– Otvaram izvanredni sastanak našega službeničkoga kriznog stožera u povodu katastrofalne uredbe koja je upravo stupila na snagu, a može imati nesagledive posljedice za sve nas. Najprije, tko je iz dostave slagao materijale za sjednicu Vlade 1. srpnja?
– Pa... ja…
– Naravno, ti si nova. Zar ti nitko nije rekao kako se postupa s dokumentima poput ove Uredbe o uredskom poslovanju?!
– Ne.
– Pa dobro, Štef, ti si joj šef. Znaš da takve stvari stavljamo na stranu, i tek ako ministar treći put intervenira, onda to pronađemo. A tko je ovo uopće slao na Vladu?
– Pravosuđe.
– Još gore! Znate da Malenica ništa ne kontrolira i uvijek zaboravi što je poslao. Čak i bespravno gradi zgradu Općinskog suda u Splitu. Mogli smo se ovog riješiti zauvijek i nitko ne bi skužio. No što je, tu je. Sad se trebamo prilagoditi.
– Ali kako? Pa sve se seli na elektroničku komunikaciju. Ne možemo raznositi mailove po uredima.
– Dobro, ništa neće biti kao prije, ali može se ublažiti, recimo ovo s radnim vremenom sa strankama…
– Pa sad treba biti objavljeno na mrežnoj stranici institucije i na vidljivome mjestu na ulazu u službene prostore.
– O. K., pozovi nekog iz IT-a na pivo pa dogovori da to na webu svugdje skrivaju tako da nitko ne može pronaći, oni to znaju. Isto s kontaktima, da sakriju mail kao što su dosad odlično skrivali telefone. A curama na printerima dat ćemo uputu da te obavijesti printaju najmanjim slovima, nek smanje veličinu na 10 – 20 posto i problem je riješen.
– Ali kako ćemo sad gubiti dokumente?
– E, za to nije dovoljno pivo, morat ću pozvati šefa IT-a na ručak pa ćemo pronaći modalitet. Dužan mi je jer sam mu zagubio onaj papir s opomenom pred otkaz koju je dobio jer se napio.
– Odlično, samo kako ćemo s elektroničkim evidentiranjem?
– To će biti problem.
– A elektronički pečat? Što da ja radim sa svojom tvrtkom za izradu štambilja?
– Preorijentiraj se na printanje na majice.
– Nego, da mi probamo, u ovome prijelaznom razdoblju, ponuditi da ćemo svima printati sve službene mailove, pa možda to zaživi, nekima to i danas radimo i funkcionira.
– Dobra ideja, gdje god je to moguće, samo pazite da opet ne isprintate ministrov poziv tajnici na večeru.
– Treba znati da nemamo mnogo vremena za prilagodbu, samo do kraja 2022., onda sve kreće pod obvezno na elektroničku obradu podataka. Gledajte, Island ima 2500 ljudi u državnoj upravi, to je jedan posto aktivnog stanovništva. Za Hrvatsku bi to bilo 35.000, desetina od sadašnjega. Strašno!
– Srećom, to se neće dogoditi, mi u sindikatu to nećemo dati! Onda će se već približavati i novi izbori.
– E, to je već olakšanje. Ali i mi se moramo prilagoditi. Dajte da se svi odmah prijavimo na ove radionice za digitalizaciju pa da postanemo elektronički kuriri, pardon, obrađivači elektroničkih podataka.
– Ljudi, ja bi ipak nekaj rekel.
– Reci, Štef, ti si ionako kriv za sve.
– Je, al' nema brige, materijale s Vlade nisam još nikam otpremil pa cela državna uprava ne bu ni znala za tu uredbu. A Službeni list šefovi i tak ne čitaju, osim onoga kaj im isprintamo.
Ovaj sastanak plod je autorove prljave mašte.