Kad bi država doista vodila računa o svom vlasništvu, sve bi državne i javne tvrtke, agencije, zavodi, službe… imale obvezu podnijeti javno dostupni izvještaj o poslovanju za prethodnu godinu kao i svaka privatna tvrtka – najkasnije do kraja ožujka
Smije li državni odvjetnik biti mason, odnosno slobodni zidar, ili je veći grijeh ako je šef Uskoka (bio) član Saveza komunista? Ove aktualne dvojbe nastale nakon medijskog reketa (u pokušaju) jednog liječnika mogli bismo proširiti: smije li netko biti postavljen na osjetljive pozicije – u Državnom odvjetništvu, Uskoku, sudačkim redovima, Poreznoj upravi… – zato što je stranački lojalan, zato što je čovjek od predsjednikova ili premijerova povjerenja, je li mu minus ako ga se u javnosti viđa s nekim poduzetnikom velikog kalibra, smije li biti prijatelj pravomoćno osuđenog bjegunca pred zakonom…?
Nemojmo se zavaravati. Nisam ni član ni simpatizer ekipe sa šestarima, ali u Hrvatskoj je rodbinska i kumovska sprega državnih dužnosnika s pojedincima iz biznisa i/ili kriminalnog miljea veća opasnost od slobodnog zidarstva jednog liječnika (koji nije ni u državnoj službi), pa čak i od državnog odvjetnika. Sad je razlog za smjenjivanje Dražena Jelenića njegova zatajena masonerija, a ne njegova (ne)sposobnost. Prema istoj logici morao je otići donedavni ministar zdravstva – ne zbog evidentne nekompetentnosti, nego zbog imovinske kartice i petljanja s nekretninama.
Posebno je bila zanimljiva prva reakcija premijera Andreja Plenkovića, koji je naveo da informaciju o Jelenićevu članstvu u masonskoj loži nije imao prije njegova imenovanja. 'Ne kažem da ne bi bio imenovan, ali bismo tu informaciju tretirali na drugačiji način', rekao je Plenković i ostavio sve u čudu. Dakle, državni odvjetnik smije biti mason, samo to premijer mora znati kako bi tu informaciju mogao 'tretirati' onako kako mu odgovara.
Ovih je dana Gordan Jandroković na dnevni red Sabora stavio izvješće glavnoga državnog odvjetnika o radu državnih odvjetništava, što ne bi začuđivalo da se sad, u 2020., nije raspravljalo o aktivnostima ne samo 2018. nego i davne 2017. Još je apsurdnije što je sad na saborskome dnevnom redu HRT-ovo poslovanje – u 2016. (u paketu s izvještajima za sljedeće dvije godine)!? Dok tvrtke s burze objavljuju rezultate poslovanja u 2019., Sabor će tek raspravljati i o Hanfinu radu u 2016.!
To su samo najsvježiji primjeri koji pokazuju kako se država o svojim institucijama brine samo formalno. Nije važno kako funkcionira javni sektor, nego samo kako će političke stranke i frakcije to iskoristiti za svoju promociju i interne obračune. Kad bi država doista vodila računa o svom vlasništvu, sve bi njezine sastavnice (državne i javne tvrtke, agencije, zavodi, službe…) imale obvezu podnijeti javno dostupni izvještaj o poslovanju za prethodnu godinu kao i svaka privatna tvrtka – najkasnije do kraja ožujka.
Zašto su (samo) slobodni zidari trn u oku? Međusobno su povezani i utjecajni i bogati članovi filantropskih klubova poput Lionsa i Rotaryja. Hrvatska u nastajanju ima korijene u Norvalskoj skupini. Nekad su državom upravljali 'dečki iz Hennessyja'. Jedno vrijeme najjači politički kadrovski rasadnik bio je hodnik Pravnog fakulteta u Zagrebu. Fakulteti se hvale svojim alumnijima i od njih stvaraju prave mreže utjecaja koje onda koriste kao komparativnu prednost. Tu su i drugi lobiji – od sindikalnog do energetskog i uvozničkog. Kad se tomu dodaju stranačka sprega i zavičajna povezanost, eto pesticida koji će iskorijeniti svaku stručnost i istodobno biti eliksir nepotizma.
Pogotovo kad Sabor samo glumi kontrolu državnih institucija pa glavni državni odvjetnik podnosi izvještaj (i) o radu svog prethodnika Dinka Cvitana, Hanfin šef Ante Žigman i o tome što je radio Petar-Pierre Matek, a ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić ne samo o svom i radu svog prethodnika Blage Markote nego i o cijelome kratkome mandatu v. d.-a Siniše Kovačića, pa čak i o posljednjih nekoliko mjeseci davno smijenjenoga Gorana Radmana…
Sve to, kako bi rekao Plenković, treba 'tretirati' na pravi način.