Poduzetnicima koji se zbog imenovanja na dužnosničku funkciju moraju odreći vlasničkih i upravljačkih prava nad svojom tvrtkom Zakon o sprječavanju sukoba interesa suspendira neka od temeljnih vlasničkih prava. No zato im omogućuje da njihove tvrtke legalno posluju s državom – osim onim malim dijelom države u kojem su na funkciji
Bio je to uobičajen radni dan kad je PIP-ov osnivač Ivan Bračić kao pomoćnik tadašnjeg ministra gospodarstva, pokojnog Branka Vukelića primio delegaciju ponudivši im uz čaj med konkurentskog proizvođača. Začuđeni, upitali su ga: 'Pa zar ti ne možeš svoj med prodati Ministarstvu?!' On im je odgovorio: 'Mogu, ali neću, i zato mirno spavam!'
Dok je Bračić bio pomoćnik ministra, PIP je počeo s tehnološkom investicijom u proizvodnju meda i drugih mednih proizvoda u Pisarovini. Poticaje koje je tvrtka za to ulaganje dobila od države on naziva 'statističkom pogreškom'. Želi, naime, reći da to nije bio velik novac i da bi netko očekivao da će izvući više iz državne blagajne.
Iako ne osporavamo da ima poštenih, nažalost, mnoge afere upućuju na to da ima i onih s lošim namjerama. Slaba točka mogao bi biti zakonski okvir, no u Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, na čijem je čelu Nataša Novaković, kažu da je Zakonom o sprječavanju sukoba interesa propisano (u čl. 17.) da tvrtka u kojoj državni dužnosnik ima 0,5 posto ili više udjela u vlasništvu 'ne može stupiti u poslovni odnos s tijelom javne vlasti u kojem dužnosnik obnaša dužnost niti smije biti član zajednice ponuditelja ili podisporučitelj u tom poslovnom odnosu'.
To vrijedi i za članove obitelji dužnosnika, samo što je u tom slučaju (čl. 18) propisano da je dužnosnik dužan 'o takvim poslovnim odnosima pravodobno obavijestiti Povjerenstvo koje će zatim u roku od petnaest dana izraditi mišljenje zajedno s uputama za postupanje dužnosnika i tijela u kojem dužnosnik obnaša dužnost'. U oba ta slučaja, utvrdi li se nepravilnost, predmet se dostavlja mjerodavnome državnom odvjetništvu.
– Povjerenstvo nije imalo problema s utvrđivanjem činjeničnog stanja niti je bilo pritisaka na njega, no u nekoliko predmeta uočeno je da se nastavilo stupati u poslovne odnose uspostavljene suprotno tim zakonskim odredbama – kažu u Povjerenstvu.
Bivša predsjednica Povjerenstva Dalija Orešković pak otvorenije govori o tome da je pritisaka uvijek bilo, 'a u posljednje vrijeme vidljivi su i golim okom'.
– Nažalost, iako se i novi saziv trudi, i ja im na trudu čestitam, pritisci koje je osmislio i koje provodi Andrej Plenković urodili su plodom. Povjerenstvo je danas znatno oslabljeno tijelo u odnosu na onu snagu koje je imalo pred kraj mog mandata – kaže Orešković, dodajući da se sada 'sličnim napadima na to tijelo počeo služiti i aktualni predsjednik države Zoran Milanović'.
Međutim, može se odmah uočiti da je manjkavost Zakona u tome što brani natjecanje tvrtkama u vlasništvu dužnosnika samo u onim javnim tijelima u kojima je biznismen i dužnosnik, a mogu se slobodno natjecati u, primjerice, drugim ministarstvima. Ipak, slučaj Josipe Rimac, nekadašnje državne tajnice u Ministarstvu uprave, pokazuje da je ona mogla nazivati ljude u drugome javnom tijelu, Ministarstvu gospodarstva, i utjecati na donošenje rješenja u korist jedne vjetroelektrane.
Dakle, pisci zakona trebali bi proširiti opseg zabrane natjecanja, o čemu iz svog iskustva govori i Orešković. U tom su dijelu 'postojeća pravila prilično mizerna' i uvjerena je 'da takva situacija nije slučajna'. Zato je Povjerenstvo još 2017. (u njezinu mandatu) uputilo teze za izmjenu Zakona među kojima je bio i prijedlog da se proširi krug zabrana i pravila s kojim javnopravnim tijelima tvrtka u vlasništvu dužnosnika ne smije stupati u poslovni odnos.
– Navest ću bizaran primjer: gradonačelnikova tvrtka ne može poslovati s gradom, ali nema zabrane da posluje s gradskim tvrtkama – kaže Orešković.
O svim problemima, stavkama Zakona o dužnosnicima te o sukobu dvaju javnih interesa, možete pročitati u digitalnom i tiskanom izdanju Lidera.