli, ne možemo se ne prisjetiti kako su sve europske vlade, pa tako i naša, usred pandemije zbog političke odluke o zatvaranju ipak pomagale gospodarstvu, i to financijski, da prebrodi taj neočekivani udarac. Pitanje je samo zašto se s takvom odlukom zasad oklijeva. Kapitala unatoč svemu još ima, a ako se ne može osnovati neki novi neovisni fond za pomoć EU, pa tako i domaćem gospodarstvu, možda se kao sredstva za pomoć može iskoristiti novac iz Europskog fonda za oporavak i otpornost. Pa zar nije logičnije, ma kako malo tržište Podravka illi netko drugi imali u Rusiji, pomoći im da što bezbolnije prebrode ovu krizu i nastave pozitivno poslovati nego, primjerice, obnavljati krovište kapelice u Čađavici ili investirati u energetsku obnovu zgrade lokalne akcije grupe (LAG) u središnjoj Istri?
Što o tom prijedlogu misle izvoznici, oporba, ali i gospodarstvenici koji već itekako osjećaju posljedice ratnog sukoba u Ukrajini, pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju tjednika Lider.