Hrvatska
StoryEditor

Microsoftov CTO Ratko Mutavdžić: Hrvatska mora početi jače eksperimentirati s novim trendovima

26. Kolovoz 2020.
Ratko Mutavdžić

Ratko Mutavdžić, Microsoftov direktor za tehnologiju za Srednju i Istočnu Europu, tumači da Hrvatska treba pokušati uloviti vlak i uvesti vize za digitalne nomade jer prepoznajući da populacija putujućih radnika raste to već čini niz zemalja. Sada ih se već može zvati konkurencijom budući da će mladi ljudi, pa čak i cijeli radni timovi, birati za udaljeni rad zemlje u kojima imaju reguliran status, kaže taj ugledni hrvatski IT-jevac ocjenjujući kako Hrvatska svakako opisom odgovara budućim 'it' destinacijama i samo se treba još malo potruditi kako bi realizirala potencijal. Popričali smo s njime malo više o toj temi.

Zašto podupirete uvođenje viza za digitalne nomade u Hrvatskoj?

Svijet je drugačiji nego što je bio prošlog stoljeća i mijenja se svaki dan. Modeli rada, zapošljavanja, privremenog zapošljavanja u nekim industrijama danas su posve drugačiji i zemlja koja se ne prilagođava – zaostaje. Šteta je ne prepoznati trendove kreativnih i digitalnih, uslužnih industrija, koje imaju jaču fluktuaciju djelatnika ili privremeno, slobodno zaposlenih te ih uključiti na ispravan način u razvoj potencijala države. Tu je i pitanje potrebe za inovativnim modelima. Hrvatska mora početi jače eksperimentirati s novim trendovima i vidjeti na koji način oni imaju smisla za nas. Logično je da će neki uspjeti, a neki ne, ali njihovo prihvaćanje ili odbacivanje mora biti zasnovano na razumijevanju i iskustvu. Utjecaj na ekonomiju neće biti vjerojatno velik, ali će biti zanimljiv. Estonija predviđa oko 1800 digitalnih viza godišnje.

Kasnimo li već s time?

Nikada nije kasno, ali već imamo niz zemalja koje su se odlučile za takvu vizu. Sada ih već možemo nazvati konkurencija jer će mladi ljudi (pa čak i cijeli radni timovi) odlučiti raditi udaljeno u nekoj zemlji u kojoj imaju reguliran status. Mislim da će sljedeće biti upravo zemlje koje imaju ugodnu i čistu radnu okolinu (more, klima, održiva okolina, šume…) u kojoj je i Hrvatska, a oni će odlučivati gdje provesti sljedećih nekoliko mjeseci u kombinaciji rada i uživanja.

Kakav bi multiplikativni učinak na ekonomiju takve vize mogle imati?

Prilično veliki, pogotovo zato što je Hrvatska turistička zemlja. Mladi ljudi mogu povremeno raditi iz Hrvatske, uživati i trošiti u njoj i biti sigurni da su ovdje dobrodošli i prihvaćeni. Tim više što digitalni nomadi danas rade zanimljive i kreativne poslove, dobro su plaćeni i imaju potrebu uživati u životu, radeći povremeno s raznih lokacija. To su uglavnom mladi ljudi, društveni, spremni iskoristiti mogućnosti koju im destinacija pruža.

Smatrate li da bi kopiranje estonskog modela bilo dobro ili biste ipak neke kriterije za dobivanje vize izmijenili?

Estonski model je dobar početak i sadrži osnovne kriterije koji vjerojatno vrijede za svaku zemlju. Za nas je bitno da takvu vizu ne prilagođavamo našem kompleksnom birokratskom sustavu, već da je pojednostavimo što više. No, bilo bi dobro otići i korak dalje i razmisliti i o pogodnostima, kombinirati jednostavnu vizu i 'tehnološki' turizam, razvojne centre, sudjelovanje u startup i drugim zajednicama, zajednički rad – dakle osmisliti naš oblik konkurentnosti u odnosu na druge zemlje.

Radite u velikoj kompaniji gdje je digitalizacija na visokom stupnju, ima li naznaka da će se radna mjesta i u takvim tvrtkama još više 'nomadizirati' sada kada je rad na daljinu dobio novi uzgon?

U našoj industriji se to već događa neko vrijeme, industrija je postala visoko mobilna. Tehnološki mi imamo takve mogućnosti nekoliko godina i recentna događanja su ukazala na to što se sve može napraviti s tehnologijama, ali radno poslovni model nije bilo moguće promijeniti do kraja upravo zbog ograničenog radnog sustava koji se temelji na idejama prošlog stoljeća kada su ljudi radili od početka do kraja svog radnog vijeka u jednoj ili dvije tvornice, vjerojatno na istoj lokaciji. Uz ovakav pristup potpuno je svejedno odakle ljudi rade i kako kreiraju svoje rezultate – dok države imaju posredne koristi od razvoja zajednice i industrija.

22. svibanj 2024 19:43