Rast cijena koji se rodio iz sloma globalnih lanaca dobave, a potom podgrijan naglim rastom potražnje (ponajviše za energentima i sirovinama) trenutno je najveći problem s kojim je suočen realni sektor. S inflacijom uskoro u paketu stiže i rast kamata. Iako središnje banke podizanjem referetnih kamata ne mogu previše sniziti inflaciju (ona je ovoga puta većim dijelom rezultat narušenih odnosa ponude i potražnje, a manjim dijelom posljedica tiskanih tisuća milijardi dolara, eura...) njihov je rast prilično izvjestan. Posljedično, to će značiti i rast kamata na kredite. Znajući da domaća poduzeća nisu dovoljno kapitalizirana, štoviše, prezadužena su, to bi ih s inflacijom moglo odvesti put neke nove recesije.
No, analitičari nisu tako pesimistični. Da, inflacija je prijetnja, no ne svakome jednako. Prva dama RBA analiza Zrinka Živković Matijević kaže da utjecaj inflacije na profitabilnost kompanija ovisi o elastičnosti potražnje za pojedinim proizvodima, no sveukupno je izvjestan nepovoljan utjecaj na rezultate poslovanja. S druge strane, utjecaj rasta kamata na rezultate ovisi o zaduženosti pojedine kompanije, pa je teško davati ukupne ocjene.
- U prvome i drugom tromjesečju 2022. očekujemo izraženiji negativan utjecaj na profitabilnost kompanija, u skladu s rastom cijena energenata i sirovina te poremećajima u lancima opskrbe. Ipak, njihov će utjecaj na poslovanje kompanija ovisiti o mogućnosti prebacivanja tereta rastućih ulaznih cijena na krajnje potrošače, odnosno o relativnoj elastičnosti potražnje za pojedinim proizvodima – prognozira Živković Matijević.
Potvrđuje to i Hrvoje Stojić, makroekonomist obveznih mirovinskih fondova PBZ/Croatia osiguranje. On kaže kako je poslovanje firmi trenutačno najviše pogođeno inflacijom te ponegdje pritiscima na rast troška rada.
- Rast kamatnih stopa mogao bi biti izazov u narednim godinama u slučaju osjetnijeg rasta referentnih kamatnih stopa. Rast kamata u euro zoni vjerojatno će biti djelomično poništen smanjenjem naše premije na rizik, ali i većom konkurencijom zbog mogućnosti prekograničnog financiranja – zaključuje dodajući kako se i ove godine, nakon izvanredne lanjske dinamike rasta BDP-a (10,5 posto), očekuje rast iznad potencijala od 5 posto, zahvaljujući daljnjem oporavku turizma, osobne potrošnje, ubrzanju rasta investicija te solidnoj inozemnoj potražnji.
Uz turizam, na potrošnju pozitivno utječe daljnji oporavak tržišta rada te pad ‘nedobrovoljno’ akumulirane štednje.
- Poboljšani izgledi poslovanja nakon restrukturiranja niza gubitaša, godine rekordnog priljeva EU sredstava, rast građevine (podržan obnovom područja pogođenih potresima), kontinuirano jačanje konkurentnosti izvoznika te povoljno financiranje poduzeća snažni su pokretači investicija. Uz komparativne prednosti u turističkom sektoru, na konkurentsku poziciju zemlje pozitivno utječe smanjenje parafiskalnih nameta te pojednostavljenje poslovnih propisa uz ulazak u eurozonu i Schengen. Povišena inflacija jedan je od glavnih negativnih rizika budući da snažnije pogađa siromašnije, visoko zadužene ekonomije s niskom potencijalnom stopom rasta i niskih dohodaka, među kojima je i Hrvatska. I to posebno ako koincidira s najavom pogoršanja uvjeta financiranja te (daljnjom) energetskom krizom s kojom se suočavaju članice EU – poentira Stojić.
Glavna ekonomistica HUP-a Iva Tomić također misli da u trenutnom okruženju, s obzirom na to da su kamate na tržištu i dalje relativno niske, tvrtke više pogađa izražena inflacija.
- Budući da su osnovni uzroci trenutnog rasta opće razine cijena na strani ponude, odnosno svjedočimo takozvanoj inflaciji troškova, pri čemu je intervencija monetarne politike ograničenoga dosega, Europska središnja banka (ECB) i dalje oklijeva s povećanjem referentnih kamatnih stopa. Ipak, prema trenutnim najavama ECB-a, unatoč ranijim objavama o 2023. kao trenutku povećanja referentnih kamatnih stopa, to bi se moglo dogoditi već u drugoj polovici ove godine. No, kako se do tada očekuje ispuhivanje cjenovnog balona na strani troškova, odnosno stabiliziranje stopa inflacije, ipak se ne očekuje značajnije povećanje cijene financiranja nego određena 'normalizacija' u okviru politike takozvane ciljane inflacije – procjenjuje Tomić.
Dakle, domaće su tvrtke itekako pod udarom rasta troškova, ne samo zbog rasta cijena energenata, nego i zbog rasta cijena sirovina, materijala i prijevoza, ali i pritiska na povećanje plaća zbog rasta potrošačkih cijena. No, važno je imati na umu, poručuje Tomić, da je ova inflacija uvezena te da Hrvatska kao mala otvorena ekonomija teško može izbjeći globalna kretanja. Ipak, prema svim najavama rast cijena vrhunac bi trebao dosegnuti u prvome tromjesečju ove godine, pa bi se u drugome dijelu godine cijene sirovina, kao i transporta, trebale također stabilizirati.
Živković Matijević procjenjuje kako će inflatorni pritisci i dalje biti uvjetovani ograničenjima na strani ponude, dakle utjecajem na cijene energije i hrane te poremećajima u opskrbnim lancima. Oni bi u prvome ovogodišnjem tromjesečju trebali dosegnuti svoj vrhunac. S druge strane, najveći pritisak na rast cijena od početka drugoga tromjesečja izgledan je zbog administrativnog povećanja cijena plina i električne energije (do 1. travnja su zamrznute). Kako se očekuje normalizacija globalnih lanaca opskrbe i tržišta sirovina treće bi tromjesečje trebalo donijeti smirivanje, a prema kraju godine i inflacija bi se trebala vratiti na razine od oko 2 posto. No, to neće biti dovoljno da umiri stopu inflacije na godišnjoj razini, pa bi u cijeloj 2022. mogla dosegnuti 3,6 posto, što je najviša razina od 2008.
- Pritisci na strani potražnje ostaju uglavnom uravnoteženi budući da bi inflacija potražnje, zbog očekivanog rasta plaća i raspoloživoga dohotka, mogla biti prigušena rastućim troškovima. No, kako je inflacija uglavnom generirana ponudom (energija i hrana), monetarna politika u Hrvatskoj ima ograničene instrumente za reagiranje protiv inflacije troškova, pa se dio inflatornih pritisaka pokušava obuzdati administrativnim ograničenjem cijena – tumači dodajući kako se slična dinamika cijena, ali i izvori inflatornih pritisaka očekuju i u euro području.
Naime, u 2022. prosječna stopa rasta potrošačkih cijena u euro području trebala bi zabilježiti ubrzanje na 3,6 posto, također predvođene rastom cijena energije i hrane, s povratkom ispod 2 posto u 2023. Pri tome Hrvatska, u usporedbi s drugim državama Srednje Europe, i dalje ima nižu stopu inflacije, a poslovni su ciklusi visoko usklađeni s euro područjem. Prethodna proširenja euro područja imala su utjecaj na rast cijena 0,2 do 0,4 postotna boda.
Tomić procjenjuje da zbog relativno povoljne situacije na tržištu rada, kao i očekivanja još jedne uspješne turističke sezone, neće biti značajnijeg utjecaja rasta cijena na osobnu potrošnju. Uz jedan 'ali' – ako se rast cijena stabilizira u drugoj polovici ove godine i vrati na prihvatljivu razinu. Prema najavama svih relevantnih institucija, to je izgledan scenarij. U skladu s time, očekuje se nastavak ekonomskog rasta i u ovoj godini, dodatno potaknut značajnijim priljevom EU sredstava.
- Vladine će mjere pomoći pri ublažavanju inflacijskog pritiska. Dijelom zbog izravnog učinka, ali dobrim dijelom i zbog smirivanja opće panike oko rasta cijena. Naime, kod inflacije su osim trenutne razine cijena važna očekivanja o njezinoj visini u budućnosti. Kako posljednjih nekoliko mjeseci sve najave idu u smjeru dodatnog rasta cijena, za očekivati je da su poduzeća, pa i građani, ta očekivanja već donekle ugradila u svoje cijene. Ranijom reakcijom Vlade to se možda moglo donekle izbjeći. Ipak, ovo može služiti kao dobra prevencija potencijalnog povećanja cijena u drugom tromjesečju – tumači Tomić.
No, dok se još vodi bitka protiv općeg rasta cijena, početkom iduće godine, ako sve bude prema planu, ulazimo u eurozonu, a uvođenje eura podrazumijeva dodatni rast cijena. Živković Matijević upozorava da se inflacijski kriterij članstva čini najizazovnijim. Naime, prilikom ocjene zadovoljava li država kriterije iz Maastrichta u izračun inflacije ulaze države članice EU s najnižom stopom harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena. Trenutačno su to Grčka, Malta i Portugal.
- Ostaje za vidjeti kakav će biti budući kratkoročni razvoj inflacije u tim državama, a ne isključujemo mogućnost da se neke od država u proljetnom Izvješću o konvergenciji ESB-a proglasi iznimkom. Koncept izuzeća već je korišten u prethodnim izvješćima o konvergenciji ESB-a (primjerice 2004.). Država članica smatra se izuzećem ako su ispunjena dva uvjeta: 12–mjesečna prosječna stopa inflacije znatno je niža od usporedivih stopa u drugim državama članicama, ako su kretanja cijena bila pod snažnim utjecajem iznimnih čimbenika. Princip izuzeća ne podrazumijeva nikakav automatski pristup isključivanju određenih država članica, ali je uveden kako bi se na odgovarajući način riješile potencijalno značajne distorzije u kretanju inflacije u pojedinim državama. U srednjem će roku inflatorni pritisci u Hrvatskoj pratiti trendove u euro području (s blago višim stopama rasta), osobito uzimajući u obzir usklađenost ekonomskih ciklusa te činjenicu da je opća razina cijena u Hrvatskoj na relativno visokoj razini u usporedbi s prosjekom Unije, indeks razine cijena konačne potrošnje kućanstava iznosio je 69,4 posto u 2020. – tumači prva dama RBA analitike.
Kada je riječ o izazovu koji zaokružuje cijelu priču o cijenama – kamatama – Tomić dodaje kako je već sam proces pristupanja europodručju, uključujući ulazak u europski tečajni mehanizam (ERM II), donio nešto niže kamate na domaćem tržištu. Ulaskom u eurozonu kamate bi se teoretski trebale dodatno smanjiti.
– No, uvođenjem eura hrvatska će monetarna politika u potpunosti biti u rukama ECB-a, pa će tako i kretanja kamatnih stopa uvelike ovisiti o smjeru politike Europske središnje banke. Što se tiče rasta cijena, iako je Vlada najavila kontrolne mehanizme, moguće je jednokratno povećanje potrošačkih cijena u trenutku samog prelaska na zajedničku valutu. Međutim, dosadašnja iskustva govore da ulaskom u eurozonu nije bilo značajnijeg povećanja cijena te da bi se, zbog veće konkurencije, transparentnosti pri usporedbi cijena, kao i smanjenju transakcijskih troškova, one u određenim segmentima mogle čak i smanjiti. Hrvatska već jedno dulje vrijeme gotovo u potpunosti prati kretanje cijena u europodručju, a s obzirom na to da su očekivanja ECB-a vraćanje na ili ispod 'ciljane inflacije' od 2 posto već u 2023., onda je izgledno da bi se to moglo dogoditi i u Hrvatskoj – zaključuje Tomić.