Pišu: Goran Litvan i Aleksandar Tešić
Istru se percipira prvenstveno kao turističku destinaciju. Sljedeće asocijacije su gastronomija, te vinarstvo i maslinarstvo. No, u poslovnom smislu važan je još jedan sastojak, koji se nerijetko zanemaruje. Istarska komparativna prednost je i kvaliteta života, koja drži brojne poduzetnike da ne pobjegnu, i privlači nove stanovnike – od vikendaša i umirovljenika, a očekuju se i digitalni nomadi u većem broju
Kad bi Veli Jože danas bacio pogled s motovunskog zvonika, vidio bi svakako najdecentraliziraniju hrvatsku županiju. Ne samo u političkom smislu, jer je obližnji Pazin administrativno središte samo voljom HDZ-ove saborske većine koja početkom devedesetih nije htjela dati županijsko sjedište utvrdi IDS-a Puli. U međuvremenu je IDS izgubio Pulu, a HDZ Pazin. I u poslovnom smislu svi putovi ne vode u ta dva grada. Među deset najvećih kompanija (prema prihodima u 2020.), nema ni jedne iz Pazina, a samo je jedna iz Pule. I prema tome Istarska županija odskače od svih ostalih, koje mahom imaju većinu najvećih kompanija u sjedištu županije (osim Zagrebačke, čije je sjedište 'eksteritorijalno', u Zagrebu).
Veli Jože sjedišta najmoćnijih istarskih kompanija vidio bi u Vodnjanu (Infobipa) i Rovinju (Adrisa). A na drugoj strani, tamo iza Huma, podno Učke, za lijepog vremena možda se nazire i Lupoglav, sa sjedištem Bina-Istre, koja upravlja Istarskim ipsilonom. Dovršavanjem još par kilometara druge trake brze ceste do Učke, i početkom bušenja druge trake tunela, osiguravaju si stabilne prihode. Svaka od te tri tvrtke ostvaruju više od milijarde kuna prihoda na godinu. I po toj snazi 'provincije' Istra je specifična. Ni jedna županija nema tri tvrtke 'milijardera' izvan najvećeg grada, a u Istri su prije pandemije milijardu kuna okretali još i porečki turistički divovi Valamar Riviera i Plava laguna.
Upravo turizam povlači za sobom sve više djelatnosti. Proizvodnja maslinovog ulja, koje je u samom svjetskom vrhu, u Istri je gotovo bliža turizmu nego matičnom sektoru prehrambene industrije. Slično je i vinarstvom. Te dvije grane najprije su se afirmirale početkom devedesetih, kad je Hrvatska ostala bez turizma, u svojevrsnom, ratnom lockdownu. Istrijani su bili prisiljeni okrenuti se maslinicima i vinogradima, koji su dotad bili poprilično zapušteni. Kasnije su se razvijali kao potpora turizmu. Dijelili su se izdašni poticaji, a za maslinare i vinare organizirani su 'školski izleti' po Italiji i Francuskoj, da uče od najboljih. Istra se počela turistički brendirati s odličnim lokalnim, autentičnim vinima, i još boljim ekstradjevičanskim uljima. Paralelno se razvila i gastroscena, a ugostitelji su zahvaljujući blizini Italije mogli računati na izdašne goste cijele godine. Zato Rovinj jedini u Hrvatskoj ima dva restorana s Michelinovom zvjezdicom. Turisti tako ne dolaze više samo da bi uživali u suncu i moru, nego i da probaju Istru.
Od ostalih djelatnosti, turizam je posebno potaknuo trgovinu te gradnju cesta i promet (posebno zračni). Najviše su ipak profitirali građevinari. Nakon apartmanizacije, uslijedilo je renoviranje stancija i gradnja novih luksuznih vila, mahom s bazenima i nizom drugih popratnih sadržaja, nerijetko u unutrašnjosti, podalje od obalne vreve. A i operacionalizacija ambicija pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića o širenju Pule sa 60.000 stanovnika na 100.000 mogla bi biti dodatni poticaj građevinarima, koji ionako već muku muče s radnicima, i počeli su ih uvoziti čak iz Nepala.
Lipo je u Istri piti i živiti
Istru se u Hrvatskoj (a i šire) percipira prvenstveno kao turističku destinaciju. Sljedeće asocijacija su gastronomija, te vinarstvo i maslinarstvo. No, u poslovnom smislu važan je još jedan sastojak, koji se nerijetko zanemaruje. Istarska komparativna prednost u hrvatskim okvirima (a i šire) je – kvaliteta života. O tome su nam pričali Chiavalon, ali i drugi poduzetnici s kojima smo razgovarali. Istra je ostala magnet za vlasnike Infobipa, ali i za pulskog trgovca automobilima Danijela Benussija. O istarskom načinu života govori i Anselmo Tumpić. Sa Sarom Prenc Opačić osnovao je studio Tumpić/Prenc. Odluku da se dizajnom i marketingom bavi iz Rovinja, a ne, primjerice, iz Milana, u kojem je imao priliku živjeti, raditi i učiti direktno od najvećeg talijanskog marketinškog stručnjaka Gianpietra Vigorellija, donio je zbog kvalitete života i duševnoga mira.
– S razvojem tehnologije došlo je vrijeme da možemo raditi ovaj posao dislocirani od nekog velikog centra i imati zanimljive klijente sa raznih strana svijeta, ne samo lokalno. Većina klijenata nam je iz Istre, ali plan je da budemo prepoznatljivi ne samo izvan Istre nego i izvan Hrvatske. Nije nam nikakva prepreka to što radimo iz male sredine jer danas kada je sve online imamo iste uvjete kao netko u New Yorku ili Londonu – promišlja Anselmo Tumpić.
Pa kad se tome dodaju očekivanja od turizma poslije korone, nije čudo što raste broj ljudi iz Zagreba i drugih hrvatskih kontinentalnih destinacija, te iz obližnjih europskih država koji sve više biraju Istru ne samo kao vikendaško odredište, nego i kao drugo, a ponekad i isključivo i novo mjesto življenja.
- Aj lipo je u Istri / Aj lipo je u Istri / Aj lipo je u Istri / Piti i živiti / Samo neka nan dura – potvrđuju na svoj način ovu tezu Gustafi. S njima se zasigurno slaže i sam Veli Jože, kad ih sluša, te pjevuši i cupka podno motovunske kule u veselom ritmu.
{youtube}{/youtube}
Kompletnu reportažu o istarskoj poslovnoj sceni možete pročitati u novom Lideru – u digitalnom ili tiskanom izdanju.
{infobox-gray_full}14399{/infobox-gray_full}