Liderov serijal 'Hrvatski SWOT' prešao je u novu fazu. Najprije smo tri mjeseca, u suradnji s pedesetak eminentnih autora, skicirali snagu, slabosti, prilike i prijetnje hrvatske ekonomije. Sljedeći je zalogaj zahtjevniji. Kako možemo iskoristiti prilike za povećanje snage i zaobići opasnosti da bismo smanjili slabosti?
Odgovori na ova pitanja navode nas na početak novog serijala – 'Nacionalna razvojna strategija by Lider'. Doduše, u međuvremenu je Sabor izglasao formalnu državnu strategiju razvoja RH do 2030. No taj dokument, koji je objavljen na početku našeg serijala 'Hrvatski SWOT', kao što smo upozoravali svih ovih mjeseci, samo je smokvin list za prikupljanje sredstava iz fondova EU prema logici 'za svakog pomalo'. Zato mislimo da itekako postoji prostor za izradu prave strategije, pa makar je nazvali 'Strategija 2031.'. Ovaj tekst prvi je korak u tom smjeru. Osim SWOT analize, za to trebamo pogledati kakva je aktualna hrvatska gospodarska struktura.
Pa, gdje je Hrvatska strukturno u odnosu na Europu? Odgovor je porazan: u ovaj milenij Hrvatska je – od svih država tranzicijske Europe – ušla s gospodarstvom koje je bilo najsličnije prosječnoj strukturi 'stare', odnosno razvijene, Zapadne Europe (EU-15).
Prema analizi koju nam je pripremio prorektor Sveučilišta u Dubrovniku Nebojša Stojčić, u tih dvadeset godina drastično smo se udaljili od toga najbližeg i ključnog orijentira. Još je strašnije što je ta dva desetljeća ostatak tranzicijske Europe iskoristio za približavanje razvijenom dijelu kontinenta pa je Hrvatska pandemiju dočekala s gospodarstvom koje je među onima koja se najviše razlikuju od Zapada, odmah do Bugarske i Rumunjske te Mađarske.
- Uvriježeno je mišljenje kako normalni razvojni put gospodarstva podrazumijeva tranziciju od primarnih preko sekundarnih do tercijarnih djelatnosti. Uzimajući u obzir individualne komparativne prednosti, srednjoeuropska gospodarstva nastojala su proteklih desetljeća izgraditi strukturu sličnu onoj kakvu nalazimo u razvijenim europskim gospodarstvima. U većini slučajeva taj cilj je ostvaren i strukturne razlike u odnosu na tzv. stare članice EU manje su nego prije dvadesetak godina i jasan je trend daljnjeg smanjivanja strukturnih razlika. To možemo promatrati i u kontekstu integriranosti zemalja u svojem okružju u proizvodne mreže i lance vrijednosti zapadnoeuropskih partnera – objašnjava Stojčić i upozorava da je trend u Hrvatskoj potpuno suprotan:
- Prema indeksu strukturne sličnosti može se uvidjeti kako smo jedina zemlja u okružju čija se struktura u protekla dva desetljeća udaljavala od one zapadnoeuropskih zemalja. Većinu tog pada možemo pripisati gubitku prerađivačke industrije, čiji se udio u bruto domaćoj vrijednosti, prema Eurostatovim podacima, od 2000. do 2019 smanjio za 28%, što je najveći takav pad u Srednjoj Europi. To i nije neka novost jer su mnogi ekonomisti proteklih godina upozoravali kako samo Crna Gora među europskim gospodarstvima ima veći udio turizma u BDP-u od Hrvatske i da se primičemo onomu što se naziva 'monokulturno gospodarstvo'. Problem je što u našem slučaju to podrazumijeva visok udio sektora koji je iznimno osjetljiv na eksterne poremećaje i prostorno koncentriran u samo jednom dijelu zemlje.