Izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti koje će se uskoro donijeti u Hrvatskom saboru trebali bi se stvoriti uvjeti za veća ulaganja u takve mjere. Mijenjaju se i ostali energetski zakoni. Sve to olakšat će investiranje u infrastrukturu za proizvodnju i prijenos električne energije iz obnovljivih izvora, mjere čiste energije i energetske učinkovitosti, energetsku obnovu i prenamjenu zgrada, zelenu mobilnost te transformaciju gospodarstva u kružno i niskougljično
Fini dio posla na pokretanju velike tranzicije kojom je Hrvatska poput ostalih zemalja Europske unije naumila postati niskougljično gospodarstvo obavljen je već prije godinu dana. Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan do 2030. donesen je potkraj 2019., a u skladu s njime postavljeni su i ambiciozni ciljevi za smanjenje emisije ugljikova dioksida te povećanje energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije (OIE) u finalnoj potrošnji. Potkraj prošle godine plan je u skladu s preporukama Europske komisije dopunjen te je ljestvica postavljena malo više za prometni sektor i obnovljive izvore energije.
– Doprinos Hrvatske na području obnovljivih izvora energije bit će veći od planiranog prosjeka za EU, koji je 32 posto 2030., a mjerama za energetsku učinkovitost predviđa se ušteda na razini postavljenog prosjeka od 32,5 posto. Slijedom povećanja cilja smanjenja CO2 na razini EU iz prosinca 2020. s 40 na 55 posto 2030., što je Hrvatska poduprla, očekuje nas revizija Integralnog energetskog i klimatskog plana tijekom 2023. i 2024. te još ambiciozniji i kompleksniji zahtjevi u svih pet dimenzija Plana: dekarbonizaciji, energetskoj učinkovitosti, energetskoj sigurnosti, unutarnjem energetskom tržištu te istraživanju, inovacijama i konkurentnosti – objašnjava direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj Hrvatske gospodarske komore Marija Šćulac Domac i naglašava da je Europska komisija ocijenila da možemo postići aktualne klimatske i energetske ciljeve do 2030. te da općenito dobro napredujemo.
Olakšano investiranje
Unatoč ambicioznosti u području OIE-a i smanjenju emisija stakleničkih plinova u jednom smo području manje ambiciozno trasirali svoj put – u energetskoj učinkovitosti. Međutim, Šćulac Domac ističe da će se izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti koje će se uskoro donijeti u Hrvatskom saboru stvoriti uvjeti za veća ulaganja u mjere energetske učinkovitosti. Dodaje da bi se skorašnjim donošenjem novih zakona odnosno izmjenama i dopunama ostalih zakona u području energetike – Zakona o tržištu električne energije, Zakona o obnovljivim izvorima energije i Zakona o tržištu toplinske energije – trebalo olakšati investiranje u ključna područja: infrastrukturu za proizvodnju i prijenos električne energije iz obnovljivih izvora, mjere čiste energije i energetske učinkovitosti, energetsku obnovu i prenamjenu zgrada, zelenu mobilnost te transformaciju gospodarstva u kružno i niskougljično.
– Provedba mjera zacrtanih u Nacionalnom energetskom i klimatskom planu potaknut će lokalno gospodarstvo kako bi se brže oporavilo i od posljedica pandemije i dvaju razornih potresa koji su Hrvatsku pogodili prošle godine – tvrdi HGK-ova direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj.
Poticanje privatnih ulaganja
U provedbi mjera velik će oslonac biti europski novac. Hrvatskoj će u idućem razdoblju na raspolaganju biti 9,6 milijardi eura iz Europskog programa za oporavak za nove generacije (šest milijardi eura nepovratnih sredstava i 3,6 milijardi eura zajmova) i 12,7 milijardi eura iz novoga Višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2021. do 2027. Naravno, neće sav taj novac biti namijenjen dostizanju klimatskih ciljeva, ali države članice dužne su za njih utrošiti 30 posto proračunske omotnice i 37 posto raspoloživih sredstava iz Fonda za oporavak i otpornost. U tu svrhu može se računati i na sredstva i iz Fonda za pravednu tranziciju te Modernizacijskog fonda.
– Sav je taj novac važan i za poticanje privatnih ulaganja jer sama javna europska sredstva neće biti dovoljna da se ostvare ciljevi klimatsko-energetske tranzicije do 2030. Naime, potrebe za ulaganjem znatno su veće, zbog čega će biti nužna upotreba inovativnih financijskih instrumenata kako bi se s ograničenim EU novcem koji nam je na raspolaganju postigao što veći multiplikacijski učinak u ostvarenju ciljeva Integriranog energetskog i klimatskog plana, odnosno provedbe njegovih mjera – navode iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
Nužna pomoć poduzetnicima
Dok će se javna ulaganja usmjeriti u unapređenje elektroenergetske mreže i mrežnog sustava, vodnokomunalne i prometne infrastrukture, gospodarenja otpadom te pohranu energije, poduzetnici bi se trebali posvetiti transformaciji vlastitih poslovnih procesa kako bi postali klimatski neutralni.
– Poduzetnici su spremni pokrenuti svoju transformaciju u tom smislu, no svakako treba imati na umu da će ona tražiti i velika financijska sredstva. Stoga oni uz vlastiti novac očekuju pomoć u obliku novca iz različitih EU programa: Modernizacijskog fonda, Fonda pravedne tranzicije, Inovacijskog fonda, ali i onaj osiguran kohezijskom politikom – napominje Šćulac Domac, dodajući da se na mnogim područjima već radi na primjeni inovacija u proizvodnim procesima, npr. u gradnji biorafinerija i proizvodnji zelenog amonijaka, te se planiraju ulaganja u nove energente kao što je vodik.
Transformacija modela
Budući da se Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan tek počinje ostvarivati, prerano je govoriti o ovogodišnjim investicijama, no, kako kažu u udruzi Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), investitori su jako zainteresirani.
– Tek smo zakoračili u novo i izazovno desetljeće u kojemu nas očekuje transformacija konvencionalnih modela, pa čak i takva razmišljanja, i stvaranje inovativnih modela. Čeka nas velik posao, to više što će se ciljevi postavljeni do 2030. revidirati, pa i povećavati. No kakvi god zadani ciljevi bili, da bismo ih uopće postigli, ključna su tri segmenta: kvalitetni projekti, dostupan novac i jasna zakonodavna podloga. Drugim riječima, da bismo povukli sva EU sredstva koja su nam na raspolaganju, moramo imati spremne kvalitetne projekte, a da bismo imali takve projekte, moramo imati jasne propise koji neće biti prepreka u njihovoj realizaciji. Jedino ćemo tako ispuniti zadane ciljeve i realizirati potencijale koje imamo u tehnologijama OIE-a u unutrašnjosti Hrvatske, duž obale i na otocima, u održivom prometu, e-mobilnosti i sličnom – rekla je Jasmina Trstenjak, istraživačica i analitičarka tržišta u OIEH-u, apostrofirajući da je pritom ključno biti brz jer 2030. nije daleko, a brzina donošenja regulativnog okvira i učinkovita primjena nužnih propisa koji moraju potaknuti novi val privatnih i javnih investicija te ih usmjeriti prema održivim ekonomskim modelima ovise o državnoj upravi.
Deset kompliciranih koraka
Trstenjak objašnjava koliko je kompleksno i dugotrajno već i prvih deset nužnih administrativnih koraka u razvoju projekata OIE-a. Zamka je postavljena već na prvom koraku, prostornom planiranju, zbog i dalje velike neusklađenosti prostornoplanske dokumentacije ili njezine nepripremljenosti za prihvat investicijskih projekata vezanih uz OIE. Takvih je zamki mnogo do posljednjeg koraka, izdavanja građevinske dozvole.
– Svaki od tih desetak koraka povlači za sobom pretjeranu kompleksnost i traje od nekoliko mjeseci do čak nekoliko godina. Dakle, samo administrativni razvoj pojedinog projekta može trajati sedam, osam, pa i više godina i stajati nekoliko stotina tisuća eura, a u razvoju geotermalnih projekata i nekoliko milijuna eura. A govorimo isključivo o razdoblju prije početka gradnje, pa čak i prije mogućnosti da se investitor uopće javi na natječaj za premijsku cijenu! Iz toga je jasno vidljivo da, žele li se ispuniti ciljevi dekarbonizacije koje je Hrvatska postavila, tempo razvoja projekata treba ubrzati i skratiti vrijeme potrebno za izvršavanje administrativnih koraka – zaključuje Trstenjak.