S obzirom na bogatstvo makroekonomskih tema koje su proteklih tjedana potpuno zasjenile omiljenu temu pandemije, odlučili smo o aktualnim temama razgovarati s ekonomskim analitičarem i predsjednikom Centra za javne politike i ekonomske analize Petrom Vuškovićem. U razgovoru za Lider jedan od naših redovitih sugovornika iznio je svoja razmišljanja o Vladinim mjerama, vrućoj temi inflacije, ulozi države u pandemijskoj i postpandemijskoj eri te neaktivnosti Hrvatske narodne banke, prema kojoj je bio vrlo kritičan.
Kako komentirate Vladine mjere predstavljene prošli tjedan?
– To su dobre i zapravo jedine mjere koje Vlada može provesti, s tim da je pitanje jesu li donesene na vrijeme, odnosno jesu li mogle biti donesene i prije. Trebalo je djelovati prije, konkretno, još u rujnu, kad je inflacija bila oko tri posto. Sada je situacija teža zato što je stopa inflacije dosegnula 5,5 posto, a potkraj ovog mjeseca vjerojatno će biti potvrđeno da je prešla i šest posto. Vlada je smanjila PDV na prehrambene proizvode i energente, što znači da se na formuliranje cijena pokušava utjecati s pomoću dva kanala, energije i prehrambenih proizvoda. U prvom slučaju državi je lakše oblikovati cijene jer de facto ima monopol preko HEP-a i djelomično Ine. Drugi je kanal oblikovanja cijene neizvjesniji zato što Vlada nema izravan utjecaj i mora se oslanjati na odluke privatnih kompanija, ponajprije trgovačkih lanaca, da će uštedu ostvarenu zbog smanjenog PDV-a proslijediti potrošačima. Pozdravljam zato odluku nekih lanaca da prenesu tu uštedu na cijene proizvoda i tako pokažu društvenu odgovornost. Šire gledano, hoćemo li pobijediti inflaciju, ovisi više o vanjskim utjecajima kao što su ukrajinska kriza, kibernetički napadi, kretanje pandemije i migracije. Strah je ključan element inflacije i Vlada ga ovim mjerama pokušava umiriti koliko može.
Trgovački lanci reagirali su pozitivno na Vladin apel, ali ugostitelji, recimo, nisu; oni najavljuju poskupljenja. Je li to opravdano?
– Svako povećanje cijene koje nema ekonomsku računicu nije opravdano. U ovom trenutku psihologija igra dominantnu ulogu u inflacijskim očekivanjima i mnogi iskorištavaju priliku za neopravdano dizanje cijena, u što sam se i sâm uvjerio u nekoliko navrata u posljednje vrijeme kad su cijene usluga i proizvoda kojima sam se koristio očito narasle. Narasle su iako nije bilo realnog povećanja troška tim obrtnicima. Ipak, tržište uvijek na kraju regulira cijene i u nekom razdoblju korigira one nerealno visoke.
Ima, dakle, dosta lovljenja u mutnom?
– Inflacija je sama po sebi lovljenje u mutnom. U početku su povećanja cijena bila opravdana zato što smo tijekom pandemije morali osigurati likvidnost ekonomiji pa je u protekle dvije godine Europska središnja banka 'proizvela' četiri bilijuna eura, a američki FED pet bilijuna dolara, ali sada je kretanje cijena proizvod straha od, s jedne strane, nastavka njihova rasta i, s druge strane, oportunizma.
Od samog rasta cijena veća su opasnost inflacijska očekivanja jer mogu odvesti u inflatornu spiralu. Kako komentirate najave nekih kompanija da će povećati plaće, čime se 'hrani' inflacija? Hoće li to znatnije utjecati na kretanje inflacije?
– Efekt plaća na inflaciju nije dominantan čimbenik, nego količina novca koji ćemo dobiti iz Mehanizma za oporavak i otpornost, više od šest milijardi eura, i iz višegodišnjeg proračuna, 9,7 milijardi eura. Rast plaća nije toliko važan jer je realan rast plaća prije inflacije bio oko tri posto godišnje, a sada je zbog inflacije –1,4 posto, što znači da je kupovna moć građana smanjena. Inflacija je 'pojela' rast plaća, dohotka, građana. Kad je riječ o povećanju plaća, to su više izolirani slučajevi, a ne trend u cijeloj ekonomiji. Uvjeren sam da rast plaća neće utjecati na kretanje cijena.
Mnogi ekonomisti to smatraju ključnim elementom jer tako potičete natjecanje između inflacije i plaća.
– Inflacija je, prije svega, problem iz domene monetarne politike i samo se ona može efikasno protiv nje boriti, ali alati Hrvatske narodne banke vrlo su ograničeni jer smo u ERM-u II (Europski tečajni mehanizam, nap. a.). Unatoč tomu postoje instrumenti kojima HNB može utjecati na inflaciju, primjerice dizanjem stope obvezne rezerve, čime se povlači likvidnost iz sustava, kao i operacijama na otvorenom tržištu. Postoji neki prostor, što dokazuju primjeri Češke i Mađarske koje su povećale kamatnu stopu za dva posto. Monetarna je politika u Hrvatskoj uspavana i bavi se aferama kao što su sukob interesa HNB-ovih djelatnika i izbor dizajna kovanica eura umjesto održavanjem stabilnosti cijena. Bilo je jasno da će stopa inflacije porasti, ali HNB nije reagirao na vrijeme.
Središnje banke na to odgovaraju da su rast stope inflacije očekivale, ali da je to prolazno jer proizlazi iz poremećaja na tržištu i predviđaju njezino stišavanje već sljedeće godine. Teoretski, još stignu imati pravo. No vratimo se HNB-u. Zašto on ne radi na smanjenju stope inflacije, barem s pomoću dostupnih instrumenata?
– HNB se inflacijom ne bavi iz spomenutih razloga, ali i zato što smo u Europskome tečajnom mehanizmu i ovisimo o odlukama Europske središnje banke. Nadalje, naša stopa inflacije smije biti najviše 1,5 posto viša od prosječne stope inflacije triju članica eurozone s najnižom stopom inflacije, a budući da u cijeloj Europi inflacija visoka, taj kriterij Vladi odnosno HNB-u nije toliko važan u ovom trenutku.
Što o ulozi države u ekonomiji, pandemijskim mjerama i ostalim aktualnim ekonomskim problemima misli ekonomski analitičar i predsjednik Cetra za javne politike i ekonomske analize pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.