Priča o najvećim tvrtkama osnovanim u prvoj hrvatskoj godini kapitalizma i samostalnosti ilustrira odnos hrvatske države prema gospodarstvu u ovih trideset godina. Čak devet od deset najvećih bavi se trgovinom i distribucijom!
Hrvatska je u proljeće te 1990. godine ludovala s Tatjanom Matejaš Tajči i njezinom pjesmom 'Hajde da ludujemo' na 'Pjesmi Eurovizije' u Zagrebu te pjevušila Hourinu 'Mojoj majci (Ruža hrvatska)'. Godina osamostaljenja u poslovnom je svijetu dočekana s 'Markovićevim zakonom' iz 1989. prema kojem je privatizirano 1200 tvrtki u bivšoj Jugoslaviji. Najveće hrvatske tvrtke koje su se privatizirale prema tome modelu bile su Zagrebačka banka i TDR. Ivica Račan u to je doba dopustio višestranačje, raspisao izbore, prepustio vlast HDZ-u i povukao se na gotovo deset godina u oporbu.
Sabor je ustavnim amandmanima odredio da su svi oblici vlasništva ravnopravni, građanima je zajamčeno pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu, omogućeno je da stranci stječu pravo vlasništva i najavljena je pretvorba tadašnjega društvenog vlasništva u privatno.
Sirijac Mohamed Radwan Joukhadar prije trideset godina napustio je sigurnost zaposlenja u državnoj ljekarni i u Vukovaru osnovao tvrtku za veleprodaju lijekova Medical Intertrade. No ubrzo je stiglo najdramatičnije razdoblje u njegovoj karijeri – tvrtka je potpuno uništena 1991. u agresiji na Vukovar. Joukhadar je svoj biznis doslovno podignuo kao feniks iz pepela i Medical Intertrade danas je najveća kompanija u Hrvatskoj osnovana 1990. te vršnjakinja samostalne države.
Priča o hrvatskim pionirima kapitalizma i tvrtkama koje su utemeljili 1990. priča je o tome kako se hrvatska država u svojih trideset godina odnosila prema gospodarstvu. Oko trećina tvrtki osnovanih 1990. bavila se trgovinom i distribucijom. Međutim, današnji popis sto najvećih tvrtki iz te 1990. (koji smo sastavili u suradnji s Bisnodeom) pokazuje da su ovih trideset godina najlakše preživljavali trgovci: 49 posto tvrtki 30-godišnjakinja dolazi iz tog sektora, iz kojeg je čak devet od deset najvećih!
Samo se Combis uspio ugurati među trgovce i distributere, a još dvojica poduzetnika iz prvih deset u portfelju imaju i proizvodnju – Joukhadar farmaceutsku tvornicu Yasenka i Miljenko Hacek iz Cotre tvornicu kabela Elka. To je, zapravo, ključni dokaz o isplativosti biznisa u Hrvatskoj. Poduzetnici koji su kretali od nule (ili od malog obiteljskog obrta) najviše su i najbolje uspijevali u trgovini. To je pak branša koja uvelike ovisi o uvozu i njezin uspjeh pokazuje isto što i hrvatska vanjskotrgovinska bilanca. Demokratizacija i osamostaljivanje, ruku pod ruku s uspostavljanjem novoga tržišnog poretka i globalizacijom svjetskog tržišta, izazvali su liberalizaciju (i) hrvatskoga gospodarstva te smanjili protekcionističke barijere i carine. Istodobno taj globalni trend nije iskorišten za rast izvoza. Umjesto toga u pretvorbi i privatizaciji uništen je velik dio proizvodnih pogona koje su novi vlasnici rasprodali kao nekretnine.
Tako je u devedesetima i pokrivenost uvoza izvozom rapidno padala. Hrvatska se osamostalila i zakoračila u kapitalizam 1990. s pokrivenošću uvoza izvozom od 77 posto, a ratna 1992. bila je jedina godina kad je Hrvatska izvezla 4,4 posto robe više nego što je uvezla. No u samo pet godina pokrivenost uvoza izvozom srušena je na manje od 44 posto. (Tek je recesija 2008. preokrenula trend, pa je taj odnos danas oko 62 posto.)
Sve to pogodovalo je trgovcima, pa i ovim jubilarcima iz naše priče koji su pokrenuli biznis 1990. Nisu oni zbog toga 'loši momci', samo su dobro iskoristili okolnosti. Nije problem u jakoj trgovini, već u slaboj industriji.