Piše: Monika Perolić, članica udruge Ekonomska klinika
Doba pandemije je u mnogim državam dodatno istaknulo postojeći problem zdravstvene zaštite i njegova financiranja. Više nego ikada prije postaje očit jaz između kvalitete i dostupnosti univerzalno i tržišno financirane zdravstvene zaštite. Stoga se postavlja pitanje zašto je u Americi cijena prijevoza od mjesta nesreće do ambulante toliko nepojmljivo visoka, a u Hrvatskoj se podrazumijeva da će po potrebi biti osigurana bez naknade? Ovim tekstom se nastoje objasniti razlike i razlozi između navedenih modela te kako na zdravstvo utječe pojava bolesti COVID-19.
Kako se financira zdravstvena zaštita?
Svaka država organizira i financira zdravstvenu zaštitu na drugačiji način. Dok se neke države okreću tržišnom modelu koje podrazumijeva da pojedinci sami financiraju vlastitu zdravstvenu zaštitu pa zauzvrat dobiju samo onoliko koliko si mogu financijski priuštiti, ostali koriste takozvani 'univerzalni' model financijske zaštite koji nalaže da se zdravstvena skrb financira kroz poreze ili doprinose iz plaće pojedinaca koje onda koriste svi.
Iako se tržišni model u teoriji čini 'poštenijim', sa sobom nosi svoju cijenu i posljedice. Postoji opasnost da mladi ne izdvajaju sredstva za zdravstvenu zaštitu dok ne ostare i krenu obolijevati, a tada imaju znatno manja primanja zbog čega više ne mogu priskrbiti dovoljne količine novca. U tom će slučaju često izabrati uopće ne koristiti zdravstvene usluge zbog čega bi mogli dovesti u ozbiljne zdravstvene probleme ne samo sebe već i zajednicu kojom su okruženi. Upravo zbog toga dolazi do uplitanja države kako ne bi došlo do razvitka ozbiljnih socijalnih i ekonomskih problema na nacionalnoj razini.
Amerika - zemlja mogućnosti?
Sjedinjene Američke države su primjer zemlje koja koristi tržišni model financiranja zdravstvenog osiguranja. Kao posljedica korištenja tržišnog modela, Amerikanci troše gotovo dvostruko na zdravstvo u odnosu na druge zemlje jer su primorani koristiti veoma skupe usluge i lijekove u manjku opcija koje im se nude. Tome svjedoči i činjenica da se, bez zdravstvenog osiguranja, trošak bočice inzulina kreće od 200 do 500 dolara, a trošak poroda od 9 000 pa sve preko 17 000 dolara, prema International Insurance. S druge strane, mjesečno osiguranje koje pokriva sve zdravstvene troškove za pojedinca može iznositi i do 440 dolara, dok za cijelu obitelj iznosi do 1168 dolara, navodi Everfi. Ovi iznosi variraju ovisno o rizičnosti oboljenja pojedinaca te veličine obitelji.
Razlozi zbog kojih je zdravstvo u ovakvim modelima skuplje su brojni, ali daleko najutjecajniji je taj da farmaceutska industrija samostalno određuje cijene lijekova, a troškovi administracije su izuzetno visoki. Uz to je prisutan i manjak konkurencije među zdravstvenim institucijama zbog čega su plaće zdravstvenog osoblja također visoke. Pozitivan je aspekt da su liste čekanja znatno kraće nego u zemljama čije se zdravstvo financira putem javnog osiguranja, ali to i dalje nije dovoljno da smanji razinu nezadovoljstva koju Amerikanci osjećaju zbog ovakvog sistema, posebice u neizvjesno doba kao što je pandemija.
Kad se mnogo malih složi, tad se snaga stoput množi
Za razliku od SAD-a, u Hrvatskoj je zdravstvo organizirano modelom univerzalne zdravstvene zaštite te se smatra meritornim dobrom. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje pruža obaveznu zdravstvenu skrb svim građanima, a financira se iz doprinosa na bruto plaću koji iznosi 16,5 posto. Iako je u teoriji to održivo, u Hrvatskoj se javlja problem jer su izdaci na zdravstvo veći od doprinosa što rezultira financiranjem nastalog manjka sredstava iz državnog proračuna. Dakle, možemo reći da se u Hrvatskoj zdravstvo zapravo financira mješovitim modelom.
Glavni problemi koji se ističu u Hrvatskom sistemu jest nedostupnost, odnosno udaljenost pacijenata od zdravstvenih ustanova koji je popraćen dugim listama čekanja, neujednačenom kvalitetom skrbi te visokim bolničkim dugovima.
S druge strane, iako univerzalni model u sebi nosi brojne prednosti te je po prirodi financijski dostupniji i neisključiv, postavlja se pitanje koliko je dugoročno održiv. Kao posljedica sve većih troškova i ograničenja koja se javljaju u vidu visine doprinosa i demografskih promjena, kvaliteta zdravstvene skrbi opada dok istovremeno postaje sve skuplja. Upravo u tome leži pokretač promjena i tendencija za okretanje mjerama tržišnog zdravstva.
COVID-19 kao ulje na vatru u trendu neosiguranja u Americi
Iako je u Americi i prije bolesti koronavirusa vladao trend neosiguranja zbog izrazito visokih troškova, sada postaje sve većim problemom. Posebno je zabrinjavajuć rastući trend neosiguranja djece i mladih koji su u trenutnim okolnostima najvažniji sudionici u suzbijanju pandemije. S druge strane, zanimljivo je da je razina osiguranja ostala jednaka među starijom opulacijom kao posljedica prisutnosti programa kao što su Medicare i Medicaid.