Rezultati posljednjeg popisa stanovništva potvrdili su poražavajuće brojke o kojima se do tada samo nagađalo, jer, što zbog iseljavanja naših radnika u inozemstvo, što zbog slabijeg prirodnog prirasta, u Hrvatskoj je evidentirano 3,8 milijuna stanovnika, odnosno, 400 tisuća manje u odnosu na popis iz 2011. i gotovo milijun manje u odnosu na popis iz 1991., kada je Hrvatska imala 4,7 milijuna ljudi. Te su brojke uzburkale javnost i otvorile pitanje je li osmišljavanje imigracijske politike, odnosno sustavne politike useljavanja stranaca nužnost koju je čim prije potrebno donijeti, budući da takav pad broja stanovništva predstavlja opasnost za gospodarstvo, mirovinski i zdravstveni sustav te financijsku stabilnost zemlje uopće.
Ekonomski analitičar Damir Novotny, ističe da je prirodno da se ulaskom u EU i pristupanjem jedinstvenom tržištu rada dogodio značajan odljev naših radnika u potrazi za bolje plaćenim radnim mjestima i da je slična emigracija zabilježena u svim istočnoeuropskim zemljama. Ipak, nisu sve bivše socijalističke zemlje bile suočene s drastičnim odljevom stanovništva. Češka, primjerice, nije imala takav snažan val emigracije jer je kvalitetno privatizirala svoju industriju, naročito, autoindustriju, koja je zadržala veliki broj zaposlenika.
- Upravo suprotno, Češka je primjer zemlje u koju radnici imigriraju, Slovenija također, ima dugu tradiciju useljavanja stranaca, jer je i u doba bivše Jugoslavije primala radnike iz bivših republika – napominje Novotny. Na pitanje koje su zemlje dobro riješile problem useljavanja stranaca, ovaj ekonomski analitičar navodi da je imigraciju još od 90-tih godina poticala Austrija, čak i u pokrajini Koruškoj, gdje je vladala radikalna desnica, kada je primljeno više od 200 tisuća imigranata iz BiH, ratnih izbjeglica, koji su prvo dobili dugotrajne radne dozvole, a kasnije i državljanstva. O Njemačkoj imigracijskoj politici ne treba posebno ni govoriti, jer je poznato da je bivša premijerka Angela Merkel unatoč negodovanju i strahu ostatka EU provela sustavnu politiku imigracije, kojom je useljeno milijun ljudi koliko im je na tržištu rada nedostajalo, objašnjava Novotny i dodaje da Njemačka ima ozbiljan imigracijski sustav, radi na integraciji imigranata u društvo, putem obrazovanja, učenja jezika i njemačke kulture jer svaki imigrant treba prvo proći period prilagođavanja da bi mogao doći na tržište rada i implementirati se u društvo.
- Hrvatska u ovom trenutku nema dovoljno atraktivnih radnih mjesta, mi privlačimo samo ljude iz najsiromašnijih zemalja svijeta, i to uglavnom na sezonski rad - ističe Novotny, a na pitanje smatra li da Hrvatskoj u ovom trenutku treba imigracijska politika, odgovara potvrdno.
- Za sustavnu imigracijsku politiku ključna je integracijska politika, da se putem učenja jezika, kulture, osiguranog smještaja, upisa djece u škole i vrtiće, imigranti integriraju u društvo. S time već kasnimo, jer ne samo da nam fali radnika u građevini, turizmu ili prerađivačkoj industriji, mi čak nemamo ni dovoljno potrošača, stoga nam hitno treba sustav i institucionalni okvir useljavanja stranaca koji bi se kod nas trajno naselili – naglašava Novotny.
Percepcija Hrvatske i dalje turistička
I Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) želi da se Zakon o strancima liberalizira, te da Vlada donese mjere koje bi olakšale dolazak stranih studenata i imigraciju stranih radnika u Hrvatsku.
Hrvoje Balen, suvlasnik Visokog učilišta Algebra i dopredsjednik izvršnog odbora HUP-a naveo je da je na posljednjoj sjednici Gospodarskog socijalnog vijeća (GSV-a) HUP iznio potrebu internacionalizacije visokog obrazovanja.
- Da bi se privuklo strane studente u Hrvatsku ne postoji kampanja na nacionalnoj razini, sve je svedeno na individualne promidžbene aktivnosti privatnih visokih učilišta, što nije dovoljno, pa je Hrvatska u percepciji stranaca i dalje, prije svega, turistička destinacija - napominje Balen. Upravo iz tog razloga kao i zbog duge i zahtjevne procedure od prijave i upisa na određeni studij do ishođenja studentske vize broj stranih studenata koji nisu na razmjeni, u našoj je zemlji iznimno nizak i iznosi manje od 3000, od ukupno 155 tisuća studenata koliko ih trenutačno studira na državnim i privatnim sveučilištima i visokim školama. Usporedi li se to sa, primjerice, jednim srednje velikim sveučilištem u Brnu, u Češkoj, gdje studira 10 tisuća stranaca, jasno je broj stranih studenata u nas iznimno nizak i da visoko obrazovanje stranaca u Hrvatskoj nije prepoznato kao izvozni potencijal, tumači Balen.
Na pitanje što HUP predlaže kako bi se poboljšala politika useljavanja stranih studenata i njihov eventualni ostanak u Hrvatskoj i time bar djelomično nadomjestio odljev domaćih visokokvalificiranih kadrova Balen odgovara da je sam Zakon normativno u redu, ali puno podzakonskih akata ne funkcionira, kao i situacija povezanih uz samu provedbu zakona.
- Ne postoji digitalizirana procedura dobivanja viza, a zbog nedovoljnog broja viznih centara i konzulata, nekada strani studenti moraju putovati u drugu zemlju za koju trebaju vizu, da bi zatražili i dobili vizu za Hrvatsku. Problem je i što se na vizu jako dugo čeka, a ima i dosta problema sa reguliranjem statusa osiguranja zdravstvenog studenata kod HZZO-a, koje iako nije obvezno, ono to postaje, ukoliko strani student želi uz studij i raditi– navodi Balen.
Kada je riječ o politici useljavanja Balen smatra da je to složeni i sveobuhvatni proces koji se sastoji od ishodovanja vize, radne dozvole, ali i motivacije ljudi da uopće ostanu raditi i živjeti u Hrvatskoj. U taj proces treba biti uključeno više različitih ministarstava, smatra Balen, jer on se odnosi kako na nisko obrazovane radnike tako i na darovite studene, koje treba motivirati da ostanu živjeti i raditi u Hrvatskoj, kako bi smo dobili visokoobrazovane stručnjake i profesionalce. Balen dodaje da se čim prije treba osmisliti imigracijska politika, jer je nedostatak radne snage goruće pitanje sa kojim se suočavaju gotovo svi poslodavci.
- Ako se ne donese imigracijska politika u najskorijem roku moguće je dodatno smanjenje gospodarskih aktivnosti, posebno ako se nastavi daljnje iseljavanje domaćih radnika u inozemstvo – napominje Balen i dodaje da iako je nositelj Zakona o strancima MUP, radi gospodarske i demografske važnosti ove teme, u kreiranje imigracijske politike trebao bi se uključiti sam Ured premijera koji bi koordinirao rad više ministarstava.
- Dio smo globalnog tržišta rada i globalnih trendova i ne možemo se praviti da se to nas ne tiče. Naš cilj bi trebao biti minimalno 15 tisuća stranih studenata u Hrvatskoj, a ne pet puta manje, koliko ih je sada. Isto tako, potrebno je postaviti visoke ciljeve za useljavanje visokoobrazovanih ljudi, deset do 15 tisuća godišnje – smatra Balen.
Sindikati nisu protiv stranih radnika
Krešimir Sever, iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, referirajući se na zahtjeve HUP-a da se stranim studentima olakša postupak dobivanja državljanstva i na taj način barem djelomično ublaži odljev domaćih visokokvalificiranih radnika, ističe da sindikati uopće nisu optimistični da će strani studenti nakon što dobiju hrvatsko državljanstvo poželjeti ostati u Hrvatskoj, jer, pita se Sever, koji bi bio razlog njihovog ostanka, a da istodobno, naši visokoobrazovani kadrovi odlaze iz Hrvatske.
- Ako dolaze iz siromašnije zemlje, i dobiju hrvatsko državljanstvo, zašto bi oni dugoročno ostali u Hrvatskoj kad mogu, kao državljani Hrvatske, dobiti zaposlenje u bilo kojoj razvijenoj zemlji EU? Jer Hrvatska je, prema statistici, zemlja u kojoj se mladi, visokoobrazovani, u usporedbi sa ostalim zemljama EU, najsporije zapošljavaju – ističe Sever dodajući da bi trebalo restrukturirati cijeli sustav visokog obrazovanja, jer ako naši mladi nemaju uvjeta za rad, po kojoj bi logici stranci tu došli živjeti i raditi.
Na pitanje kakav je stav sindikata u odnosu na imigracijsku politiku za koju se sve više priča da bi se čim prije morala donijeti, kojom bi se omogućilo sustavno useljavanje cijelih obitelji iz Nepala, Bangladeša, Indije i drugih siromašnih zemalja, Sever odgovara da sindikati nisu, ni u kom slučaju, protiv stranih radnika.
- Kao što razumijemo naše radnike koji odlaze raditi u inozemstvo tako razumijemo da i strani radnici žele bolje uvjete rada i zato i dolaze raditi u našu zemlju. Međutim godinama smo upozoravali na pogrešne politike koje su dovele do iseljavanja radne snage u inozemstvo, a svjedoci smo da se sve vrijeme izbjegava govoriti o uzrocima iseljavanja. Jedan od razloga iseljavanja naših radnika je što se na tržištu nude nestalni i nesigurni oblici rada, ugovori na određeno vrijeme i sl. To potkrepljuje činjenicu da je Hrvatska prva u Europi po zapošljavanju uz Ugovore na određeno vrijeme do tri mjeseca – naglašava Sever i dodaje da je svake godine u Hrvatskoj, među novozaposlenim radnicima, 95 posto na nestalnim i nesigurnim oblicima rada.
Sever ukazuje na činjenicu da poslodavci nude stranim radnicima iste uvjete rada kao i domaćim, odnosno, minimalna plaća stranog i domaćeg radnika je izjednačena, ali, dogodi li se da strani radnik odluči dovesti ovdje svoju obitelj i imigrirati u Hrvatsku, ni njegova obitelj, kao ni obitelj hrvatskog radnika od te plaće neće moći živjeti.
- Hrvatska bi mogla postati stranim radnicima tranzitna zemlja, jer dobar dio tih ljudi, bez obzira na kvalifikacije koje imaju, u Hrvatskoj steknu iskustvo i znanje i sele u neke druge zemlje. Njemačka najavljuje da će u bivšim tranzicijskim zemljama otvoriti svoje imigracijske urede, pa će umjesto da im u zemlju dolaze radnici različitih profila, oni davati vize samo radnicima koji im trebaju. To će biti veliki problem, posebno radi odljeva visokoobrazovanih kadrova, jer ulaganje za svakog visoko obrazovanog radnika iznosi oko 240 tisuća eura, stoga se razvijenim zemljama isplati vrbovati takvu radnu snagu u koju sami nisu ulagali - napominje Sever.
Sindikati godinama ukazuju da se sustav treba promijeniti kako ne bi tjerao i domaće i strane radnike na odlazak iz Hrvatske.
- U ovom trenutku poslodavci dobivaju jeftinu radnu snagu koja može raditi za novce za koje hrvatski radnik ne može, jer domaći radnik sam treba podmiriti trošak stanovanja i hrane, i to cementira cijenu rada na nižim razinama za sva područja u kojim se mogu uvesti strani radnici. Međutim, ako je riječ o humanom spajanju obitelji, pravu na vrtiće, škole, obiteljsko stanovanje i implementaciju stranih radnika u civilizacijsko okruženje zemlje, cijeli teret toga pada na državni proračun, odnosno na teret svih građana. Stoga treba voditi mudru politiku koja neće tjerati ljude iz zemlje, jer izdaci za strane radnike su veliki, udarit će po leđima javnoj vlasti, odnosno proračunu i svim građanima – zaključuje Sever.