U grupama ljubitelja Ikeina namještaja na društvenim mrežama (da, takve grupe doista postoje i imaju na tisuće članova) svakih nekoliko dana putnik namjernik koji se vrati iz Ikee pokrene raspravu o praznim policama. 'Kako to da su im police poluprazne?', 'Kako to da to i tog proizvoda nema?', Što se događa?' – samo su neka od pitanja koja postavljaju oni koji, očito, ne prate vijesti i kretanja na globalnim tržištima pa su uspjeli ponavljajućim temama naživcirati one koji ne žive u medijskoj blokadi.
'Dragi ljudi, kako je moguće da niste svjesni izazova na svim svjetskim tržištima, kako je moguće da ne znate da vlada nestašica svega i svačega i da situacija neće tako skoro biti bolja?' odgovorila im je jedna upućena gospođa i barem nakratko spriječila pojavu istih pitanja na koje nitko – ni Ikea, ni kupci, a ponajmanje društvene mreže – nemaju odgovor. Ikea, kao, uostalom, i drugi proizvođači namještaja u svijetu, pogotovo oni čiji su dobavljači na Dalekom istoku, ima problema s nestašicom određenih proizvoda. Uzrok su dobavni lanci, a da je problem ozbiljan, jasno je i iz odgovora Lideru u kojem taj švedski gigant objašnjava da je problem toliki da su primorani 'na kupnju vlastitih kontejnera i najam vlastitih, dodatnih plovila', a osim toga, kako bi osigurali sve proizvode potrošačima, 'procjenjuju i potencijal proizvodnje iz više regionalnih izvora'. Drugim riječima, proizvodnju seli bliže, u Europu.
'Nema čega ima!'
A to rade i drugi. 'Police nam nisu prazne', poručuju iz Lesnine, 'skladišta su nam puna, zalihe stabilne.' Nisu trgovci problem, problem su proizvođači, poručuju, koji nemaju dovoljno repromaterijala.
– Postojao je problem s namještajem i asortimanom koji je dolazio iz Kine, ali za to smo pronašli alternativu na drugim tržištima u Europskoj uniji i na Balkanu, a s nekima od njih već je i pokrenuta suradnja – poručili su iz Lesnine.
Oni koji ovise o dobavljačima iz bilo kojeg dijela svijeta i koji ne mogu preko noći pokrenuti proizvodnju neke sirovine bilo gdje, u velikom su problemu. Kako kaže vlasnica pogona za proizvodnju madraca i kreveta Bernarda Bernarda Cecelja, na tržištu trenutačno 'nema čega ima'! Nedostaje svega, od ljepila do iverice, štofa, drva… No i ona je prekaljena biznis-žena pa je, čim je shvatila s kakvom se nestašicom bori, napunila skladišta, u njih 'upucala' kapital da proizvodnja ne kasni.
– Ono što se može nabaviti, to kasni; umjesto za deset dana stigne za tri mjeseca ili je skuplje za 300 posto – tvrdi Cecelja i dodaje kako je zbog nestašica u Bernardinu drugom biznisu, građevinskom, privremeno zaustavljen njihov građevinski projekt, hotel u Varaždinskim Toplicama. Nije to zato što za građevinski sektor nema dobar nos – takva sudbina visi i nad drugim građevinskim tvrtkama, upozorava na to Dragutin Kamenski, vlasnik Kamgrada. Nedostaje svega i svačega u građevinarstvu, od čelika do aluminija, željeza, PVC cijevi, dakako, i radnika, a ugovoreni projekti ugroženi su i zbog nedostatka sirovina i zbog porasta cijena. Izlaz postoji: rast cijena novih projekata. Stanovi neće pojeftiniti, ako se tomu nadate i to čekate.
Ni špekulacije nisu rijetkost
Nestašice do pandemije nisu bile, barem kad je svjetsko gospodarstvo u pitanju, toliko česte i toliko izražene kao danas. Sporadično je nečega nedostajalo, ali tržište i globalna ekonomija vrlo bi brzo riješili taj problem. Sada kao da smo se zapetljali u mrežu nestašica i ne vidimo izlaz. A sve je počelo još prije početka pandemije. Igre moći između SAD-a i Kine stvorile su globalnu nestašicu čipova i poluvodiča, što je utjecalo na proizvodnju elektronike i autoindustriju, ali vrlo sramežljivo. Nitko nije ni slutio da će se tek 'blago usporena proizvodnja' nadovezati na prvu globalnu zdravstvenu krizu u 21. stoljeću koja je rezultirala najprije strogim zatvaranjem gospodarstava diljem svijeta, prekinutim dobavnim lancima pa nakon otvaranja i masovnom selidbom potrošača online, i to potrošača koji su željni trošiti novac, mnogo novca, i zahtijevaju isporuku 'sad i odmah', u stvarnom vremenu, što su neki globalni e-maloprodavači vrlo ozbiljno shvatili.
Odjednom je svaki proizvođač i trgovac htio imati puna skladišta, pune police, narudžbe su bile ispisane sitnim fontom da bi se pokrile sve potrošačke želje… ali i u tvornice diljem svijeta ušao je COVID-19, zbog čega su linije stale, a radnici bili po samoizolacijama. Kontejnere s brodova nije imao tko iskrcati jer su se i luke zatvarale zbog jednoga oboljelog radnika na određeno vrijeme, a teretni brodovi danima su bili usidreni pred lukama. Kao da to nije bilo dovoljno, dogodila se kriza u Sueskom kanalu koja je dodatno otežala već poprilično otežane dobavne lance, nagriženu proizvodnju i svjetsku ekonomiju.
Sve je to na velika vrata inauguriralo pojam 'nestašica', koji zapadni svijet, za razliku od nas koji u komunizmu nismo imali, tako se barem tvrdi, voćnog jogurta, nikad prije nije osjetio. Danas tako na svjetskim tržištima nedostaje svega, od elektronike do drvne građe, odjeće i tekstila. Neki proizvođači nestašicu stvaraju sami i love u mutnome potičući špekulacije, kod nekih je to pak ozbiljan problem. A ako te nestašice nakon odlaska u Ikeu primjećuje Facebook-profil 'Slavica Novi Nokti', zamislite kako je tek ozbiljnim igračima u gospodarstvu.
Čega sve nedostaje, kome je sve kapital 'zarobljen' u skladištima i kako će to utjecati na poslovne rezultate, ali i na cijene pojedinih proizvoda u sljedećoj godini, što o svemu kažu u Saponiji, Alarm automatici, Spider grupi, ali i McDonald'su i Podravci, pročitajte u autentičnoj verziji ovog teksta u novom broju tjednika Lider, u tiskanom izdanju uz kavu, ili na mobitelu ili tabletu putem digitalnog izdanja.