Što da ja dođem ministru u stan i uzmem lampu koju on ne koristi jer ne svijetli, a meni je zanimljiva?

Naći sugovornika koji bi za ovotjedni Fight Club bio pobornik teze da je dobra ideja aktiviranje novca sa takozvanih spavajućih računa u korist fonda koji bi kreditirao poduzetnike, stupendirao studente i pomagao start upovima i inkubatorima, bio je traženje igle u plastu sijena.

Rijetko kada se dogodi, gotovo nikada, da politika, odnosno jedan ministar i jedna ideja može ujediniti toliko ljudi iz tolilko različitih struktura i djelatnosti, da zvuči kao bajka. Ideja ministra poduzetništva Gordana Marasa ujedinila je naciju! Maras je, temeljem iskustva Irske, Velike Britanije, Australije, Italije i nekih saveznih država u SAD-u odlučio iskoristiti novac u bankama na koji su njihvo vlasnici maltene zaboravili.

Dakle, Maras tvrdi kako postoje stotine i stotine tisuća tekućih i žiro računa u hrvatskim bankama, na kojima leži novac koji nitko godinama nije dirao. Maras kaže da na takvim računima ima ukupno oko 800 milijuna kunai  da bi se taj novac trebao i morao iskoristiti u društvene svrhe, umjesto da ga banke koriste i uzimaju.

“Radi se o malim iznosima na tim računima koje banke, na kraju krajeva, prebacuju u svoj kapital. Pitanje je da li bi bilo dobro s tim novcem napraviti jedan fond koji bi razvijao društveno korisne stvari, od stipendiranja studenata koji su slabijeg imovinskog statusa do jeftinijih kredita poduzetnicima do 200.000 kuna uz kamatnu stopu od tri posto”, objašnjavao je Maras.

Međutim, radeći ovotjedni Fight Club i kontaktirajući desetke potencijalnih sugovornika, može se zaključiti da je Maras svojim prijedlogom ujedinio sindikate, udruge poslodavaca, analitičare, poduzetnike.

“To je diranje privatnog vlasništva! Što bi bilo da ja dođem ministru u stan i uzmem lampu koju on ne koristi već godinama jer ne svijetli, a meni je zanimljiva i mislim da ju mogu bolje iskoristiti? To je privatna imovina, bez obzira što se ne koristi”, smatra Vladimir Ferdelji, nestranački zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini i nekadašnji čelni čovjek uspješnog Elektrokontakta.  

Silvije Orsag, professor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu kaže da je to pravno pitanje i pitanje privatnog vlasništva. “Banke ionako koriste taj novac, on stoji na računima i kreditni je potencijal banke. Ako se to pravno riješi tako da se maksimalno zaštiti privatna imovina, prijedlog bi mogao biti dobar”, zaključuje Orsag uz veliku dozu skepse.

“Jedno je formirati fond s kojim bi se pomagali i studenti, a drugo je uzeti si za pravo te uzeti nečiji novac. To su osobni računi i država se u to ne smije petljati. Vremena nacionalizacije su prošla”, kaže sindikalist Krešimir Sever.

Kada smo nazvali Hrvoja Prpića, on se samo nasmijao i kazao da ne može vjerovati da država to predlaže. To je privatna imovina, po njegovom mišljenju.

“Neki računi koji stoje 10, 15 ili 20 godina za koje se ne zna, za koje ne postoje nasljednici, možda bi bilo opravdano. No, neki na takvim računima i štede. Privatno vlasništvo temelj je demokracije. Ovu ideju ministra Marasa podržavam u dijelu kada postoje računi preminulih osoba a nasljednici ne postoje”, kazao nam je Bernard Jakelić iz Hrvatske udruge poslodavaca.

Većinu sugovornika koje smo kontaktirali nismo ni naveli jer im se mišljenja podudaraju – svi kažu da je to privatna imovina id a im je uopće smiješna Marasova ideja. Čak je jedan od njih rekao – pa u švicarskim bankama se još nalazi Hitlerov novac!

Naravno, ponovno smo zvali i ministra Marasa koji nije htio više ulaziti u polemike i rasprave i, kaže, to neće činiti sve dok ne bude spreman konačan prijedlog Zakona. No svojim kritičarima je postavio samo jedno pitanje: Je li pošteno da banke koriste taj novac i mogu ga uzeti?

Glasajte u novom Fight clubu.