Hrvatska 2030. ili ako ćemo puni naziv Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine, odnosno nešto čemu se tepalo da je 'najvažniji strateški dokument razvoja' nakon tri godine od najave ugledao je svjetlo dana na 82 stranice. Kao i kod svih do sada napisanih strategija, to je lista lijepih želja bez konkretnih koraka i načina kako te želje ispuniti. Doduše, na kraju se kaže kako se konkretni provedbeni planovi razvoja tek trebaju donijeti. Strategija je preduvjet da bi Hrvatska mogla povući novac iz EU i vjerojatno je zato konačno i napisana.
Dakle, Hrvatska bi, stoji u tom dokumentu, u 2030. godini trebala biti 'konkurentna zemlja razvijenih potencijala i jednakih prilika za sve, kreativna zemlja inovativnog gospodarstva i prepoznatljivog identiteta i kulture, te sigurna i otporna zemlja kvalitetnih životnih uvjeta i očuvanih prirodnih resursa'. Ne može ljepše i bolje.
A četiri su ključna razvojna smjera kako bi do toga trebali doći:
- Pokretanje gospodarstva i poticanje privatnih ulaganja usmjeravanjem na razvoj konkurentnog, inovativnog i digitalnog gospodarstva, ulaganja u ljude, povećanje učinkovitosti i djelotvornosti javne uprave i pravosuđa te jačanje prepoznatljivosti i očuvanje identiteta
- Oporavak i jačanje otpornosti na krize kako bi Hrvatska otklonila štetu i iz krize izašla snažnija podupiranjem socijalne uključenosti i jednakog pristupa zdravstvenoj skrbi, demografske revitalizacije i poboljšanja položaja obitelji te davanjem učinkovitog odgovora na sigurnosne ugroze i gospodarske i zdravstvene krize
- Zelena i digitalna tranzicija promicanjem prelaska na čistu energiju, zelenih i plavih ulaganja, samodostatnosti u hrani i razvoja kružnog gospodarstva, prilagodbe klimatskim promjenama, očuvanja i obnove eko sustava i bio-raznolikosti i održive i pametne mobilnosti i povezivosti
- Ravnomjerni regionalni razvoj podupiranjem strategija vođenih na lokalnoj i regionalnoj razini u cilju razvoja potpomognutih područja i područja s razvojnim specifičnostima (brdsko-planinska područja i otoci) te jačanja regionalne konkurentnosti
U razradi tih strateških smjerova nadugo je i naširoko opisano što bi i kako trebalo biti i sve u teoriji zvuči jako lijepo i logično. Jedino što je ovo jedan od brojnih strateških dokumenata u kojima je sve moguće jer papir trpi svašta, a u praksi se najčešće ne dogodi ništa ili vrlo malo.
No, kada bi se ostvario dio toga hrvatsko bi gospodarstvo bi bilo znatno drugačije. Hrvatska bi se industrija do 2030. tako trebala preobraziti te postati konkurentna i održiva kroz tri promjene: zelena tranzicija, digitalna tranzicija i globalna konkurentnost. 'Proizvodni sektori koji stvaraju višu i visoku dodanu vrijednost i usluge temeljene na znanju, uz prihvaćanje postulata kružnog i dekarboniziranog gospodarstva, bit će osnova za održivi i konkurentni razvoj', stoji u Strategiji. Kako to postići još se na zna. U Strategiji se jedino kaže da je 'hrvatska industrija raznolika, sa sektorima različitih veličina koji se suočavaju s različitim rizicima i imaju različite potrebe pa da su joj potrebna ciljana rješenja, a ne primjena univerzalnog pristupa. Cilj je stvoriti industrijski ekosustave koji će okupiti ključne razvojne dionike: akademsku zajednicu i istraživačke institute, dobavljače, MSP-ove i velika poduzeća'. Više nego načelan zaključak.
U jednom dijelu se kaže da 'pametna specijalizacija u izvozno orijentiranim proizvodnim sektorima koji su bazirani na znanju i inovacijama nudi priliku za transformaciju hrvatskog gospodarstva i povećanje njegove produktivnosti i konkurentnosti', što je točan zaključak, no i dalje ostaje pitanje kako to država planira postići. Navodi se jedino kako će u skladu s novom industrijskom strategijom Europske unije, Hrvatska poticati istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije na svim područjima industrija, s naglaskom na ključne industrije i industrije u nastajanju, kako bi se ubrzalo smanjenje razlika u gospodarskom razvoju između Hrvatske i prosjeka Europske unije. 'Ciljana ulaganja u istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije bit će prvorazredan instrument za povećanje izvoza i transformaciju strukture izvoznih proizvoda i usluga u pravcu njihove veće sofisticiranosti i utemeljenosti na znanju', stoji u Strategiji. Navodi se, doduše, kako Hrvatska u ovom trenutku uživa ogromnu priliku koju pružaju europski fondovi kroz sredstva dostupna za financiranje ulaganja u istraživanje i razvoj i poslovnih inovacija u sadašnjem operativnom programu. To će biti i veliki prioriteti u idućoj financijskoj perspektivi. Prilika je to da se pametnom strateškom upotrebom ovih sredstava i kvalitetnim praćenjem i evaluacijom rezultata fundamentalno promijeni dinamika poslovnog sektora i osigura stvaranje ekonomije utemeljene na znanju. Nadamo se da to neće ostati samo prilika i da će povlačenje novca iz EU fondova biti učinkovitije nego dosad.
Uz sve to namjerava se, naravno, unaprijediti, digitalizirati javno sektor te očistiti od korupcije, neučinkovitosti i netransparentnosti. Tako se do 2030. godine planiraju 'otkloniti sve institucionalne slabosti, izgraditi funkcionalnu i otvorenu javnu upravu koja na svim razinama doprinosi kvaliteti života građana i gospodarskom napretku zemlje' i dalje u slično tonu.
Evo nekoliko primjera želja napisanih u Strategiji 2030.:
- Povećanje kvalitete života za sve hrvatske građane
- Kvalitetnu i dostupnu zdravstvenu zaštitu i zdravstvenu skrb
- Jačanje otpornosti i borbu protiv klimatskih promjena
- Unaprjeđenje urbanog i prostornog planiranja
- Samodostatnost u hrani i razvoj bio gospodarstva
- Razvoj i modernizacija željezničkih pruga i željezničkog prijevoza
- Razvoj pametnih i održivih gradova i jačanje njihovog utjecaja na policentrični rast i razvoj
- Jačanje aktivnih politika i programa poticanja sudjelovanja na tržištu rada
- Poduzetništvo će postati jedna od temeljnih društvenih vrijednosti i okosnica razvoja do 2030. godine.
- Uskladit će se kvote za upis s potrebama tržišta rada i društvenim potrebama, uz poticanje i usmjeravanje potražnje, uvođenje praktične obuke i prakse u studijske programe te poboljšanje usluga profesionalnog usmjeravanja.
Kada bi se ova strategija ispunila, Hrvatska bi bila raj na zemlji. No, poučeni iskustvom, lako je pretpostaviti da se, unatoč izdašnim sredstvima koja se teoretski mogu povući iz Europske unije (ukupno 22 milijarde eura u sljedećih sedam godina) neće ostvariti ni pola od napisanog. Pogotovo zato što se se u startu krenulo preširoko. Za ovako sveobuhvatnu preobrazbu društva trebalo bi puno više vremena i novca. No, odnekud treba i krenuti.