Splitska tvrtka koja tržište opskrbljuje komponentama za sastavljanje visokokvalitetnog namještaja po mjeri lani je na vrijeme reagirala na poremećaje u dobavnim lancima te je proširila i dupkom popunila svoje skladišne kapacitete. Geslo ‘kupac ne smije čekati isporuku‘ vrijedi i dalje
Uska vijugava cesta vodi do uzbrdice na kojoj se smjestilo sjedište splitske tvrtke Max&Moris. Iako je podne, ura za užinu, a bura si daje oduška od kojeg se nama s kontinenta ledi krv u žilama, u dvorištu tvrtke je živahno. Pažljivo se mimoilazimo s uigranim viličarima i uspinjemo se do ureda gdje nas očekuje Max Parmač, koji zajedno sa svojim bratom Morisom upravlja tvrtkom koju je prije trideset godina osnovao njihov otac Ljubo Parmač.
Već u prvih nekoliko minuta razgovora za velikim crnim drvenim stolom na kojem ne ostaju 'packe' ni tragovi otisaka prstiju doznajemo da je šjor Ljubo u poduzetnički pothvat krenuo kako bi riješio problem koji je njega kao stolara strašno mučio, bilo je to ponekad i desetodnevno čekanje materijala za rad za posao za koji je njemu trebalo svega dva dana da ga izvede.
– Razmišljao je kako to riješiti i postao centar za proizvođače materijala i stolare koji na jednom mjestu mogu brzo doći do svog potrebnog repromaterijala. Bio je to pionirski način rada, vjerujemo da smo čak i prvi u Europi razvili takav koncept, koji su kasnije preuzele i neke druge tvrtke – opisuje posebnosti svog poslovanja direktor Max&Morisa, koji nije samo posrednik između proizvođača i kupaca nego i važan operativni dio mehanizma s obzirom na to da u svom strojnom parku kroji i lijepi repromaterijal prema nacrtima, a stolari potom odrade montažu. Parmač dodaje da tvrtke u Europi ne funkcioniraju na taj način, već se strogo drže distributerskog posla po principu 'evo ti paket kompaktnih ploča, nosi'. Naravno, i u Max&Morisu s nekim tvrtkama surađuju tako da im samo distribuiraju materijal. Šleperi s njihovom robom putuju cijelom Hrvatskom, a posao transporta za njih obavljaju vanjski partneri.
Najnoviji krikovi najmještajne mode
Uz segment poslovanja business to business, koji tvori 85 posto udjela prihoda, tvrtka se bavi i maloprodajom pa i građani od nje mogu kupiti kuhinjske ploče, panele, laminate, okove i slično. Osim centrale u Splitu i centralnog skladišta u Dicmu, tvrtka u Kaštelima ima izložbeni salon namijenjen arhitektima, investitorima, projektantima i stolarima. Taj prostor ne služi samo za izlaganje proizvoda, već i kao edukativni centar s obzirom na to da tvrtka u njemu organizira stručna predavanja o uporabi novih materijala, novih tehnologija u proizvodnji, ali i o najnovijim trendovima za svoje klijente.
S Eggerom, jednom od vodećih europskih kompanija u industriji drvnih materijala, i Blumom, austrijskim proizvođačem okova koji posluje po cijelom svijetu, surađuju već 28 godina, a to su giganti koji, kako tvrdi Puljak, guraju cijelu industriju i omogućuju im da klijentima u Hrvatskoj ponude najnovije krikove namještajne mode koji su se pojavili u svijetu. Naravno da odmah pitamo koji su to zadnji krikovi mode. Jedan od njih je svakako materijal nastao tehnologijom dvostrukog lakiranja na kojem ne ostaju otisci, traži se i da materijali izgledaju što vjernije prirodnom drvu, da su matirani i da nemaju neprirodnog odsjaja. Paneli vratnica usklađuju se sa zidnim panelima, dekorima i podovima, a sve je više i namještaja koji se otvara na struju. U posljednjem izdanju MM Zone Puljak nam pokazuje neka od inovativnijih rješenja kao što je BLUM Space Step, odnosno spremište koja se može upotrijebiti kao stepenica za dohvaćanje predmeta s viših polica u kuhinji.
Pandemijski rast
Nevoljko fokus sa stranica kataloga luksuznog namještaja u koje smo maločas virili prebacujemo na to kako se tvrtka provela u pandemijskom razdoblju, ali to je pitanje koje se u današnje vrijeme ne može izbjeći.
– Prve pandemijske godine imali smo pad prometa od oko sedam posto. Tri mjeseca lockdowna dovelo je do 30, pa u nekim trenucima i rekordnih 53 posto pada prometa. Pokušali smo to ublažiti online prodajom, ali ljudi de facto nisu mogli uživo vidjeti i opipati dekor, a to je u ovom poslu često ključno za donošenje odluka o kupnji, tako da smo se zaista našli u problemu. Mnogo nam je značila potpora države jer, iako imamo određenih rezervi, taj fond sredstava nije beskonačan i subvencije su nam zaista pomogle da sačuvamo sva radna mjesta – priča Parmač, koji zapošljava 115 ljudi.
Dodaje da su prošlu godinu zaključili s 15-ak posto boljim rezultatom nego 2020. kada su ostvarili 55 milijuna kuna prihoda i poslovali s gotovo dva milijuna kuna dobiti. Lanjsko poslovanje nešto je bolje u prihodovnom smislu čak i od pretpandemijske 2019., ali to pripisuje povećanju cijena.
Bilo je tu i dodatnih izdataka jer, da se zbog poremećaja u dobavnim lancima ne bi vratio problem čekanja materijala koji je njihov otac svojim konceptom i tvrtkom riješio, trebalo je povećati skladišne kapacitete.
– Reagirali smo brzo. Proširili smo skladište u Dicmu i ovdje u Splitu te danas raspolažemo s više od 4000 kvadratnih metara skladišnog prostora. I toliko ih napunili da smo došli do čepa. Možda nam je čak trebalo i veće skladište, no i ovako je dobro. Pravodobno smo financijski i logistički sve napravili da se dobro opskrbimo robom i anuliramo sve dulje rokove isporuke. Bio je to veći trošak, ali najskuplja je roba koje nemaš. Glavno da smo uspjeli adekvatno doskočiti problemu i da ljudi imaju što proizvoditi, da imamo što prodavati – zadovoljan je Parmač i odaje priznanje svom odjelu za nabavu, koji se svojski namučio kako bi odradio taj posao i očuvao dostupnost materijala čak i u najnezahvalnijim uvjetima, baš kao što je to desetljećima prije osmislio šjor Ljubo.