Lider je ovih dana apostrofiran u javnosti kao jedno od šest novinskih izdanja koja su najžešći kritičari Vlade. I to je jedan od rijetkih točnih zaključaka pamfleta koji je pod plaštom navodnoga znanstvenog rada i pod naslovom 'Komunikološka interpretacija medijskih sadržaja u hrvatskim tiskovinama o Vladi Republike Hrvatske' u svom časopisu Media, Culture and Public Relations objavio umirovljeni komunikolog Mario Plenković, otac premijera Andreja Plenkovića.
Prije 38 godina objavljena je tzv. bijela knjiga, u kojoj se frakcija Saveza komunista Hrvatske predvođena Stipom Šuvarom obračunala s nepoćudnim intelektualcima, književnicima, novinarima i svima koji se nisu uklapali u Šuvarov rigidan politički diskurs. Plenković stariji producirao je – kao koautor, glavni urednik i izdavač – blijedu kopiju 'bijele knjige', u kojoj se obračunao sa svima koji se usude kritizirati Vladu i posebno njegova sina koji joj je na čelu.
Tko je Mario Plenković
Bivši profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, s kojeg je potkraj 1998. 'sporazumno' otišao pod nerazjašnjenim okolnostima, nikad nije bio politički eksponiran. Međutim, bez odličnog rejtinga u najvišim partijskim krugovima ne bi mogao postati sistemski 'čovjek od povjerenja' – direktor FPZ-a i jedan od osnivača studija novinarstva. No, 1990. sve se mijenja, pa Plenković stariji brže-bolje postaje zamjenik predsjednika Izvršnog savjeta novoosnovanoga Slobodnog tjednika Marinka Božića. U međuvremenu je povučeno živio i radio u Mariboru i izjavio da odbija govoriti za medije jer se tako 'dogovorio s Andrejem':
– Dok je on premijer, ne ulazim u politička komentiranja. Dogodine ostavljam sve i posvećujem se unucima – rekao je potkraj 2019. za Večernji list, ali se ipak vratio na političku scenu.
Pod svoje 'znanstveno' povećalo stavio je niz tiskovina. Nije radio razliku između dnevnika, tjednika, mjesečnika i povremenih izdanja. Uzeo je u obzir i godišnjak The Economista za Hrvatsku, izdanja za umirovljenike, građevinare i lovce, HEP-ov bilten, Školske novine, glasnik sv. Antuna Padovanskoga…
Gotovo sve dnevne novine (osim jednog tabloida) ušle su u režimsku kategoriju. To ne čudi, jer ta izdanja iscrpno izvještavaju o radu Vlade, pa imaju velik broj neutralnih tekstova, za razliku od tjednika koji znatno manje izvještavaju, a više analiziraju i komentiraju. Isto tako, 'u igri' su bili i nacionalni listovi, ali i regionalni i lokalni, koji se više bave komunalnim problemima nego radom Vlade, koja se spominje samo uzgred.
Lider zastupa poduzetnike
Tako je kao najžešće kritičare Plenković stariji izdvojio Hrvatski tjednik, Novosti, 24 Express, Nacional, 7 dnevno i – Lider, okvalificiravši ih kao 'ekstremno negativni medijski sadržaj'. U zaključku je istaknuo 'pojavu ekstremno iracionalno negativistički print-medijskih sadržaja koji nisu u skladu s zakonitostima logičke argumentacije i strukturalnih zakonitosti print-medijskih izražajnih etičkih novinarskih i komunikoloških standarda o programu, radu, aktivnostima i ugledu Vlade RH'. Nažalost, ne znamo koja je to njegova mjera za logičku argumentaciju.
Što se Lidera tiče, pa i ovog novinara, koji je i imenom i prezimenom prozvan u 'znanstvenom radu', nastavit ćemo kritizirati, ali kao i dosad – racionalno. I dalje ćemo zastupati naše čitatelje, poduzetnike. Ukazivat ćemo na poteze Vlade koji ne pridonose poduzetništvu i tu ćemo i dalje biti subjektivni.
Lider će nastaviti kritizirati ovu vladu, kao i prethodne: zbog skupe i neefikasne države, koja ne dijeli sudbinu realnog sektora; zbog neambiciozne politike koja se zadovoljava rastom manjim od tri posto; zbog odgađanja svake ozbiljnije reforme; zbog dramatičnog zaostajanja u odnosu na druge države tranzicijske Europe; zbog dugogodišnjeg pogodovanja uvoznicima; zbog zanemarivanja proizvodnje, a pogotovu robnog izvoza; zbog 'nizozemske bolesti', odnosno sve veće ovisnosti o nesigurnom turizmu; zbog nedostatka prave strategije (dokument koji se tako samo zove tek je odrađena domaća zadaća za povlačenje novca iz EU)…
Papazjanija Plenkovića starijeg i suradnika kojoj je jedini cilj (bio) discipliniranje medija ne bi zaslužila reagiranje da je riječ o izoliranom slučaju besposlenog emeritusa (koji je tu počast dobio usprkos protivljenju matičnog FPZ-a). Problem je u tome što jabuka nije pala daleko od stabla. Pritom nije bitno je li premijer Plenković osobno naručio ovakvo istraživanje od komunikologa Plenkovića (u što ne vjerujem), je li nova 'bijela knjiga' plod usputne sinovljeve opaske ne obiteljskom ručku ili samoinicijativna očinska pomoć sinu u nevolji.
Zaustavljanje Reutersa
U svakom slučaju, premijer ne samo da se nije ogradio od očeva pamfleta, nego je i sam izrazito nezadovoljan zbog svoje slike u medijima. Nedavno je iskazao visok stupanj nervoze kad je novinarima govorio o velikoj pobjedi HDZ-a na lokalnim izborima. Usput ih je okrivio za poraz zagrebačkoga kandidata jer su mu 'namjerno' pogrešno izgovarali ime.
Doduše, političkog anonimca – koji je trebao biti samo sparing-partner pravom HDZ-ovom kandidatu Milanu Bandiću – pogrešno su nazivali i njegovi stranački drugovi. No, Plenkovićevu porciju dobili su samo novinari, ponajprije RTL televizije i Nove TV, a okomio se i na N1 televiziju (koja smeta i njegovu ocu). Taj informativni kanal, koje li koincidencije, upravo je izbačen iz paketa jednoga kablovskog operatera.
Da stvar bude paradoksalnija, jedan od dvojice najbahatijih političara za bahatost optužuje – novinare. Tko zna, možda tata već istražuje 'ekstremno negativne televizijske sadržaje'. Ionako je već obećao da će nastaviti prozivke tiskanih medija, a mogao bi se napokon pozabaviti i portalima. Tako bi bio zaokružen paradržavni obiteljski projekt 'zaustavljanja Reutersa', odnosno discipliniranja nepoćudnih medija.