Cijene rastu i u trgovini ugljikovim dioksidom. Prije godinu dana emisijska jedinica toga plinovitog kemijskog spoja bila je 20 eura, a sada je oko 54. To ponajprije pogađa 49 postrojenja i dvije aviokompanije u Hrvatskoj koje sudjeluju na tržištu CO2, no trošak tog rasta prelijeva se i na druge proizvođače jer s rastom cijene emisijske jedinice povećavaju se i cijene električne energije i plina.
Stoga, ako mislite da se vas trend rasta cijena emisijske jedinice CO2 ne tiče – varate se! Sve što se proizvodi, zahtijeva energiju, a budući da je ona dobivena iz fosilnih goriva najveći izvor emisija ugljikova dioksida, itekako vas se tiče što se događa u toj trgovini jer, naime, val poskupljenja navire. Ta je trgovina, službeno međunarodni sustav za trgovanje emisijama stakleničkih plinova, na razini Europske unije otvorena još 2005. kao EU ETS (The EU Emissions Trading System).
Još stroža pravila
Novim prijedlogom paketa zakona unutar Europskog zelenog plana, Fit for 55, o kojem će se još raspravljati pojačava se pritisak na tvrtke koje sudjeluju na CO2 tržištu da provedu što bržu dekarbonizaciju uvođenjem novih zelenih praksi, obnovljivih izvora energije, ulaganjem u energetsku učinkovitost i slično.
Dodjela besplatnih kvota emisijskih jedinica za industrije koje su unutar ETS sustava postajat će sve manja, što znači da će dozvole za emisije stakleničkih plinova morati u sve većoj mjeri plaćati. Također, u planu je i proširenje sektora koji će postati ETS obveznici. Kao da to nije dovoljno, pritisak raste i zbog toga što cijena po toni CO2 na burzi dostiže rekordne razine i postaje sve veći trošak proizvođačima.
(Ne)zeleni planet i nekonkurentnost
Milijuni eura proizvođačima odlaze u zrak zajedno s emisijama koje plaćaju i nitko se ne buni zbog plemenitosti klimatskog cilja koji Europa želi ostvariti, no to ne znači da ne propitkuju stvaran učinak rigoroznih daća. Bez dogovora na svjetskoj razini i angažmana onečišćivača sa svih kontinenata na europskom zidu pojavljuje se nerado viđen grafit 'Džabe ste krečili', koji ide i nauštrb gospodarstva.
– Zbog velikih troškova za emisije stakleničkih plinova europska proizvodnja postala je nekonkurentna. Ako se ne postigne konsenzus i na svjetskoj razini, nismo napravili ništa. Europa tako samo pojačava proizvodnju u Kini jer se više isplati kupiti nešto vani, a povećanjem proizvodnih kapaciteta porasle su i emisije CO2 – poentira Marijan Nöthig, direktor Ferro-Preisa.Ta ljevaonica željeza prije pet godina velikim je ulaganjem promijenila tehnologiju taljenja, riješila se koksa i sa sedam tisuća emisijskih jedinica spala na sedamsto, ali cijena CO2, budući da korelira s cijenom plina i električne energije koju troši u velikim količinama, i dalje je prijetnja njezinu poslovanju. I ne samo njezinu…