Kako ste glasovali u Fight clubu o sisačkoj rafineriji?

Hrvatsko tržište nije premalo za dvije rafinerije. Zaključak je to Liderovog Fight Cluba gdje smo suprotstavili mišljenja Gorana Šaravanje, glavnog ekonomiste Ine, i Igora Dekanića, profesora na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu. Naime, gotovo dvije trećine čitatelja koji su glasali u ovom sučeljavanju na strani su profesora Dekanića, dok 35 posto drži stranu Ine, odnosno Gorana Šaravanje.

Iako će se trakavica oko sisačke i riječke rafinerije nastaviti još dugo, činjenica je da koja god odluka bila donesena u Ini, ona utječe na život u Sisku.

Dekanić ipak upozorava kako je Hrvatska premala za dvije rafinerije ako se nastavi ova recesija.

- U tom slučaju Hrvatska je premala za sve – i turizam, i autoceste, i poljoprovredu i gospodarstvo općenito. Ako se promatra sadašnje stanje u kojem se nalazimo, Hrvatskoj ništa ne treba, a kamo li dvije rafinerije. No, ako se Hrvatska vrati na industrijski koncept, a tu ne govorim o klasičnoj industriji kao što su čeličane, u tom slučaju nam trebaju dvije rafinerije. I te dvije rafinerije služit će ne samo za hrvatsko tržište nego i za ostala. Naime, riječka rafinerija sagrađena je 1882 godine, a sisačka 1927. Niti jedna nije sagrađena samo za potrebe Hrvatske, nego za potrebe svih tržišta u našem okruženju. Stoga jasan je zaključak - smatra Dekanić.

Šaravanja svoj stav argumentira činjenicom kako je potražnja za gorivima u regiji dramatično pala u posljednjih pet i pol godina te je ukupno u Hrvatskoj, Sloveniji te Bosni i Hercegovini nestalo oko 1,5 milijuna tona ukupne potražnje za gorivom u usporedbi s potražnjom prije globalne financijske krize.

- Za razliku od Ine, naši konkurenti iz okruženja, kao što su Srbija, Slovenija, Italija, Njemačka i Mađarska, mogu brže reagirati na promjene potražnje na tržištu jer su u naprednijoj fazi konsolidiranja svojih rafinerijskih kapaciteta. Činjenica je da trenutni kapacitet Ininih rafinerija od 6,7 milijuna tona uvelike premašuje potražnju domaćeg tržišta koja iznosi tek 2,8 milijuna tona, dok konkurencija neprestano raste, poglavito iz smjera Mediterana. Također, nedavni drastičan pad cijena nafte slabi profitabilnost Ininog segmenta istraživanja nafte i plina radi čega postaje još važnije poboljšati profitabilnost rafinerijskog poslovanja i učiniti ga samostalnim i održivim. U tom smislu, potencijalna koncentracija proizvodnje na jednoj lokaciji povećala bi konkurentnost i smanjila gubitke koje kompanija već godinama bilježi u ovom segmentu poslovanja. U svakom slučaju, dugogodišnje nepovoljno vanjsko okruženje, ali i zdrava poslovna logika, Ini, baš kao i svakoj drugoj uspješnoj naftnoj kompaniji, nalažu realizaciju isključivo onih investicija koje imaju kapacitet za povrat uloženog i ostvarenje profita - zaključuje Šaravanja.