Hrvatska
StoryEditor

Seljenje proizvodnje - Što bi Hrvatska morala o tome naučiti od Srbije

08. Prosinac 2021.
Ako investitor traži jeftinu radnu snagu, Hrvatska će teško konkurirati svojim povoljnijim susjedima. No kad je kriterij neometan pristup jedinstvenom europskom tržištu, Hrvatska postaje mnogo zanimljivije odredište i redovito ulazi u uži izbor, tvrde u Ministrstvu gospodarstva

Nikada nismo tako brzo sagradili toliku tvornicu – ustvrdili su ljetos na otvorenju svoga novog pogona u Jagodini, u središnjoj Srbiji, vlasnici njemačkog proizvođača autodijelova Fisher Automotive koji rade za njemačke automobilske gigante BMW, VW i Mercedes. Čak 450 novih radnih mjesta otvoreno je samo u tom pogonu, u novoj, tehnološki vrlo naprednoj tvornici koja fotografirana dronom izgleda impresivno. Riječ je o pogonu od 8500 kvadrata koji je na mjestu opustjele šikare niknuo u samo nekoliko mjeseci od najave gradnje. No to nije čak ni jedina tvornica koja je u tek nekoliko mjeseci niknula na pustopoljinama Jagodine. Prema najavama, ondje bi uskoro trebala početi raditi i tvornica austrijske kompanije Schiebel koja će proizvoditi elektrodijelove i strojne dijelove za rafinerije i nuklearne elektrane. Bit će nešto manja, zapošljavat će samo stotinjak ljudi. Zahvaljujući novim investicijama prosječna plaća u tome je mjestašcu u samo nekoliko mjeseci skočila za 100 eura. I dalje je taj prosjek 400 eura, ali za prilike u Jagodini to su dobra primanja.

Inače, ako vam je toponim Jagodina poznat, to je zbog gradonačelnika Dragana Markovića Palme koji je prije nekoliko godina postao viralan jer je u mjesto doveo dvije deve kako bi 'stvorio turistički potencijal'. Poslije je imao nekoliko ozbiljnih političkih afera, navodno je podvodio i djevojčice, no narod u Srbiji sve mu oprašta te mu, zajedno sa 'svevišnjim' predsjednikom Aleksandrom Vučićem, tepa da je tzv. prosvjetitelj Srbije jer dovodi prave investitore. I tako je Jagodina umjesto po devama i opskurnom političaru postala mjesto koje privlači industrijalce iz cijele Europe. Ako je vjerovati Vučiću, tu nije kraj. Postoje, navodno, investitori koji bi trebali oživiti i druge oronule industrijske gradove u toj zemlji, Nijemci, Austrijanci, Švicarci; svi oni, navodno, čekaju u redu da svoje pogone dugoročno smjeste u Srbiju, a razlog je koronavirus. Tvrtke koje su sve do pandemije pogone za proizvodnju imale na Dalekom istoku sada su zbog predugih dobavnih lanaca odlučile vratiti proizvodnju bliže matici kompanije odnosno svojim klijentima.

Povratak u susjedstvo

Riječ je o poslovnoj praksi koja ima čak i svoju kovanicu, nearshoring, koja označava premještanje proizvodnje u neku državu koja je geografski relativno blizu, za razliku od offshoringa, koji je dosad desetljećima bio uobičajena praksa premještanja proizvodnje na jeftiniji Daleki istok. Nije taj trend počeo s koronom, no pandemija ga je iz druge brzine prebacila u petu. Već godinu dana brojni globalni industrijski igrači glasno najavljuju taj povratak proizvodnje bliže, natrag u Europu, u zemlje koje su samo sat-dva ili tri, maksimalno četiri, udaljene od tvrtkina sjedišta, no iz hrvatske perspektive dosad se činilo kao da se ništa od toga još ne događa. Najave smo svi čuli, pročitali, ali kako nijedan greenfield ili brownfield ili barem ispipavanje terena nismo zapravo doživjeli, dojam je da se sve događa puževim korakom. No nije baš tako. Europski mediji već se tjednima čude što je to tako primamljivo u Jagodini i Srbiji i zaključuju kako je ta zemlja europska dobitnica koronaškog nearshoringa. Ali nije Srbija jedina. Novi proizvodni pogoni preko noći niču i u Moldaviji, Ukrajini; navodno su i te dvije zemlje privukle velik dio novih igrača kojima se Daleki istok odjednom predalek.

– Kad smo uvidjeli koliko ovisimo o dobavljačima s Dalekog istoka, odlučili smo se za Jagodinu, a predsjednik Aleksandar Vučić obećao je da nam Srbija dati 10 posto bolje uvjete za investiciju od bilo koje druge ponude iz regije. Mi prihvaćamo tu ponudu – rekao je na otvorenju pogona u Jagodini Klaus Fischer, vlasnik cijele grupacije​ Fisher​.

A to je glavni motiv, ta tko ne bi prihvatio takvu nemoralnu, ali primaljivu ponudu. A gdje je tu Hrvatska? Ni mi u poslovnim medijima nismo zabilježili nijedan slučaj novootvorenoga proizvodnog pogona koji je preko noći niknuo u Hrvatskoj zbog korone, no, navodno, investitori su zainteresirani. U Ministarstvu gospodarstva odgovaraju da ne mogu iznositi javno koji to investitori žele premjestiti proizvodnju u Lijepu Našu, no tvrde da je 'ove godine zaprimljen velik broj upita potencijalnih investitora koji traže novu lokaciju za svoju investiciju. Najviše upita zaprimljeno je od investitora iz Njemačke i SAD-a, a najzanimljiviji sektori su ICT i proizvodnja dijelova za vozila nove generacije'.

Postoji interes

– Investitori biraju lokaciju na temelju različitih kriterija. Srbija i Moldavija​ troškovno su konkurentnije od Hrvatske. Ako je investitoru glavni kriterij imati što niže ulazne troškove, tada Hrvatska ne može konkurirati. S druge strane, ako traži pristup jedinstvenom tržištu i kvalitetnu radnu snagu uza znatno niže troškove ulaganja i radne snage od većine zemalja EU, tada Hrvatska redovito završi na užem popisu. Cilj je privući investicije koje će pridonijeti stvaranju kvalitetnih radnih mjesta i održivom razvoju. Bitno je pozicionirati se kao atraktivno mjesto za ulaganja budućnosti koja će pridonijeti zelenom, uključivom i digitalnom oporavku – odgovorili su u Ministarstvu i dodali da potencijale nearshoringa, promatrajući sektore najizloženije rizicima, vide u proizvodnji dijelova za vozila te opreme, strojeva i elektronike.

A tko ustvari dolazi u Hrvatsku i kakve investicije smo uspjeli privući zahvaljujući nearshoringu, pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju tjednika Lider.

20. svibanj 2022 18:12