Činjenica da je prošli tjedan Vlada prvo donijela novi paket mjera u borbi protiv koronavirusa, uglavnom sveden na zatvaranje kafića, restorana i teretana te obustavu svadbi, pa tek onda krenula u razgovore s predstavnicima pogođenih sektora vjerojatno je zadnji čavao u lijes bilo kakvog povjerenja koje je moglo postojati između poslovne zajednice i Vlade, alias Stožera civilne zaštite. Doduše, u ovoj zemlji nikad nisi siguran da je baš zadnji čavao u pitanju jer uvijek stigne još jedan za svaki slučaj.
Primjerice, vijest da je (sada već bivši) državni tajnik Stjepan Sučić napravio kaos u vukovarskom kafiću valjda uvjeren da se na mjesto posebnog pijeteta mjere ne odnose, pokazavši još jednom da HDZ-ovi aparatčici vjeruju da ono što je dopušteno Jupiteru, nije i volu. Odnos je to otpočetka opterećen usponima i padovima, ali s daleko više padova, koji je eksplozija zaraze svela vjerojatno na najniže grane otkad je epidemija stigla u Hrvatsku. Vlada je na početku relativno brzo reagirala, no mjerama koje su u privatnom sektoru bile loše prihvaćene, da bi tek naknadnim otvaranjem dijaloga stvari bile posložene donekle efikasno.
Program očuvanja zaposlenosti bio je konsenzusom vrlo uspješan, čak i neuobičajeno efikasno proveden, no isto se ne može reći za kredite za likvidnost, koji su tragično sporo stizali tamo gdje su najpotrebniji. Gledajući unatrag, rastakanje povjerenja, uvijek važnog za glatko funkcioniranje ekonomije i društva, a presudnog tijekom ovakvih kriza, počelo je s dopuštanjem nekakve palanačke vjerske feštice usred tvrdog lockdowna. To je bila prva od nekoliko sada već poznatih 'određenih situacija' imunih na stroge epidemiološke mjere. A te su situacije, slučaj je valjda htio, redovito domoljubno-vjerskoga karaktera i u njima pravila, naučila je nacija, bome i privatni sektor, ne vrijede.
Zašto je došlo do potpunog raspada povjerenja između Vlade (Stožera) i javnosti, kao i zašto ga je ključno pokušati vratiti, pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.