Karamarkov higijeničar skuplja bodove za ministarsku fotelju

‘Ja sam ipak sudac.’ Tim je riječima Ivan Turudić u velikom intervjuu Večernjem listu morao podsjetiti novinara i čitatelje o kome je zapravo, ipak riječ. Podsjećao je i sebe, ali bez uspjeha.

Osim te rečenice sve prije i poslije govorio je kao političar. Bivši, a prema svemu sudeći i budući. Taj nekadašnji pomoćnik ministra iz Šeksove pravosudne radionice inauguriran je, naime, u Karamarkovoga kandidata za ministra pravosuđa. I, mora se priznati, svojski se trudio da se umili budućem šefu, a još više da ocrni sadašnju vlast, posebno Milanovića i tek nešto manje Josipovića. Sudac koji je vodio neke od najvažnijih procesa u posljednjem desetljeću tako se srozao na političara. Priča je klasična. Suci ne vole da se političari izjašnjavaju o njihovom radu i najradije bi im zakonom zabranili svaku pomisao na kritiku sudačkog rada; pogotovu nerada.

Pa tako i Turudić iz HDZ-ovog rova žestoko secira Milanovića, za kojeg ocjenjuje da ne shvaća trodiobu vlasti, da ‘luta bespućima svog neznanja i bahatosti’, i pita se misli li Milanović da je monarh. Možda su neke od tih ocjena točne, ali Turudić, koji voli svjetla političke pozornice, koji je osudio Polančeca i Sanadera, nema pravo tako istupati u javnosti. Jer, kako sudac može biti nezavisan u političkim procesima ako javno istupa kao eksponent jedne stranke. Ovako, Turudić otkriva da ipak nije samo sudac, nego je ponajprije Karamarkov higijeničar koji čisti smeće ostavljeno od prethodne HDZ-ove garniture.