Definirana gornja granica od 60 posto javnog duga u BDP-u u kratkom roku za nas je neostvariva, ali možemo se nadati da ćemo ispuniti tumačenje koje državama s većim javnim dugom daje zeleno svjetlo ako imaju zadovoljavajuću tendenciju smanjivanja javnog duga u BDP-u
Od 1. siječnja kompletne ovlasti za sanaciju banaka prebačene su u djelokrug Hrvatske narodne banke, a nekadašnja Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka ostaje bez ovlasti sanacije i mijenja ime u Hrvatska agencija za osiguranje depozita. O tome zašto se to dogodilo i što će to u praksi značiti, razgovarali smo s Romanom Šubićem, viceguvernerom HNB-a koji vodi poslove iz područja Sektora statistike i Ureda za procjenu mogućnosti sanacije kreditnih institucija, a dotaknuli smo se i nekih aktualnih pitanja: visine javnog duga i njegova utjecaja na proces uvođenja eura, tečaja kune, rasta depozita poduzeća i građana.
Hrvatska je u listopadu prošle godine postala punopravna država članica europskoga jedinstvenog sanacijskog mehanizma. Što to mijenja na stvari kad je riječ o sanaciji banaka?
– To prije svega znači da naše banke u pogledu svih sanacijskih pitanja imaju ravnopravan status s ostalim bankama koje posluju u državama članicama bankovne unije. Od početka godine sanacijski su se poslovi dodatno unaprijedili u koordinaciji aktivnosti, jer je kompletna ovlast za sanaciju banaka prebačena u HNB, a cjelokupne sanacijske ovlasti za investicijska društva objedinjene su u djelokrug Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfe). To će u praksi olakšati i ubrzati postupak provedbe sanacijskih ovlasti te olakšati suradnju s Jedinstvenim sanacijskim odborom.
Budući da za sanaciju svih banaka koje posluju u Hrvatskoj postaje mjerodavan JSO, odnosno Jedinstveni sanacijski odbor (Single Resolution Board), čije je sjedište u Bruxellesu, hoće li i male banke koje posluju u Hrvatskoj imati prilike biti sanirane kao što je to bio slučaj s Jadranskom bankom, primjerice, ili će ih se, zapadnu li u teškoće, pustiti da propadnu?
– Što se tiče banaka koje posluju u Hrvatskoj, JSO preuzeo je izravnu mjerodavnost samo za one hrvatske banke kod kojih je do trenutka našeg pridruživanja jedinstvenom sanacijskom mehanizmu bio mjerodavan za njihove banke majke u državama članicama bankovne unije. Riječ je uglavnom o našim najvećim bankama, čiji su većinski vlasnici iz Austrije i Italije. Međutim, kod svih ostalih banaka koje nemaju matično društvo u bankovnoj uniji isključiva mjerodavnost za sanacijska pitanja ostat će u rukama HNB-a. No važno je istaknuti da se sanacija banaka provodi samo ako je to u javnom interesu, koji je jasno propisan zakonski definiranim ciljevima.
Ako će se sanacija banaka odnositi samo na najveće nacionalne banke, koje su sve u rukama velikih stranih bankarskih grupacija, što će se događati s njima ako njihove banke majke upadnu u teškoće? Može li se provesti pojedinačna sanacija najvećih banaka koje posluju u Hrvatskoj neovisno o grupacijama kojima pripadaju?
– Postupanja s velikim sistemski važnim bankama u Hrvatskoj mogu biti povezana s postupanjima koja se poduzimaju u odnosu na njihove matične banke u drugoj državi članici, ali mogu biti i odvojena, a to ovisi o jasno definiranim sanacijskim strategijama koje se ravidiraju jednom na godinu. Ako se nad nekom hrvatskom bankom mora otvoriti postupak sanacije, tada ne samo da je to moguće provesti u obliku pojedinačne sanacije, dakle, neovisno o sanaciji matice, već JSO to mora učiniti ako okolnosti slučaja nalažu takvo postupanje, neovisno o tome što je utvrđeno u fazi planiranja sanacije. Dakle, JSO je kao i HNB zakonski dužan ostvariti sve ciljeve sanacije banaka kako u Hrvatskoj tako i na teritoriju cijele bankovne unije. Konkretno, sanacija se provodi na način da dioničari banke, a zatim neosigurani vjerovnici, prije svih moraju snositi trošak sanacije ili prisilne likvidacije. Tek ako sve troškove nije moguće pokriti na teret dioničara i neosiguranih vjerovnika, a to su vjerovnici s depozitima većim od 100 tisuća eura, može nastati trošak za sustav osiguranja depozita u prisilnoj likvidaciji, odnosno za sustav sanacijskog fonda u postupku sanacije. Dakle, tim konceptom, koji se počeo primjenjivati unazad nekoliko godina, u potpunosti se odmičemo od nekadašnjeg modela postupanja koji je trošak saniranja banaka stavljao na teret državnog proračuna odnosno na teret poreznih obveznika, s čime smo u povijesti imali višestrukih iskustava.
Sada zabrinjava porast javnog duga, koji je premašio 85 posto BDP-a. Tendencija njegova smanjivanja jedan je od uvjeta uvođenja eura predviđenog za 1. siječnja 2023., a analitičari procjenjuju da će on i dalje rasti. Može li ta činjenica poremetiti pristupanje Hrvatske eurozoni i na koji će se način to odraziti na proces uvođenja eura?
– Trend povećanja zaduživanja nacionalnih gospodarstava s ciljem financiranja mjera potpore oživljavanju ekonomije bio je tijekom prošle godine prisutan i u drugim europskim državama, tako da hrvatski primjer ni po čemu ne bi trebao predstavljati iznimku. Primjerice, još veći porast udjela javnog duga u BDP-u u odnosu na Hrvatsku dogodio se tijekom 2020. u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj, što je u ovom razdoblju snažne krize na neki način bilo opravdano i očekivano. Tome je naravno pridonio i trend sve nižih kamatnih stopa po kojima su se države mogle zaduživati pa su generalno sve države imale mogućnost jeftinije otplaćivati svoje kreditne obveze nego što je to bilo prije pet ili više godina. Na razini 19 članica eurozone ukupni javni dug se do kraja 2020. godine najvjerojatnije povećao iznad razine ukupne vrijednosti njihovih gospodarstava (iznad 100 posto BDP-a), pri čemu su prema udjelu javnog duga u BDP-u na nacionalnoj razini prednjačile zemlje poput Grčke, Italije i Portugala. Budući da je, kao što znamo, udio javnog duga u BDP-u jedan od pet nominalnih kriterija konvergencije koje beskompromisno moramo ispuniti da bismo dobili pozitivnu ocjenu Vijeća EU za ulazak u eurozonu, bit će nam od velike važnosti da ispunimo ta fiskalna pravila koja se od nas očekuju. Definirana gornja granica od 60 posto javnog duga u BDP-u u kratkom roku za nas je neostvariva, ali možemo se nadati da ćemo ispuniti tumačenje tog kriterija koje državama koje imaju javni dug veći od 60 posto BDP-a daje zeleno svjetlo ako imaju zadovoljavajuću tendenciju smanjivanja javnog duga u BDP-u. Drugim riječima, ako se u okviru zdravstvenog sustava pandemija uspije staviti pod nadzor te ako se gospodarstvo počne oporavljati tijekom proljeća 2021. godine, mogli bismo očekivati projicirani rast BDP-a od pet posto na godišnjoj osnovi, što bi nam pružilo nadu da će se i udio javnog duga u idućim razdobljima smanjivati dinamikom koju očekujemo. Dakle, umjereni rast javnog duga u kontroliranim uvjetima održivih javnih financija podržanih sa stabilnim kreditnim rejtingom države i niskim kamatnim stopama zaduživanja može biti opravdan, a da istodobno ne ugrozi tendenciju pada pokazatelja udjela javnog duga u BDP-u ako se gospodarstvo bude razvijalo odgovarajućom dinamikom.
Očuvanje tečaja imperativ je na kojem inzistira HNB, ali brojni se izvoznici žale da im jaka kuna smanjuje konkurentnost na inozemnom tržištu, a uvoznu robu čini jeftinijom, što se loše odražava na domaću proizvodnju. Smatrate li tu tezu točnom i je li se fiksni tečaj kune na bilo koji način loše odrazio na hrvatsko gospodarstvo?
– Osnovni cilj HNB-a održavanje je stabilnosti cijena, a samim time niske i stabilne inflacije. S obzirom na visoku razinu euroizacije, koja je svojstvena hrvatskom gospodarstvu, stabilnost cijena je upravo moguće ostvariti održavanjem stabilnosti tečaja kune prema euru. Visoku razinu kreditne euroizacije potvrđuje nam podatak da je na kraju studenoga 2020. više od dvije trećine ukupnog iznosa stambenih kredita u Hrvatskoj bilo uz valutnu klauzulu u eurima, a na strani pasive banaka više od 86 posto oročenih depozita stanovništva bilo je u devizama, najvećim dijelom u eurima, što pak ima svoje povijesno nasljeđe kad su građani zbog nepovjerenja u vlastitu valutu štednju pretvarali u njemačke marke, a danas su to euri.
Također, za nove investicije i za što bolje poslovno planiranje potrebno je stabilno poslovno okružje. HNB je upravo osiguranjem stabilnog tečaja, a samim time i stabilnosti cijena pružio potporu stvaranju okoline da se tečajni rizik u poslovanju u praksi svede na vrlo male oscilacije – što je svakako podrška gospodarstvenicima.
Cijeli razgovor sa viceguvernerom Romanom Šubićem pročitajte u digitalnom i tiskanom izdanju Lidera.