Moraju biti uvedene drastične kazne za sve one koji ne poštuju pravila o statičkoj stabilnosti i kvaliteti gradnje jer se jedino tako može napraviti reda u hrvatskoj gradnji i zaustaviti devastacija prostora.
Slijedom potresa kod Petrinje i svega što se posljednjih dana događa, kontaktirali smo predsjednicu Hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja Melitu Bestvinu da prokomentira za Lider ulogu sudskih vještaka u procjeni štete i angažman u eventualnoj istrazi o kvaliteti obnove nakon rata. Kako se moglo i pretpostaviti, sudski vještaci za građevinu su na terenu od samog početka, potvrdila je Bestvina i danonoćno rade na procjeni štete i statike zgrada u pogođenom području.
Oni su tamo dobrovoljno, dodala je, ali bi bilo krajnje vrijeme da se i statičare uključi u Zakon o civilnoj zaštiti imajući u vidu koliko je seizmički problematično područje na kojem živimo i katastrofe koje smo iskusili u prošloj godini. Ovako je njihovo sudjelovanje u procjenama sigurnosti zgrada i štete bazirano na samostalnom organiziranju i dobroj volji, koje srećom, poručuje Bestvina, ne nedostaje.
Što se tiče eventualne odgovornosti zbog mogućih propusta pri obnovi Petrinje i okolnih područja nakon rata, objašnjava kako je to vrlo lako utvrditi analizom materijala na licu mjesta, ali i posezanjem u arhivu tadašnjeg Ministarstva obnove i razvoja u kojoj se nalazi sva projektna dokumentacija i potrebni podaci o obnovi. Ako je s projektom sve u redu, odnosno ako uključuje izračune o potresu, problem je u izvođaču i nadzoru, napominje i dodaje da sve zgrade moraju biti otporne na osam stupnjeva Mercallijeve ljestvice (razoran potres; znatno oštećuje do 25 posto zgrada, pojedine se kuće ruše do temelja, dok ih je velik broj neprikladan za stanovanje, u tlu nastaju pukotine, a na padinama klizišta).
Drakonske kazne
U svakom slučaju, nije nikakav problem utvrditi tko je odgovoran, a kazne za takve, kaže Bestvina, moraju biti drakonske jer je riječ o ljudskim životima. Štoviše, predsjednica HDSViP-a smatra kako bi Zakon o kaznenom postupku trebao izravno definirati kaznenu odgovornost graditelja. Nije željela prejudicirati je li bilo varanja tijekom obnove i kakva je bila kvaliteta radova dok se ne provede istraga, ali u svakom slučaju upozorava da moraju biti uvedene drastične kazne za sve one koji ne poštuju pravila o statičkoj stabilnosti i kvaliteti gradnje jer se jedino tako može napraviti reda u hrvatskoj gradnji i zaustaviti devastacija prostora.
U tom smislu, ukidanje ovlaštenih voditelja građenja smatra, kao i praktički svi njeni kolege, skandaloznim jer otvara mogućnost mladim, nedovoljno obrazovanim i neiskusnim ljudima da rade složene građevine, što je po njenom mišljenju nedopustivo. Napominje da se do 1991. drhtalo pred dolaskom inspektora prije čijeg blagoslova se nije smjelo ništa betonirati, a kvaliteta betona se pažljivo testirala prije izdavanja dozvole. Sada imamo situaciju u kojoj su voditelji građenja izbačeni iz Hrvatske komore inženjera graditeljstva, ukinut im je status ovlaštene osobe, smanjen je kriterij na 2 godine radnog iskustva i višu stručnu spremu te ukinuta obveza profesionalnog osiguranja.
Nije se napravilo ništa
Pored toga, ukinut je Pravilnik o suglasnosti za započinjanje obavljanja djelatnosti građenja koji je precizno određivao tko može graditi i pod kojim uvjetima i zamijenjen s pravilnikom prema kojem izvođač uz registraciju može imati samo jednog zaposlenog inženjera u dopunskom radnom odnosu uz samo 180 sati godišnje za složenu građevinu.
Bestvina se osvrnula i na situaciju u Zagrebu, rekavši kako se moglo početi raditi na konstrukcijskoj obnovi zgrada dok se čekalo Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Zagreba i okolice jer svi parametri za gradnju već postoje u Zakonu o gradnji. Konkretnije, struka je predlagala da se jednostavno dopuni postojeći Zakon o ublažavanju i uklanjanju posljedica prirodnih nepogoda. Ovako se gotovo godinu dana nakon potresa u Zagrebu nije napravilo praktički ništa na obnovi grada koji zato ostaje ranjiv na daljnja podrhtavanja. Jednako tako, ne može uopće shvatiti da se umjesto rušenja ilegalnih objekata poseže za naknadnom legalizacijom istih, koncept koji organizirane i ozbiljne države uopće ne poznaju.