Procjenjuje se da će za 15 godina gotovo osmina svjetske populacije biti digitalni nomadi, a s obzirom na popularizaciju rada na daljinu tijekom pandemijskog 'zaključavanja' taj bi broj mogao biti mnogo veći. Dosad je ekonomski potencijal privlačenja takvih 'radilica lutalica' bio u većini zemalja zanemarivan. Hrvatska je definitivno bila među njima, ali sada kao zeko diže uši i razvija sluh za otvaranje vrata takvim došljacima koji sa sobom nose cjelogodišnji turizam, priliku za brendiranje Hrvatske, razgranate poslovne mreže, dubok bazen talenata i specifičnih znanja, ljude veće kupovne moći koji će popuniti izvansezonske rupe najmodavcima, ugostiteljima, trgovcima, muzealcima, OPG-ovima pa čak i telekomima.
Benefiti privlačenja digitalnih nomada ne mogu se mjeriti isključivo novcem. Umreženost zajednice i prisutnost na društvenim mrežama ogromna su prilika za privlačenje još turista i kolega nomada te brendiranje destinacije, ali ni to nije sve. U zemlji koja se deklarativno bori protiv depopulacije i egzodusa mladih, privlačenje 'života' postaje pitanje opstanka. Naprave li se kvalitetne pripreme za prihvat nove generacije radne snage koja preferira biti u pokretu, može se zavrtjeti i dugoočekivana projekcija filma o ravnomjernijem razvoju hrvatskih regija. Naime, u zemljama koje njeguju taj tip turizma uveli su suludo brz internet u manja mjesta gdje su i cijene najma niže, a gdje nomadi također vrlo uvjerljivo mogu iskusiti čari autohtonog života u tom kraju.
Evo što inicijator uvođenja vize za digitalne nomade u Hrvatskoj Jan de Jong izdvaja kao ključne argumente za otvaranje vrata digitalnim imigrantima: