U proteklih pet godina 120 puta uvećali smo svoj ulog u zajednicu – od pet tisuća eura početne zakladne imovine do blizu pet milijuna kuna direktnih donacija u zajednicu. U središtu su naše brige za ljudska prava svih nas: od građanskih preko socioekonomskih prava do aktualnog prava na zdrav okoliš i budućnost koju nam nalaže danas očita klimatska kriza
Zaklada za ljudska prava i solidarnost 'Solidarna' u prosincu je donatorskom večerom proslavila peti rođendan. Uz dostavu obroka na adresu sudionika i ekskluzivne autorske playliste svoje je donatore povela na kulinarsko-glazbeno putovanje i, naravno, Zoom-zdravicom zahvalila na potpori te pozvala da #Solidarno postane #NovoNormalno. S upraviteljicom Marinom Škrabalo razgovarali smo o Zakladi, njezinim ciljevima i izazovima te važnosti filantropije kao temelja za izgradnju bolje budućnosti.
Koja je razlika između 'Solidarne' i sličnih organizacija?
'Solidarna' je prema načinu djelovanja i svrsi mješavina tematske zaklade i zaklade u zajednici, i to privatne, znači potpuno autonomne i od vlasti na svim razinama i od bilo koje specifične korporacije. Volimo reći da je 'Solidarna' zaklada koja izvire iz zajednice i služi zajednici. U središtu su naše brige za ljudska prava svih nas, i to shvaćena u njihovu ukupnom spektru: od građanskih preko socioekonomskih do aktualnih prava na zdrav okoliš i budućnost koju nam nalaže danas evidentna klimatska kriza.
Kako se financirate?
Naše programe potpore marginaliziranim građanima i aktivizmu za ljudska prava omogućile su donacije više od 3300 građana i 140 poduzeća te partnerski sporazumi s tvrtkama, ali i javnim donatorima, a to su na prvome mjestu Atlantic Grupa, glavna donatorica 'Kulture u zajednici', zatim Ikea, glavna donatorica programa za žene u poduzetništvu 'Odvažna', i Kraljevina Norveška te druge države Europskoga gospodarskog prostora odnosno Fond za aktivno građanstvo, koji mi suprovodimo. Trudimo se diverzificirati svoje izvore financiranja i pažljivo birati kad uopće pristupiti projektnom financiranju kako bismo držali kurs razvoja vlastitih dugoročnih fondova i ne pogubili se u tzv. projektitisu, koji muči mnoge neprofitne organizacije i zbog kojeg su veoma osjetljive na trendove i poteškoće u plasmanu razvojnih sredstava koje diktira javni sektor s pomoću fondova Europske unije.
U nekim se medijima 'Solidarnu' proglašava paravanom za promidžbu ekstremno lijevih političkih ideja. Šteti li takva percepcija?
Ako su održivi razvoj i solidarnost kao društvena norma koju zagovaramo za neke ekstremizam, onda je najbolje da odmah upru prst u prvu damu svijeta Eleanor Roosevelt koja nas je još 1948. zadužila Općom deklaracijom o pravima čovjeka. Njezina misao nit je vodilja rada 'Solidarne', a posebno nalog da se brinemo za ljudska prava upravo ondje gdje ona počinju, 'u malim mjestima blizu doma, tako malima da ih se ne vidi na kartama svijeta', jer 'ako ta prava ne znače ništa ondje, onda malo znače bilo gdje drugdje'. Da, afirmacija dostojanstva baš svake osobe jest radikalna pozicija koja je mogla doći u politički mainstream i pretočiti se u međunarodni standard tek nakon strahota holokausta. Da, zauzimanje za jednakost, slobodu i solidarnost i danas je radikalno – jer traži korjenito drukčiji pristup društvenim problemima, no nikako ekstreman. 'Solidarna' na temelju statuta i svojih pravilnika ne smije ni primiti ni dati donacije političkim strankama, a stranački i politički dužnosnici ne mogu biti na položaju na kojem se odlučuje u Zakladi. Tako smo dosad smo tri puta odbili donacije političkih stranaka. Brinemo se o transparentnosti, zato su svi naši ključni financijski podaci i podaci o našoj osnivačkoj i upravljačkoj strukturi javni. Dakle, ne, napadi na Zakladu, a posebno oni koji su očito interesno politički motivirani, nemaju negativan učinak na povjerenje građana i poslovnog sektora u 'Solidarnu'.
Kako gradite brend 'Solidarne'?
Mi smo prva domaća privatna zaklada koja spaja zagovarački i humanitarni fokus i računa na široku potporu građana i tvrtki, zato je ona zapravo komunikacijski pothvat: trebamo doznati što je problem, dogovoriti se o rješenju i uvjeriti druge da ulože svoj resurse u to rješenje. Naša je krilatica od početka da 'solidarnost počinje susretom'. To se i događa: neizmjerno smo zahvalni na pro bono potpori komunikacijskih stručnjakinja i stručnjaka koji su oblikovali niz naših kampanja i akcija te našem timu prenijeli mnogo znanja i prakse. To su Madison, Mediaval, Izone, Utorak, Bruketa&Grey i Nora Krstulović, koja nam je poklonila novu mrežnu stranicu Solidarna.hr, a iznimno nam je važna i suradnja s HRPSOR-om. Jako volimo eksperimente, poput svoje 'Rođendanske donatorske večere', 'Top-liste regionalista' ili kampanje 'Drugotna na sav glas!' – nove filantropske formate koji spajaju dobročinstvo i užitak, igru i suradnju, pobunu i promjenu.
Koja je razlika između razvojne i krizne filantropije?
Krizna filantropija odgovara na akutne potrebe koje treba nužno zadovoljiti da bi se sačuvali dostojanstvo i sigurnost osobe ili zajednice, a koje nije moguće zadovoljiti regularnim kanalima, a razvojna prepoznaje i podupire inovacije te suradničke situacije koje ih mogu iznjedriti. Oba su nam 'žanra' bliska: krizno reagiramo jer smo ljudi i osjećamo tuđu patnju, a razvojno djelujemo jer nam je stalo do budućnosti. Primjer prve filantropije naš je Fond 5,5 za kriznu potporu nakon potresa i Fond #spasime za žrtve obiteljskog i seksualnog nasilja, a naši su razvojni fondovi 'Odvažna' za program potpore ženskim poduzetničkim startupovima. Razvojna je svrha i našeg Fonda Dese i Jerka Bakovića za školovanje siromašne djece i mladih, osnovanoga zahvaljujući ostavštini pokojne, tada stogodišnje gospođe Dese, što je dragocjen primjer obiteljske filantropije i povjerenja u našu zakladu koji sada nastojimo oploditi i Fond učiniti trajnim.
Kako kompanije trebaju gledati na filantropiju?
Kompanije koje prepoznaju i razumiju svoju društvenu odgovornost te se brinu o svojoj i o općoj održivosti znaju da je njihova temeljna obveza briga za ljude, proizvod i proizvodni proces, u čemu je filantropija samo jedan u spektru alata u preuzimanju odgovornosti za zajednicu. Odgovorno ponašanje danas postaje ključno za privlačenje, ali i zadržavanje najboljih radnika, povjerenja potrošača i međunarodnih ulagača i partnera. Tako je i ulaganje u društveni razvoj na način koji omogućuje i dragocjene dvosmjerne transfere znanja iz poslovnog u neprofitni sektor poluga održivosti za sve pametne poduzetnike i kompanije. Budući da sam vodila privatnu konzultantsku tvrtku i usko surađivala s nizom kompanija na razvoju društveno odgovorne prakse, znam da je angažman u zajednici za kompanije izvor dobiti u znanju i povjerenju, a time i doprinos stabilnosti tržišne pozicije.
Bojite li se da će zbog ove krize ostati manje resursa za solidarnost?
Upravo u krizi jača osjećaj ljudske obveze da ne okrenemo glavu na drugu stranu na tuđu nesreću, patnju i nepravdu. A kompanije ipak čine ljudi koji osjećaju. Unatoč tome što većina kompanija sad i ubuduće ima manje novca za donacije, ako se međusobno povežu i otvore suradnji s onima 'na prvoj crti' kojima je filantropija core business, s manje novca mogu napraviti jednako ili čak više. Pri tome je, ipak, na prvome mjestu odgovornost za vlastite ljude i mnogo je važnije da kompanije prvo isplate sve plaće i uvedu kriznu potporu za svoje radnike. Ne bojimo se financijske krize jer vjerujemo da upravo sada suradnja i solidarno suupravljanje razvojnim resursima postaju svima nama i blizak i nužan alat opstanka i oporavka. Bojimo se mnogo više krize povjerenja u zajedničku moć promjene. I zato namjerno i zdušno širimo dobre suradničke priče i optimizam.