Sa Željkom Rohatinskim bio sam u kontaktu 45 godina, bio je najbolji makroekonomski analitičar. Nije bilo ekonomista, niti ga ima u Hrvatskoj, ali i šire, koji je tako dobro radio ekonomske analize. Mrzio je površnost i istjerivao sve do kraja. Takav je bio i na fakultetu, najbolji student, i da nije imao govornu manu bio bi sveučilišni profesor. Profesori s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu preporučili su mi Rohatinskog, kao najboljeg studenta u generaciji. Primio sam ga na posao u Zavodu za planiranje gdje smo radili ekonomske analize, bilo nas je četvero-petero na tome poslu, a čim je Rohatinski došao vidio sam da je ozbiljan i seriozan.
Vrlo brzo je samostalno radio neke predmete, a ekonometriju, koja je vrlo ozbiljan studij, i koji sam studirao u SAD-u, on je svladao samo iz jedne knjige koju sam mu dao. Toliko je usavršio ekonometriju da je izgledalo kao da je studirao u inozemstvu, a nikad se nije školovao vani.
Bio je vrhunski analitičar, imao je vlastiti sustav ekonomskih analiza i mogao je sam analizirati ono što je inače moralo raditi deset ljudi. Iako je bio vrlo poznat kao vrstan analitičar u stručnim krugovima, javnost je čula za Rohatinskog tek kad je postao guverner Hrvatske narodne banke.
Kad mi je Ivica Račan rekao da nađem guvernera predložio sam Željka Rohatinskog. Iako su mnogi bili neupućeni tko je on, izabran je na tu funkciju bez otpora i u Vladi RH i u Saboru. Bio je duboko odgovoran prema znanstvenoj analizi i njenom ekonomskom učinku na zajednicu. Puno mi je pomogao kad smo imali pregovore s MMF-om koji je zahtijevao da privatiziramo mnogo više nego što jesmo.
Rohatinski je bio vrlo duhovit, znao se šaliti na vlastiti račun i to je bilo urnebesno. Bio je poseban lik u ekonomskoj misli, visoko izvan svih standarda. Prerano je otišao. Rohatinski je vodio brigu o svemu drugome osim o sebi, mislim da je samo jednom bio kod liječnika u cijelo vrijeme koliko smo surađivali. O Rohatinskom sve najbolje kao o rijetko kome.