Piše: Nikola Nikšić
Neupitno je da je 2020. za hrvatsku ekonomiju bila godina za koju se ne može naći usporedna u njezinoj povijesti. Ekonomsko zastajanje koje se naslućivalo potkraj 2019., početkom 2020. nadograđeno je epidemiološkom krizom. Sve to prouzročilo je pad gospodarskih aktivnosti, prije svega u djelatnostima iz segmenta turizma ili povezanima s njime: hotelijerstvu, ugostiteljstvu, zračnom prijevozu, zabavi i rekreaciji.
Hotelijeri, njih 21 čije vrijednosnice kotiraju na ZSE-u, nakon što su 2019. ostvarili rast prihoda od 630 milijuna kuna ili 8,2 posto u odnosu na 2018. (2018. godine 7,6 milijardi kuna, 2019. godine 8,3 milijarde kuna), lani su se sveli na samo 36,3 posto prihoda (5,3 milijarde kuna manje).
Na pad ukupnih prihoda na razini svih 80-ak promatranih dioničkih društava iz realnog sektora, koji je za 2020. u odnosu na 2019. iznosio 14 milijardi kuna ili 16,8 posto, osim hotelijera, negativno su utjecali Ina, i to sa 7,9 milijardi kuna manje prihoda u 2020., i Croatia Airlines s 934 milijuna manje prihoda te telekomunikacije. Oba su predstavnika telekomunikacija (HT i OT – Optima Telekom) ostvarila pad prihoda, pa on na razini djelatnosti iznosi 383 milijuna kuna ili 4,5 posto (2019. – 8,44 milijarde kuna; 2020. – 8,06 milijardi kuna).
Promatra li se to kroz prizmu optimizma, ostali gospodarski (industrijski) segmenti ostali su na istoj razini tržišnih aktivnosti mjereno prihodima. Prerađivačka industrija (bez Ine) i poljoprivreda ostvarile su čak blagi rast od 100 milijuna kuna, na 22,8 milijardi kuna. Graditeljstvo se zadržalo na razini 2019. (1,5 milijardi kuna), kao i trgovina (na nešto manje od 12 milijardi kuna).
Neovisno o krizi i neto gubitku (65,7 milijuna kuna) za 2020., za promatranu grupu društava kapitala pokazatelji tekuće likvidnosti i zaduženosti zadržali su se na razini 2019., na dobrim i odličnim vrijednostima (1.40 i 0.40). To je dobro, i pokazuje da su 'teškaši', razdužujući se u prethodnom petogodišnjem razdoblju, stvorili određenu razinu financijske snage koja će im omogućiti da lakše prebrode krizu, s još uvijek vrlo nepredvidivim intenzitetom i trajanjem.
Jesu li i u kojoj mjeri, kada su mogli i trebali, stvorili druge, ustvari ključne preduvjete za održivo poslovanje na dulje staze (nova tržišta, proizvodi i usluge, novi poslovni modeli i kompetencije, automatizacija i robotizacija, …) to će se tek vidjeti.