Hrvatska
StoryEditor

Nepotizam i kronizam nisu zabranjeni, ali svakako nisu ni poželjni

23. Lipanj 2021.
Piše: Boris Vukić, Adizes SE

Mogu li teta, snahin brat ili stričev mali biti na odgovornim pozicijama u obiteljskoj tvrtki? Naravno da mogu, ali pod uvjetom da obiteljska kompanija nije jedino mjesto gdje to mogu biti, da zadovolje zadane uvjete i prođu sve standardne procedure zapošljavanja na slobodno radno mjesto. Kao i svi drugi

Izraz 'bliža je potkošulja od košulje' uobičajeno se upotrebljava kako bi se objasnilo mišljenje prema kojem će se prema obiteljskoj kompaniji sigurno bolje i odgovornije odnositi netko tko je član obitelji, kum, prijatelj iz djetinjstva... nego neki neznanac kojeg zaposlimo kao profesionalnog menadžera.

Odgovor na pitanje je li taj izraz mudrost ili glupost koja dolazi iz obiteljskih kompanija zapravo je vrlo jednostavan – riječ je o gluposti. Slično značenje i tumačenje ima i izraz 'bolje se budala snalazi u svojoj kući nego pametan u tuđoj', a u svojoj konzultantskoj praksi čuo sam i prozaično: 'Bolje da zaposlim rođake, oni me neće zeznuti.' ili, primjerice, s lokalnim prizvukom i okusom mora: 'Bija je Kerum u pravu kad je svoje oko sebe postavio...'

Početak u 'našoj firmi'

Pojam nepotizma dugo je​ znan i prepoznatljiv u praksi i najkraće se objašnjava kao favoriziranje rođaka. Kronizam je manje poznat od nepotizma u govornoj praksi, ali nije ništa manje prisutan u organizacijskoj; on se pak odnosi na favoriziranje prijatelja. Oba su pojma rasprostranjena u gospodarskom i političkom životu i ponajprije se odnose na javne (državne) institucije i tvrtke, ali na to nisu imune ni privatne.

Ekonomske i socijalne troškove nepotizma i kronizma u društvu snose porezni obveznici, koji se u ozbiljnim zemljama organiziraju u vladine i nevladine organizacije da bi se borili protiv tih pošasti. U takozvanim neozbiljnim državama bol i jadikovka stanovništva ponajprije se ogledaju u proklinjanju zle sudbine onih koji nemaju nikoga svoga da ih nekamo malo pogura, da ih zaposli ili barem namjesti neki poslić.

Zašto se nepotizam i kronizam pojavljuju u poduzetničkim i obiteljskim kompanijama i koja je njihova cijena? Neselektivno primanje članova obitelji i prijatelja očekivano je na početku životnoga ciklusa kompanija. U trenucima rađanja kompanije osnivač oko sebe okuplja bliske dobrovoljce koji ga baš potpuno ne razumiju, ali u pravilu na svom karijernom putu i nemaju baš nekog velikog izbora. Vjeruje on njima, vjeruju oni njemu. Nema jasne strukture i odgovornosti, pa se odnos u kompaniji zasniva na povjerenju da će se 'ovi moji' truditi oko 'ove naše firme' (iako ne dao Bog da je oni zaista dožive kao 'našu').

Kada postaje loše

Poduzetničkim stilom vođene kompanije svoju organizaciju i funkcioniranje zasnivanju u prvom redu na povjerenju da svi pružaju najviše što mogu, a profesionalizirane na jasno postavljenim planovima i ciljevima te njihovoj kontroli. Kad nema mjerodavnosti, ovlasti, ciljeva i planova, onda se nema što kontrolirati i pratiti pa se onda vraćamo na 'povjerenje'. Na povjerenje da će svi dati sve od sebe i da će se brinuti o 'našoj firmi'. Nastavi li se taj trend i kada dođe druga generacija sa svojom rodbinom i prijateljima, kompanija može upasti u velike probleme.

Kako reći 'ne' mladoj supruzi koja nasljedniku kod kuće za večerom pomalo ljutito šapće da joj mama već dugo gunđa da nije u redu da žena njezina rođenog brata već pet godina ne može naći posao i da je nemoguće da među njih stotinu u poduzeću i za nju nema mjesta? Lijek protiv nepotizma i kronizma u obiteljskim kompanijama u pripremi je kompanija i obitelji za uspješnu tranziciju.

Pripremom će kompanija, među ostalim, jasno definirati mjerodavnost, ovlasti i odgovornosti, modele definiranja plaća, standardnih paketa i ostaloga za svako radno mjesto. Naravno, definirano će biti i nužno znanje, kvalifikacije, iskustvo i drugi zahtjevi da bi se potencijalni kandidati zaposlili na točno određeno radno mjesto.

Odgovornost za odluke

U pripremi obitelji za generacijsku tranziciju među mnogim drugim točkama u sklopu obiteljskog portokola treba definirati kako će se zapošljavati rođaci, bračni srodnici, kumovi… te hoće li se njihova prava i obveze razlikovati od prava i obveza običnih smrtnika. Nužno je da se članovi obitelji koja je vlasnica kompanije dogovore i dokumentiraju svoje odgovore na prethodno postavljena pitanja. Isto je tako važno da budu spremni platiti cijenu svoje odluke.

Postoje obiteljske kompanije u kojima je jasno definirano da se ne zapošljava nitko od članova šire obitelji. Legitimna je i odluka da i rodbina i svojta moraju zadovoljiti zadane uvjete i proći sve standardne procedure zapošljavanja na slobodno radno mjesto. Cijena odluke u ta dva slučaja može biti nezadovoljstvo bliskih rođaka i prijatelja te njihovih rođaka i prijatelja i ogovaranje u već najavljenu i očekivanu stilu i tonu: 'Eto kako su se osilili, udario im novac u glavu i neće zaposliti nikoga od nas.'

Visoka cijena

Legitimno je isto tako odlučiti da baš svatko tko je naš ('Kakav je, takav je – naš je') ima prednost pri zapošljavanju. Ekonomska cijena nepotizma i kronizma, koji u ovom slučaju proizilazi iz odluke, dijelom se plaća nezadovoljavajućim rezultatima zbog nedovoljnih kompetencija novopridošlih zaposlenika. Socijalna cijena, koja će brzo postati i ekonomska, ogleda se u tome da takve kompanije odbijaju od sebe i ozbiljne stručnjake i profesionalne menadžere. Onaj tko je tražen na tržištu radne snage, neće si dopustiti mobing nesposobna voditelja ili razmažena suradnika koji se zaposlio zato što je član obitelji ili privatno blizak nekom od njih.

Zbog nepažljivih ili nekim rečenicama povrijeđenih čitatelja naglasit ću da je pogrešan zaključak da teta, snahin brat ili stričev mali ne mogu biti na odgovornim pozicijama u poduzeću. Naravno da mogu, ali pod uvjetom da obiteljska kompanija nije jedino mjesto gdje to mogu biti. Osobno stajalište o nepotizmu i kronizmu u obiteljskim kompanijama izrazit ću mudrošću Zorana Radmilovića kao Radovana Trećeg: 'Najgore je kad smo samo mi oko sebe.'

23. srpanj 2024 07:45