Svatko tko je ikada bio u blizini predsjednice poslovne škole IEDC – Bled School of Management zna da je riječ o ženi nevjerojatne energije i neposrednosti. Danica Purg s vremenom se gotovo sjedinila s prestižnom slovenskom školom, koja je od svog osnutka 80-ih godina prošlog stoljeća do danas prerasla u jednu od najprepoznatljivijih institucija za obrazovanje upravljačkoga kadra u Europi, uvelike zahvaljujući golemoj predanosti svoje šefice. U razgovoru za Lider, koji u partnerstvu sa školom i Europskom komisijom 3. srpnja organizira konferenciju '4. industrijska revolucija', među ostalim, otkriva koliko je i kako koronakriza utjecala na školu, ali i na poslovno liderstvo kao takvo, zašto na Bledu inzistiraju na povezivanju umjetnosti s poslovnim upravljanjem i kako ona gleda na kvote za rodnu jednakost.
Što očekujete od jeseni, jeste li već poduzeli neke korake u slučaju nepovoljnog razvoja događaja?
– Spremni smo ponuditi teme i module preko interneta, ali to će imati učinak na naše prihode i sve što je s time povezano. Ujesen ćemo održati neke velike međunarodne konferencije preko interneta. Međunarodna akademija za menadžment, prestižna svjetska udruga lidera iz biznisa i akademskog svijeta, svoju će godišnju konferenciju održati u IEDC-u i, ako je moguće, organizirat ćemo je i uživo i preko interneta tako da sudionici, barem iz Hrvatske, Slovenije i drugih bližih zemalja dođu na Bled, a drugi bi sudjelovali preko interneta. Isto tako, u rujnu ćemo održati CEEMAN godišnju konferenciju. Međunarodno udruženje za razvoj menadžmenta u dinamičnim društvima sjedište ima u našoj školi, a na konferenciji ćemo govoriti o ulozi biologije u liderstvu i drugim zanimanjima. Priliku ćemo iskoristiti i za dodjelu nagrada najboljim CEEMAN profesorima, istraživačima i menadžerima i ta će konferencija prvi put biti održana preko interneta.
Na Bledu se poseban naglasak stavlja na umjetnost i kreativnost u okviru menadžerskog obrazovanja, o čemu je točno riječ i kako to izgleda u praksi?
– Vjerujemo da su u vremenu globalizacije, podatkovne ekonomije i umjetne inteligencije tradicionalne funkcionalne vještine još uvijek potrebne, ali nedovoljne za vođenje i upravljanje. U ovim vremenima i bliskoj budućnosti druge kompetencije postaju važnije, poput kreativnosti i inovativnosti, korištenja mašte, intuicije i osjetila da bismo, kako je poznati profesor liderstva Edgar Schein rekao, mogli više čuti, više vidjeti i više osjetiti. Umjetnost je sjajan alat i metafora za razvoj tih vještina. Naša je škola umjetnička galerija u kojoj imamo više od 200 slika i svi kažu kako je uistinu inspirativno mjesto, ali to je samo početak. Primjerice, polaznicima dovedemo poznatog violinista Mihu Pogačnika, koji ne svira samo violinu, nego i razlaže glazbu. Recimo, svira Bacha i onda pita: 'Što čujete, što osjećate, je li riječ o konfliktu u glazbi ili harmoniji?' itd. Nakon toga polaznici raspravljaju o tome i on ih vodi kroz cijelu kompoziciju postavljanjem pitanja i digresijama i uči kako da postanu dobri slušatelji. Kod nas se uči i iz vizualnih umjetnosti. Svoje polaznike tražimo da zajedno naslikaju sliku, što je dobar oblik timskog rada. Sliku onda mogu pozorno promatrati i pokušati dokučiti što govori. Ljudi inače u pravilu sliku gledaju oko dvije sekunde, ali kao menadžeri moraju biti bolji promatrači žele li biti uspješni. Gledanje slike i otkrivanje njezine biti pomaže poboljšati vještinu promatranja kao takvu.
Kako gledate na rodnu problematiku u području menadžmenta? Smatrate li obvezne kvote za žene na upravljačkim pozicijama dobrim načinom za povećanje rodne jednakosti?
– Da, vjerujem u kvote. Dugo sam se nadala da neće biti potrebne, ali promijenila sam mišljenje nakon što je postalo jasno da će trebati stotinu godina za postizanje jednakosti ako ne definiramo formalne ili zakonske poticaje. Aktivno sudjelujem u borbi za kvote u sklopu Slovenske udruge menadžera i nadam se da ćemo postići neke rezultate. Kada sam bila studentica, hodala sam ulicama Ljubljane i mislila da ću nešto postići u životu bez kvota. Bila sam zaista protiv toga zato što sam sposobna postići nešto sama, ne zahvaljujući kvotama. No pedeset godina poslije, nakon što sam vidjela da se ništa nije promijenilo, ne želim čekati još sto godina da bi žene bile jednako zastupljene na liderskim i menadžerskim pozicijama. Kvote nisu trajno rješenje, nego dok ne počnemo imati više žena u odborima. Dobar je početak 30 posto, premda u Švedskoj i Norveškoj imaju 40 posto žena na upravljačkim pozicijama i to bih željela vidjeti u Sloveniji. Sjeverna Europa poznata je po jednakosti šansi, ali su joj svejedno trebale kvote za postizanje radikalne promjene u ovom pogledu.
Cijeli intervju možete pročitati u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.