Piše: Nikola Nikšić, Konter savjetovanje [email protected]
Napokon je istekao rok za predaju i javnu objavu financijskih izvješća za 2020. te su dostupni cjeloviti podaci o poslovanju (za sada) 130 tisuća poduzetnika – obveznika poreza na dobit. Procjenjuje se da je to 10-ak posto manje od očekivana konačnog broja javno objavljenih izvješća za 2020., godinu koju je obilježila koronakriza, a koja je uz već prije nadolazeću ekonomsku krizu ekstremno promijenila uvjete u kojima su se u 2020. odvijale poslovne aktivnosti. Na žalost, i nastavile u aktualnoj godini, s još uvijek iznimno velikom dozom nesigurnosti i nepredvidivosti intenziteta i razdoblja trajanja.
Imajući u vidu navedeno, važno je da se s (nepotrebno velikim) vremenskim pomakom (s obzirom na krizu, bilo bi mnogo bolje da je predaja izvješća za statističke potrebe bila obvezna najkasnije do kraja ožujka) dobro promotre osobine i ostvarenja hrvatskoga realnoga gospodarstva u duljem razdoblju (2016. – 2020.). Tako da analiza obuhvati godine rasta (2018., 2019.), godine koje je obilježilo slučaj Agrokor (2016., 2017.) te 2020. kao godinu koronakrize. Da se može procijeniti koliko su tvrtke, kao i gospodarstvo u cijelosti, otporne na krize koje su sastavni dio svakog ekonomskog ciklusa te jesu li se u razdobljima propulzije ponašale u skladu s 'pravilima igre izvrsnosti'.
Naime, izvrsna poduzeća razumno i uravnoteženo štede i ulažu u razvoj upravo kada im ide najbolje, što im omogućuje da u razdoblju krize dodatno potvrde svoju izvrsnost još intenzivnije učeći, kreiraju i razvijaju nove poslovne modele, proizvode i usluge, prilaze novim tržištima, ulažu u nove tehnologije i digitalizaciju, realiziraju akvizicije po financijski najpovoljnijim uvjetima... Uz neophodne korekcije korištenjem alata i tehnika operativnog i financijskog restrukturiranja, fokusiraju se na strateško restrukturiranje za brz i snažan start kada započne novo razdoblje ekonomskog rasta.
Djeluje li se tako, i u kojem obujmu, pogotovo je važno promatrati kod velikih poslovnih subjekata. Koji, htjeli to ili ne, zbog svoje veličine uobičajeno (neki više neki manje) pate od tromosti, procedura, rutine i lošije interne komunikacije, manjka menadžerskih kompetencija, neadekvatne razine digitalizacije. A sve to utječe na nižu razinu inovativnosti i fleksibilnosti, neophodne za konkurentnost u sve globalnijim i žešćim tržišnim utakmicama koje se odvijaju u sve kaotičnijem okružju.
Upravo zato su hrvatski 'teškaši', 388 velikih poduzeća, odabrani za jednu od prvih analiza u koju su uključeni podaci za 2020. 'Veliki' su zbog toga što su prema dva od tri kriterija ostvarili veće vrijednosti (aktiva veća od 150 milijuna kuna, ukupni prihodi veći od 300 milijuna, prosječan broj zaposlenih veći od 250). Za bolje razumijevanje njihova utjecaja i važnosti za društvo i ekonomiju Lijepe Naše treba uvodno napomenuti da su 'veliki' u 2019., zapošljavajući 25 posto od ukupnog broja radnika prema satima rada realnog sektora, ostvarili 40 posto prihoda u ukupnim prihodima realnog sektora RH te nešto više od 50 posto neto dobiti.
Omjer velikih poduzeća koja posluju s neto dobiti i gubitkom u 2020. (292 – 96,75 posto – 25 posto) znatno se pogoršao u odnosu na 2019. (329 – 59,85 posto – 15 posto). Broj zaposlenih u 2020. smanjen je za tri posto (7,2 tisuća) u odnosu na 2019., i tako sveden na razinu 2017., a može se uočiti i da su ukupni prihodi za 2020. svedeni blizu razine 2017. godine.
Koliki su lani pali prihodi hrvatskih 'teškaša', 388 velikih poduzeća koja ostvaruju 40 posto prihoda u ukupnim prihodima realnog sektora, kako su pandemijski uvjeti poslovanja utjecali na njihovu neto dobit te koliko ih je poslovalo s gubitkom pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog izdanja Lidera.