Mlada, 36-ogodišnja pravnica Maja Kuhar je sredinom srpnja zasjela na čelno mjesto Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM). U stručnim krugovima vlada mišljenje da je ona bila i jedina osoba koja je prema svojim kompetencijama mogla zamijeniti svog prethodnika Gorana Matešića, s obzirom na to da je u javnoj nabavi stekla iskustvo iz perspektive naručitelja, ponuditelja i žalbenog tijela.
Iako je većinu svoje karijere provela u državnoj upravi (u DKOM-u, Ministarstvu socijalne politike i mladih i Središnjem uredu za središnju javnu nabavu), radila je na vlastitom usavršavanju (završila je program Public Procurement Excellance, u organizaciji Vienna University of Economics and Business i austrijske Federalne agencije za javnu nabavu), budno promatra što rade druge zemlje u području javne nabave i vrlo je otvorena prema promjenama dosadašnje prakse. Institucija na čijem je trenutačno čelu odlučuje o žalbenim predmetima vrijednima na stotine milijuna kuna, a vrijednost javne nabave u Hrvatskoj procjenjuje se na više od 40 milijardi kuna na godinu.
Koje ste promjene već unijeli u dosadašnji način rada Komisije?
– Vjerujem da obrazloženja mogu biti još jasnija. Kada, iz perspektive DKOM-a, ispred sebe imate činjenično stanje u obliku cjelokupnog spisa predmeta nabave, često vam se čini da je u obrazloženjima nešto suvišno spominjati, a upravo to onda postane ključno za shvaćanje suštine predmeta nekome tko ispred sebe nema cjelokupni spis. Ne bi se smjelo događati da naručitelji, kada dobiju našu odluku, ne znaju kako postupiti. Naše se odluke javno objavljuju i jedina su javno dostupna praksa u primjeni zakona. Djeluju edukativno i preventivno i u ostalim postupcima nabave. Velika je to moć, ali i velika odgovornost. Svaka rečenica u našim rješenjima važe se i tumači. Tu uvijek postoji opasnost da se nešto što je nespretno rečeno u obrazloženju istumači na potpuno krivi način. Smatram da odluke mogu biti još jasnije obrazložene i na tome radimo.
Jedina smo zemlja u EU koja je u svoj zakon uvrstila obvezu kriterija ekonomski najpovoljnije ponude (ENP). U praksi se taj kriterij ili uopće ne upotrebljava ili se upotrebljava samo da bi se zadovoljila forma. Jesmo li se zaletjeli?
– Obvezan ENP kriterij u svim nabavama, neovisno o predmetu nabave, nešto je što druge zemlje nemaju. Ovdje smo u transponiranju išli strože od direktive, a teško mi je ocijeniti jesmo li postigli ono što smo željeli. Kod nekih predmeta nabave vrlo je teško, gotovo nemoguće odrediti dodatni kriterij osim cijene. U predmetima nabave poput primjerice opskrbe prirodnim plinom, koji su do visoke mjere regulirani propisima, gdje je kvaliteta predmeta nabave vrlo detaljno definirana, teško je naći ekonomsko opravdanje za neki dodatni kriterij odabira. Smatram da bismo ipak trebali predvidjeti određene iznimke kada je ekonomski potpuno neopravdano nešto platiti 10 posto skuplje radi neke na silu izmišljene kvalitete, koja to zapravo i nije. U praksi se često događa da naručitelji ne osiguraju da im kriterij kvalitete koji su dodatno bodovali u konačnici i donese tu kvalitetu u izvršenju ugovora. Treba dodatno poraditi na edukaciji naručitelja, koji često jedni prepisuju od drugih, a da pritom nisu ni svjesni koje rezultate će im ponderiranje donijeti.
Je li istina da postupci 'padaju' ili se plaćaju kazne samo zato što neki član nadzornog odbora ponuditelja nije priložio dokaz o državljanstvu? Naš zakon zahtijeva taj dokaz koji direktiva ne spominje.
– Mislim da smo previše zakomplicirali dijelove vezane uz nekažnjavanje. Među ostalim, i vezanje dokazivanja uz državljanstvo, o čemu direktiva ne govori ništa. Velike kompanije imaju članove nadzornog odbora u Indiji, Švedskoj i za svakog člana NO-a, ako se u toj zemlji izdaje potvrda o nekažnjavanju, treba pribaviti tu potvrdu za svaki natječaj i ona ne smije biti starija od datuma otvaranja ponude. No mene mnogo više brine to što se za dostavljanje neodgovarajućih dokaza ovisno o državljanstvu počinju izricati financijske korekcije, koje iznose do 25 posto od ugovorenog iznosa. Mislim da smo prestrogi u određivanju korekcija i da ćemo na taj način napraviti možda i više štete nego koristi. Financijske korekcije trebale bi se određivati za nepravilnosti, odnosno povredu prava EU, a upitno je je li vezivanje dokazivanja nekažnjavanja uz državljanstvo propisano pravom EU. Kada bi se odluke o financijskim korekcijama, koje imaju mnogo teže financijske posljedice od odluka DKOM-a, javno objavljivale, to bi znatno pridonijelo podizanju razine znanja u sustavu u cjelini. Na taj način spriječili bismo određivanje novih sličnih korekcija i zasigurno ostavili masu novca u državnom proračunu. Kao država smo se odlučili za previše maćehinski pristup prema korisnicima EU sredstava. Postoje primjeri mnogo sretnijih rješenja iz nama bliskih zemalja i mislim da bismo u tom dijelu trebali drastično zaokrenuti priču.
Navodno su se na tržištu ponovno pojavili 'profesionalni žalitelji' na dokumentaciju, koji ovaj put iskorištavaju zakonski propust nad žalbenim rokovima. Što im daje mogućnost zloupotrebe?
– U posljednje vrijeme može se uočiti da se pojedini gospodarski subjekti koriste niskom naknadom za pokretanje postupka u fazi dokumentacije o nabavi za odugovlačenje postupka i vjerojatno vršenje pritiska na naručitelja, a da pritom nemaju za cilj ostvarivanje stvarne pravne zaštite. Problem kod žalbi na dokumentaciju je u tome što se one izjavljuju nakon zakonskog roka, a imaju moć zaustavljanja postupka nabave. Ranije je postojala odredba u Zakonu da, ako žalba nije pravodobna, naručitelj smije nastaviti postupak. U parničnom postupku postoji odredba o zabrani zlouporabe procesnih ovlaštenja i trebalo bi je uvesti u Zakon o javnoj nabavi. Imala sam iskustva s takvim žaliteljima u Središnjem uredu. Takvo ponašanje onemogućuje naručitelje da učinkovito i na vrijeme postupak privedu kraju. Ne može se reći da su sve zakasnjele žalbe na dokumentaciju zloupotreba no muče me predmeti kod kojih je jasno da je o tome riječ. Vjerujem da ćemo tome uspjeti doskočiti.
Cijeli intervju možete pročitati u digitalnom i tiskanom izdanju Lidera, br. 729.