Globalni 'prekid na vezama' ovog ponedjeljka, makar trajao manje od jedan sat, upozorio je na jedan od ključnih problema današnjice. Nedostupnost Googleovih servisa izazvala je pomutnju kod milijardu ljudi koji se njima koriste. Zaredale su poruke '#GoogleDown'. Nije bilo prometa na Gmailu, utihnuo je YouTube, nedostupne su bile karte na Google Mapsu, prekinuta su predavanja putem Meeta… Nijedan Googleov servis u to rano popodne nije bio dostupan 'za većinu korisnika', objašnjeno je iz kompanije.
Prevelika količina podataka na Googleovim diskovima preopteretila je sustav, što je onemogućilo logiranje. U ponedjeljak smo tako na globalnoj razini imali svojevrsnu reprizu cjelodnevnoga komunikacijskog kolapsa koji je zahvatio Hrvatsku prije dva i pol mjeseca, kad je zbog 'softverske pogreške' u HT-u zavladao muk na žicama i u mobilnim mrežama, prekinut je internet, a onemogućeni su čak i pozivi prema hitnim službama.
I HT-ov i Googleov kolaps dio su iste priče. Ne mislim tu na traženje nadzora nad komunikacijskim divovima koji navodno previše zarađuju i postaju previše moćni. Pravi je problem u sigurnosti i održavanju infrastrukture od općeg interesa.
Nekad su se pod infrastrukturom podrazumijevale ceste i pruge, električna, vodovodna, kanalizacijska i plinska mreža… I normalno je da te djelatnosti regulira središnja ili lokalna država.
I privatnik može upravljati autocestom, ali mora osigurati da promet po njoj teče neometano i sigurno. Ista logika trebala bi se danas (a pogotovo sutra) primijeniti na telekomunikacijsku infrastrukturu i sve virtualne servise o kojima ovisi sve više ljudi u jednome gradu, državi, kontinentu, u cijelome svijetu. Pritom kao korisnik tih usluga imam pravo tražiti od svojih državnih i međudržavnih zajednica (Hrvatske i Europske unije) da mi omoguće normalno telefoniranje i surfanje, odnosno da radim iz ureda ili – kao sada, za vrijeme pandemije – od kuće.
HT ima dva milijuna korisnika mobitela u Hrvatskoj, a Googleovim servisima koristi se milijardu ljudi u svijetu. Moje države moraju prisiliti te i druge kompanije da za pola Hrvatske odnosno za cijelu Europu osiguraju redovitu opskrbu informacijama, alternativu za svaki slučaj. Nažalost, to se ne može postići robnim zalihama kao s hranom i gorivom, a ni najnoviji paket 'digitalne reforme' koji je upravo predložila Europska komisija ne rješava taj problem.