U Hrvatskoj se ukupni broj poljoprivrednih površina na kojima je omogućeno navodnjavanje, kada se u obzir uzmu i ranije izgrađeni sustavi, procjenjuje na 23.000 i 26.000 ha, odnosno između 2,1 - 2,4 posto korištenog poljoprivrednog zemljišta (od 1.077.403 ha).
Po navodnjavanju Hrvatska je i dalje na začelju u EU. Iako je od 2005. godine do sada u izgradnju sustava uloženo oko 1,3 milijardi kuna, od ukupno, za 15 godina predviđenih 4,5 milijarde kuna, na njih se i dalje spaja zanemarivo mali broj poljoprivrednika. To cijeli državni program navodnjavanja dovodi u pitanje, pokazala je analiza Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredno-prehrambeni sektor.
Zbog sve učestalijih i dugotrajnijih sušnih razdoblja, koje poljoprivrednu proizvodnju čine vrlo rizičnom, Vlada RH je još 2005. odobrila ˝Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama˝. U projektu je zacrtano da će se do kraja 2020. godine navodnjavati čak 65.000 ha ili oko 6 posto obradivih poljoprivrednih površina. Taj plan nije ispunjen i pokazuje sve nelogičnosti investiranja u ovaj projekt i poljoprivredu. Do sada su izgrađeni novi sustavi navodnjavanja na tek oko 14.500 ha.
- U analizi navodnjavanja potrebno je razdvojiti dvije kategorije. Jedno su izgrađeni sustavi u koje država ulaže ogromne novce da ih uspostavi, dok su drugo podaci o stvarno navodnjavanim površinama do kojih je u Hrvatskoj gotovo nemoguće doći. Poljoprivrednici nisu još dovoljno razvili svijest o tome da je navodnjavanje jedna od ključnih melioracijskih mjera koja je zbog klimatskih promjena nužna kako bi se razina prinosa povećala ili održala na postojećoj razini. Na mali interes za spajanje utječu i visoke cijene opreme i priključaka na sustave, kao i usitnjenost površina, ali i nesigurnost dugoročnog zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta, što je često prepreka investiranju - izjavila je konzultantica Smartera Marina Kresoja.
Voda je strateški resurs 21. stoljeća. Iako obuhvaća 70 posto zemljine površine, udio slatke vode je samo tri posto, a čak jedna četvrtina svjetske populacije ne raspolaže dovoljnom količinom pitke vode. Osiguranje pitke vode je danas glavno ekonomsko, gospodarsko i sigurnosno pitanje na svjetskoj razini. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja ima značajne rezerve čiste pitke vode. Između 188 zemalja u svijetu po bogatstvu i dostupnosti vodnih izvora po stanovniku na petom je mjestu u Europi i na 42. mjestu u svijetu. No, navodnjavanje, kao melioracijska mjera, u Hrvatskoj se malo primjenjivala i još uvijek se premalo primjenjuje bez obzira na bogate prirodne resurse ‒ kvalitetna tla i obilje vode.
Za Hrvatsku je poražavajuća i činjenica da su pojedini sustavi za navodnjavanje, koji su izgrađeni državnim novcem, već danas potpuno neiskorišteni, devastirani i zapušteni. Najočitiji primjer je sustav Opatovac u Vukovarsko-srijemskoj županiji u koji je uloženo oko 100 milijuna kuna i predviđeno je navodnjavanje preko 700 ha poljoprivrednog zemljišta. Već 10 godina ovaj sustav ne funkcionira i crpna stanica nikada nije puštena u rad odnosno ne navodnjava se niti jedan hektar površina. I drugi sustavi koji su izgrađeni državnim novcima nisu ispunili svoju svrhu jer nemaju dovoljan broj krajnjih korisnika zbog čega je upitno ulaganje u sustave koji propadaju, stav je Smartera.
Ogromne rezerve vode, a sve slabija poljoprivreda
Ministarstvo zaštite okoliša i energetike te Hrvatske vode raspolažu s podacima o poljoprivrednim površinama na kojima je omogućeno navodnjavanje kroz realizaciju projekta NAPNAV-a, ali na žalost nema podataka koliko je poljoprivrednika na njih spojeno i koliko se površina u stvarnosti navodnjava. Zadnji popis poljoprivrede je bio 2003. i prema istom u Hrvatskoj se tada navodnjavalo 9.264 ha odnosno tek 0,86 posto korištenih poljoprivrednih površina (od 1.077.403 ha). Prije Domovinskog rata Hrvatska je pod sustavom navodnjavanja imala 13.000 ha, a dio ih je uništen u ratnim razaranjima ili je u međuvremenu potpuno zapušten.
Realizacijom NAPNAV-a, nacionalnim sredstvima izgrađeno je 10 novih sustava navodnjavanja koji obuhvaćaju površinu od 9.032 ha, za što je uloženo oko 417 milijuna kuna. U potpunosti su sanirana četiri sustava navodnjavanja: SN Vrana (530 ha) u Zadarskoj županiji, SN Grabovo (677 ha) i SN Borinci (700 ha) u Vukovarsko srijemskoj županiji te SN Valtura (cca 80 ha) u Istarskoj županiji. Djelomična sanacija provela se na pet sustava navodnjavanja u ukupnom obuhvatu od oko 2.000 ha (SN Sinjsko polje, SN Imotsko polje, SN Rastok, SN Neretvansko polje, SN Puškaš/Osijek).
Kroz program potpune i djelomične sanacije postojećih sustava navodnjavanja omogućeno je navodnjavanje na ukupno 3 987 ha (9 sustava), za što je uloženo oko 48 milijuna kuna. Zaključno s 2016. godinom, realizacijom NAPNAV-a omogućeno je navodnjavanje na ukupno 13.019 ha.
Početkom provedbe Programa ruralnog razvoja, izgradnja sustava za navodnjavanje prebačena je u ovaj program. Agencija za plaćanje u poljoprivredi kroz dva je natječaja (2016. i 2019.) prihvatila 17 novih projekata (ukupnog obuhvata 7.072 ha), te odobrila sredstva za financiranje izgradnje istih u visini od 666,40 milijuna kuna. Zaključno sa 2019. završeni su radovi na izgradnji četiri sustava javnog navodnjavanja (Đolta, Sopot, Blata-Cerna i Baštica 2.faza, obuhvata 1.515 ha), a tijekom 2020. i 2021.godine očekuje se završetak još pet sustava (Novi Gradac-Detkovac, Orubica, Červar-Porat-Bašarinka, Lišansko polje i Glog – ukupno 2.108 ha).
Za ostalih osam projekata, iz dva natječaja APPRRR-a, pripremljena je dokumentacija o nabavi, te nakon što se izvrše sve kontrole, objavit će se natječaji za nabavu radova i usluga. U državnim institucijama vjeruju kako će se dovršetkom svih projekata javnog navodnjavanja, za koja je odobreno financiranje putem Programa ruralnog razvoja, omogućiti navodnjavanje na ukupno 7.072 ha. U pripremi je i studijska te projektna dokumentacija za novih 27 projekata ukupne površine 20.894 ha, čije se financiranje izgradnje planira putem Programa ruralnog razvoja za sljedeće programsko razdoblje.
Zašto nema interesa za navodnjavanjem
Unatoč ogromnim investicijama, one ne donose rezultate u pogledu priključenja na sustave i očekivani rast prinosa u proizvodnji, pa se opravdano postavlja pitanje zbog čega se ulažu ogromna sredstva u izgradnju sustava, ako se poljoprivrednici na iste ne spajaju i ako oni ostaju neiskorišteni, objašnjava Marina Kresoja.
Stručnjaci Smartera smatraju da je potrebno napraviti analizu o tome koji su uzroci nekorištenja ovih sustava, te utvrditi stvarne efekte ovih ulaganja na proizvodnju. Uvjereni smo da postoje različiti načini smanjivanja troškova priključenja na sustave, a potrebno je osmisliti i mjere kojima bi se potaknulo poljoprivrednike na promjenu razmišljanja i korištenja navodnjavanja u proizvodnji – posebice u proizvodnji povrća, voća, ali i drugih kultura jer su klimatske promjene i dugotrajne suše sve učestalije. Hrvatska je od siječnja do travnja imala rekordno malo kiša, a s obzirom na najave da bi i ovo ljeto moglo biti sušno, kao i na ogromne štete koje su suše donijele poljoprivredi u zadnjem desetljeću, trebalo bi započeti i edukaciju o koristi koje navodnjavanje donosi.
Mediteranske zemlje najviše navodnjavaju
Prema statističkim podacima EU, prosječni udio navodnjavanih površina na nivou EU-27 bez Njemačke i Estonije iznosi 6,7 posto, dok na razini mediteranskih zemalja iznosi čak 12,5 posto. Postoje i zemlje članice EU poput Češke, Poljske i Slovenije koje imaju i manje površina u odnosu na ukupne obradive površine od Hrvatske, no sa sadašnjih oko 2,5 posto Hrvatska je daleko ispod prosjeka EU, a još dalje od zemalja koje imaju sličnu klimu kao i mi.
Prema podacima Eurostata 2016., na razini EU je pod sustavima za navodnjavanje bilo 15,5 milijuna ha, odnosno devet posto svih površina, dok je na te sustave bilo priključeno 10,2 milijuna ha ili 5,9 posto. U udjelu površina koje se navodnjavaju, Malta predvodi s 31,4 posto površina, a potom slijede Grčka - 23,6 posto, Cipar 21 posto, Italija 20 posto itd. U zemljama EU Španjolska, koja je poznata po proizvodnji voća i povrća pod navodnjavanjem ima preko 3 milijuna hektara (13,2 posto), dok je u Italiji to 2,6 milijuna hektara.
Uzor većini zemalja u navodnjavanju je Izrael. Više od 60 posto površina Izraela je definirano kao polusušno ili sušno. Obradive površine Izraela iznose 420.000 ha, od čega je čak 46 posto pod sustavima navodnjavanja. U Izraelu se navodnjava sve osim pšenice i ječma. U ovoj je zemlji poljoprivredna proizvodnja u zadnjih par desetljeća povećana 12 puta, a potrošnja vode 3 puta što je rezultat najboljih tehnologija u navodnjavanju i korištenju svih vrsta voda, pročišćavanju voda i desalinizacija.
- Iako imamo plan i strategiju NAPNAV, ona očito ne daje rezultate, a svaka nova sušna godina nas podsjeti da smo i u toj mjeri poljoprivredne politike podbacili. Krenulo se s pristupom da je važno napraviti sustave, a što je dalje s njima, kao da državu koja ih gradi ne zanima jer se i dalje ne promišlja ozbiljno kako animirati veliki broj poljoprivrednika da sustave koriste. Sadašnje stanje je takvo kao da se izgrade autoceste po kojima se u konačnici nitko ne vozi - zaključak je Smartera.