Piše: Goran Gazdek
Prve asocijacije šire javnosti na Daruvar, zapadnoslavonski grad u podnožju Papuka, osim registracijskih pločica poslovnih automobila (jer to je mjesto najpovoljnije za registraciju vozila u Hrvatskoj) su topla ljekovita voda iz Daruvarskih toplica, pivo iz najstarije hrvatske pivovare s brendom 'Staročeško', a u posljednje vrijeme i linijom crafta 'Peti element' i graševina Vinarije Daruvar koja posluje u okviru tvrtke Badel 1862.
No, Daruvar bi, smatraju u „najljepšem malom gradu“ kako ga je više puta ovjenčala Hrvatska turistička zajednica u akciji 'Zeleni cvijet', trebao biti puno više od lječilišta i oaze za ugodni vikend-odmor uz autohtona pića u restoranima i kafićima gdje pola litre kvalitetnog domaćeg piva možete popiti već za 10 kuna. Nakon propasti industrije devedesetih godina dugo se ovdje smatralo da bi turizam trebao biti nova okosnica razvoja grada, ali bila je to zabluda koju građani i danas skupo plaćaju otplatom kredita za gradnju Termalnog vodenog parka. Novi ljudi u lokalnoj upravi donijeli su i nove strateške planove koji kažu „da“ tercijarnim djelatnostima, ali kao nadgradnja proizvodnji koja stvara sigurnije nove vrijednosti i stabilnije prihode.
Grad je za 3,7 milijuna kuna kupio prostor bivše tvornice 'Dalit' u stečaju, ukupno 15 hektara zemljišta i hala s infrastrukturom, pretvorio je u poslovnu zonu i sada ih nudi za jednu kunu pod uvjetom da tvrtke zapošljavaju ljude.
Ponudu je, među inima, prihvatila i tvrtka Kobid koja danas u prostoru od 2400 četvornih metara proizvodi samoposlužne praonice za automobile i praonice za kućne ljubimce.
Biznis je 1995. pokrenuo inženjer građevinarstva Gulap Doneski, i prepustio ga sinovima. Inženjer elektrotehnike Dejan živi u Zagrebu, a inženjer strojarstva Boris u Varaždinu. Upravo je povoljna ponuda 'za jednu kunu' prevagnula da radni tjedan provode u svom rodnom gradu.
- Tvrtka je se na početku bavila građevinarstvom, neko vrijeme je bila u fazi mirovanja, a od 2009. radimo mobilne video nadzore. Prve samoposlužne praonice za automobile napravili smo za naše potrebe, jednu u Daruvaru. Zaključili smo da bi ih po sistemu ključ u ruke mogli proizvoditi i za tržište. Prvu komercijalnu podigli smo 2012, na Lošinju, a drugu u Pakracu. I tako je krenulo – prisjeća de direktor Dejan Doneski i dodaje kako je prvih godina rađeno pet do šest praonica godišnje, a prošle 16.
Razmišljajući o samposlužnim uređajima došli su u na ideju i o praonici za pse. Prvu su izradili 2015. godine. U to vrijeme takvih je samoposlužnih praonica bilo tek u Australiji i Kanadi. Osmislili su nešto slično i razvili potpuno novi hrvatski proizvod koji danas izvoze u Srbiju, BiH, Grčku, Portugal, Poljsku i Rumunjsku, a najveći uspjeh postigli su u Mađarskoj gdje su do sada instalirali 20 praonica. Svakodnevno stižu nove narudžbe, u vrijeme našeg posjeta radili dvije za Belgiju. Mogu biti za vanjsku i unutarnju ugradnju. Imaju tuš i fen za sušenje dlake psa, a mogu ugraditi LCD monitor, solarnu pripremu tople vode, uređaj za plaćanje karticama i daljinsko učitavanje. U Europi samo još jedna tvrtka proizvodi takve praonice za pse pa za srednjoročnu budućnost ne brinu.
Vlastitim znanjem osmislili su i razvili uređaj za mobilni nadzor gradilišta, kamenoloma i tvornica, nalazišta nafte i plina, odlagališta otpada, ribnjaka i poljoprivrednih zemljišta te raznih društvenih okupljanja i događaja. Razvili su i druge specifične uređaje poput pneumatskih liftova za dizanje vatrogasnih pumpi, kabelske snopove i stroja za lasersko rezanje zlata, a trenutno projektiraju novi uređaj koji bi u budućnosti trebao pomoći vatrogascima da lakše djeluju na nepristupačnom terenu.
Sve što proizvedu i održavaju, servisna služba dežura cijelo vrijeme, ekipe su stalno na terenu. Trenutno zapošljavaju 34 radnika od kojih osam visokoobrazovanih stručnjaka.
- Sve su to mladi dečki, jako dobri i vrijedni. Teško ih naći, ali ih imamo jer kod nas plaće nisu loše pa je fluktuacija mala. Male probleme imamo tek u segmentu građevine. Tata je u mirovini, ali je još uvijek aktivan. Dosta dobro se prilagodio novim tehnologijama i novim uvjetima, ne razmišlja i ne radi po starom sistemu i svakodnevno nam je veliki poticaj – otkriva Doneski.
Posljedice epidemije korone praktično nisu ni osjetili, čak štoviše promet je rastao za 50-ak posto, pa su prošlu godinu zaključili s rekordnih 12 milijuna kuna prihoda.
- Kako to tumačite? – pitamo.
- Sve što je samposlužno, u koroni je raslo. Poduzetnici u nekim nesigurnim poslovima kao što su prijevoz, turizam ili ugostiteljstvo, ako su imali viška kapitala željeli su se preorijentirati na nešto sigurnije jer ovdje nema zaposlenih niti bojazni da će biti zatvoreni.
I na kraju neizbježno pitanje o dugoročnim planovima.
- Okrenuti se što više prema izvozu jer naše tržište će za dvije-tri godine biti zasićeno. Gotovo svi hrvatski gradovi imaju bar jednu praonicu automobila i tu više neće biti prostora za širenje.