Piše: izv. prof. dr. sc. Josip Visković, Ekonomski fakultet u Splitu
Što se tiče štednje, može se povući paralela s pitanjem što će biti s kreditima. Naime, ukoliko štediša ima određenu svotu novca u eurima, ona se neće mijenjati. S druge strane, ukoliko su se građani odlučili štediti u kunama njihov će se novac automatski konvertirati u eure prema srednje konverzijskom tečaju EUR/HRK 7.53450. Dakle, ukoliko ste imali oročenih 20 000 kuna od 1. siječnja 2023. vaš oročeni iznos vrijedit će 2 654,46 eura. Oročeni depoziti u trećim valutama ostat će nepromijenjeni, odnosno oročeni depozit od 10 000 dolara i dalje će biti 10 000 dolara.
Ukoliko ste pak preferirali ušteđene kune držati kod kuće, a ne u banci, onda je praktično ušteđevinu prije 1. siječnja 2023. položiti na kunski transakcijski račun u banci kako bi se položena sredstva automatski konvertirala u eure. Dakle, nije uputno konvertirati kune u eure prije 1. siječnja 2023. jer bi time samo izgubili na vrijednosti ušteđenog novca zbog trenutno nepovoljnijeg konverzijskog tečaja u odnosu na spomenuti očekivani središnji konverzijski tečaj. Ušteđene eure kod kuće nije potrebno polagati u banku jer će oni vrijediti isto kao i prije te ćete ih moći koristiti za obavljanje svakodnevnih transakcija.
Bitna odrednica štednje je i kamatna stopa, a njezino kretanje odredit će i iznos kamata koji će vam položena štednja donijeti. Ulaskom u eurozonu nije za očekivati porast kamatnih stopa pa po tom pitanju i ne postoji neka motivacija za štednju u bankama, osim eventualno zbog osjećaja sigurnosti. Naime, ulaskom u eurozonu Državna agencija za osiguranje štednih uloga i dalje će osiguravati sredstva na računima u bankama do iznosa od 100 000 eura. Ipak, kao što je već prije spomenuto kod kredita, ne može se odbaciti mogućnost porasta kamatnih stopa što bi onda možda moglo privući određenu štednju jer će prinos zadovoljiti pojedince sa visokom averzijom prema riziku, a koji ipak žele ostvariti određeni prinos.
Konačno, na umu treba imati i realni prinos od štednje odnosno prinos umanjen za stopu inflacije. Ukoliko se realizira očekivan porast cijena, onda bi realna vrijednost štednje bila manja. Gledajući agregirano, to će prije svega osjetiti sektor stanovništva jer su oni neto suficitarni sektor u odnosu prema bankama. Naime, ako držite položenu štednju u bankama, onda je za očekivati da će realna vrijednost vaše ušteđevine biti manja. S druge strane, poduzeća kao neto deficitarni sektor bi od istog trebali imati koristi, jer će realna vrijednost duga biti manja. Kako će to djelovati na svakog pojedinog subjekta ovisi o njegovoj poziciji prema banci.