Pišu: Goran Litvan i Nikolina Oršulić
Doručak u jednome solidnom splitskom hotelu može biti zanimljivo iskustvo. Zbog pandemije nema švedskog stola. Konobarica u gotovo praznom restoranu dolazi brzo i recitira ponudu – na broken Englishu. Sljedećeg jutra njezina kolegica, također s Dalekog istoka, za svaki slučaj donosi jelovnik jer je njoj engleski još slabija strana. Tako smo odmah na početku posjeta Splitu sami doživjeli priču o nedostatku osoblja u turizmu, i to usred zime! Tko zna kako pak gosti naručuju doručak usred ljeta, kad ga u hotelu s popunjenim svim sobama mora servirati bar pet-šest konobarica...
Nama 'žabarima' Split – koji poznajemo samo po ljetnom 'šušuru' – zimi postaje sasvim nov grad. Čak se i veličanstvena Riva, čim zimsko sunce zađe, isprazni u hipu, a pronalaženje otvorenog restorana 'srednje kategorije' postaje posebno zahtjevna disciplina.
Turistički zimski san
Tako turistički grad spava duboki zimski san. Međutim, prema poslovnim bazama podataka, Split ionako nije jako turističko središte. Među najvećima nema nijednoga hotelijera, samo je Hotel Split (upravlja Radisson Bluom) na 74. mjestu splitskog biznisa prema prihodima u 2020. Istini za volju, to je godina korone, prava je težina te kompanije oko dvadeset petog mjesta. Od turizma zarađuju i nautičari i iznajmljivači automobila; naravno, i ugostitelji.
Usitnjeni splitski turizam
No sve je to u Splitu uglavnom usitnjeno, što se vidi i iz statističkog podatka da se čak 88 posto turističkih kapaciteta odnosi na kategoriju u kojoj su iznajmljivanje soba, apartmana i kuća. Split je dosad bio ponajviše tranzitna baza za otoke, jednodnevno city break-odredište, a zapravo prije svega zarobljenik cimer fraja. To je prednost u organizaciji Ultre, koja se najavljuje opet za ovu godinu, ali ipak donosi najmanje dodane vrijednosti. Split nastoji pobjeći iz te kategorije pa je usred pravoga hotelijerskog investicijskog buma. Među novim je projektima i Courtyard by Marriott, koji će biti na višim katovima Dalmatia Towera, najvišeg nebodera u Hrvatskoj, visokog 115 metara (135 metara s antenom).
Svakodnevna jadikovka
Svakodnevna se poduzetnička jadikovka i u Splitu odnosi na probleme s kadrom. Svatko se snalazi kako zna i umije. U turizmu se to, vidjeli smo na početku, rješava sa stranim radnicima. Međutim, kako su poslovi zahtjevniji, tako je i baza za angažman sve tanja. Pogotovo to muči visokotehnološke kompanije, pa čak i one kojima nije problem dati strancima adekvatnu plaću. Donedavno su mogli računati samo na samce. Naime, do jesenas Split nije imao ni jednu školu s programom na engleskome jeziku, a zaposlenici s obiteljima traže međunarodnu školu. Taj 'mali' problem nepremostiva je zapreka i za niz drugih gradova, koja u Zagrebu ne postoji.
Biznis navija za školu na engleskome
No čini se da je Split taj problem riješen prošle jeseni kad je John Rogošić upisao prvih četrdeset učenika u svoju novoosnovanu međunarodnu školu na tom području – Split International School.
– Držim fige da im uspije – navija Mario Frančešević iz IT tvrtke Uber/SeekandHit.
A i cijela splitska poslovna zajednica mogla bi osnovati klub navijača za Rogošićevu osnovnu i srednju školu koja drži nastavu na engleskome. Već imaju uzor u Hajdukovoj Torcidi, koja napokon legitimno priželjkuje naslov prvaka – unatoč subotnjem porazu na Poljudu od Rijeke.
Kompletnu reportažu iz Splita možete pročitati u novom digitalnom ili tiskanom izdanju Lidera