Hrvatski proizvođači krumpira suočeni su s ogromnim pritiskom na tržište jer je korona kriza utjecala na velike tržišne viškove diljem Europe zbog pada turizma, ugostiteljstva i kupovne moći stanovništva, što je utjecalo na ogroman poremećaj na europskom, a posljedično i na hrvatskom tržištu. Još sredinom godine krovno udruženje EU poljoprivrednika Copa Cogeca uputila je dramatičan apel Europskoj Komisiji kako se treba pomoći ovom sektoru, a tada su procijenili da je šteta za ovaj sektor oko 400 milijuna eura zbog krize uzrokovane pandemijom Covida-19. Šteta je danas daleko veća budući da je potražnja i dalje manja, a proizvodnja u svim zemljama povećana.
- Trenutno procjene govore da je u Hrvatskoj oko 40.000 tona tržišnog viška krumpira, a kako su proizvođači ove godine imali dobru proizvodnju, procjene govore o urodu od oko 120.000 do 130.000 tona, što udovoljava potrebama za domaće tržište. Trenutna otkupna cijena kasnih sorti krumpira pala je na oko 0,70 kuna za kilogram, dok je prošle godine bila 1,20 kune. Pritisak na tržište stiže od uvoznika koji na europskom tržištu kupuju tržišne viškove, posebice viškova ranih sorti krumpira, što uzrokuje ogromne viškove kod domaćih proizvođača koji uz ovu cijenu teško mogu konkurirati. Skladišta domaćih proizvođača zato su ove jeseni puna krumpira, a kako posluju ispod granice rentabilnosti, Ministarstvo poljoprivrede trebalo bi intervenirati na tržište te pronaći model potpore kako ogromne količine domaćeg krumpira ne bi propale, što bi za posljedicu moglo imati pad zasijanih površina u idućoj sezoni - ocjena je stručnjaka Smartera.
Europski proizvođači krumpira su, unatoč poremećaju uzrokovanom pandemijom, ove godine već zasijali površine, a kako je godina bila dobra za urod krumpira, pritisak na tržište ove je jeseni daleko veći nego što je to bilo tijekom proljeća. Na hrvatskom tržištu trenutno se nalaze veliki viškovi svih sorti krumpira, a kako je skladištenje veliki problem hrvatskih proizvođača ova situacija negativno će se odraziti na ovu proizvodnju, jer postoji strah od propadanja ogromnih količina ovogodišnjeg uroda, ističu u Smarteru.
Proizvodnja raste
Krumpir spada u najkonkurentnije segmente poljoprivrede EU. Međutim, zbog ekstremne suše koju je Europa pretrpjela u ljeto 2018., prosječni je prinos krumpira te godine pao za 14,6%. Nakon ovog pada, u EU-28 je ubrano 52 milijuna tona krumpira 2018., 16,3% manje nego 2017. (prema službenim podacima Eurostata). U 2019. godini došlo je do značajnog rasta proizvodnje, a isto i je ove godine. Proizvodnja krumpira i dalje je uglavnom koncentrirana u sedam država članica; Belgija, Njemačka, Francuska, Nizozemska, Poljska, Rumunjska i Velika Britanija koje čine oko tri četvrtine zasađenih površina (76,9%) i proizvodnje (79,5%).
Najveći europski proizvođači krumpira (Belgija, Njemačka, Francuska, Nizozemska i Velika Britanija) ove su godine zasijali preko 8 posto više površina (622.988 ha), a procjene govore o rastu proizvodnje od gotovo 7 posto na gotovo 28 milijuna tona. No, proizvodnja i potrošnja ove godine imaju ogroman raskorak. Pad potrošnje kroz turizam i ugostiteljstvo je bio veliki, a značajno je pala potražnja industrije koja ima preradu krumpira jer imaju od početka godine ogromne zalihe u svojim skladištima (prerađeni krumpir, pomfrit i slično). Veliki industrijski prerađivači krumpira morali su otkazati planiranu proizvodnju pa i dio otkupa jer su izostala sportska natjecanja od Olimpijskih igara i mnogobrojnih utakmica, koja generiraju povećanu potrošnju. Sve ovo utjecalo je na tržišni poremećaj, pa je ovih dana iz Bugarske stigao dramatičan apel njihovih poljoprivrednika, koji su kao i hrvatski, suočeni s pritiskom uvoznih roba i otežanim plasmanom domaćeg krumpira.
Prema podacima TISUP-a, cijene krumpira u prvom tjednu studenoga u Hrvatskoj su u trgovinama bile na prosječnoj razini od 4,69 kuna za kilogram, što je više nego u istom tjednu prošle godine kada je cijena bila 4,57 kuna. Na veletržnicama su cijene kilograma krumpira bile 2,31 kunu za kilogram u prvom tjednu studenoga, što je niža cijena nego prošle godine kada je kilogram bio 3,02 kune.
Proizvodnja krumpira proteklih se godina u Hrvatskoj odvijala na maksimalnih 10.310 hektara, koliko je bilo zasijano tijekom 2014., dok je prošle godine bio posađen na 9.387 hektara. Lanjska proizvodnja svih vrsta krumpira (rani, kasni i sjemenski) iznosila je 173.149 tona, čime je ostvarena samodostatnost između 80 i 85 posto. U robnoj razmjeni Hrvatska kod krumpira ostvaruje deficit koji je u prva tri mjeseca iznosio 7,54 milijuna eura, dok je za cijelu 2019. godinu bio čak 13,5 milijuna eura.
Prosječni prinosi krumpira u Hrvatskoj još uvijek su niski (15,1 t/ha rani i 20,9 t/ha kasni krumpir), nestabilni i jako podložni utjecaju vremenskih prilika. Međutim, većina većih robnih proizvođača krumpira postiže prinose od 30 do 35 t/ha, a manji dio uz primjenu navodnjavanja i 35 – 40 t/ha što ih u potpunosti izjednačava s najboljim europskim praksama.
Financijska uspješnost
Stručnjaci Smartera nedavno su objavili analizu ovog sektora te istaknuli da postoje rješenja za brojne probleme ove proizvodnje. Potrebno je prije svega doći do okrupnjavanja proizvodnih površina, dok bi krumpir trebao dobiti status zasebne kulture ili povrća kako bi se stvorila mogućnost otvaranja natječaja za EU fondove (ili povećanje potpora) za nabavu nove mehanizacije, izgradnju suvremenih skladišta itd. Uz odabir adekvatnih sorti koje traži moderna trgovina, odnosno potrošači, prave konkurentnosti neće biti bez povećanja prinosa po hektaru. Preduvjet financijske uspješnosti je prinos krumpira od 35 t/ha koji se može postići uz suvremenu tehnologiju proizvodnje.
- Trenutno je hitno potrebno pomoći proizvođačima s dodatnim potporama, ali i otkupljivačima koji bi preuzeli tržišne viškove, osigurali plaćanje cijene koja bi proizvođačima omogućila da prežive ovu tešku proizvodnu godinu. Sadašnja tržišna situacija djeluje izrazito destimulativno na buduću proizvodnju. Ovo je iznimna tržišna situacija koju je moguće riješiti kroz dogovor institucija s proizvođačima i otkupljivačima, a procjene su da brojne EU zemlje svojim proizvođačima i otkupljivačima obilno pomažu s tzv. „skrivenim potporama“, koje im osiguravaju da spase svoju proizvodnju i tržišne viškove plasiraju izvan svojih tržišta kako bi pokrili troškove proizvodnje svojih proizvođača - zaključak je stručnjaka Smartera.