Udruga Franak: Sve su karte otvorene, pozivamo banke na nagodbu

Nakon što je završilo trosatno izlaganje presude u slučaju udruge Potrošač protiv osam banaka zbog kredita u 'švicarcima' i promjenjivih kamatnih stopa, članovi Udruge Franak te njihov odvjetnički tim nisu krili oduševljenje rezultatima spora.

Goran Aleksić, koordinator pravnog tima Udruge Franak priznao je da je apsolutno zadovoljan presudom u kojoj su prošla oba glavna tužbena zahtjeva.

Na pitanje što ova pobjeda znači za dužnike u francima Aleksić odgovara kako se glavnica preračunava u kune dok kamatna stopa postaje fiksna i određuje se po datumu kada je potpisan ugovor o kreditu. Isto tako poziva banke da prihvate nagodbu sa klijentima kako bi se izbjegli skupi i mukotrpni pojedinačni sporovi. Svojim članovima Udruga Franak zasad još ne preporučuje poduzimanje ikakvih mjera jer su sve karte otvorene.

Naime, banke imaju osam dana da odluče hoće li se žaliti na presudu ili će klijentima ponuditi nagodbu. Nakon što banke odigraju svoj potez, kaže Svjetlana Jurković iz glasnogovorništva Udruge, članovi će biti obavješteni putem Facebook i e-mail o tome što im je u datom momentu najbolje učiniti. Odvjetnica koja je zastupala Udrugu Potrošač u ovom sporu, Nicole Kwiatowski, također nije krila svoje oduševljenje presudom, no također veli da ne treba postati euforičan, već da presudu treba promatrati sa blagim oduševljenjem.
–Ipak je riječ o nepravomoćnoj presudi- podvukla je Kwiatowski.

Denis Majo iz Udruge Franak, pak, poručio je okupljenim mediji kako je ova presuda velika pobjeda malog čovjeka u Hrvatskoj:
-Ovime se dokazuje da se ipak isplati boriti protiv velikih- kazao je.

Trosatno obrazloženje presude komentira kao packu bankama, Hrvatskoj narodnoj banci ali i vladi. Odvjetnici banaka s druge strane nisu komentirali presudu.

Povijesna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu bila je popraćena i maratonskim obrazloženjem suca Radovana Dobronića, koji je u završnim riječima također pozvao banke na prihvaćanje nagodbe, jer veli, nemaju šanse pobiti njegove odluke.

U detaljnoj analizi presude, sudac je dao niz izjave, koje bi se prema mišljenju upućenih, ipak vrlo lako mogle srušiti na Visokom trgovačkom sudu. Tako je sudac rekao da su banke mogle i trebale predvidjeti rast tečaja švicarskog franka, jer je na to upozoravao i Međunarodni monetarni fond još 1997., godine u analizi koja je govorila o posljedicama uvođenja eura.

Značaj argument, pak, je onaj u kojem sudac objašnjava kako je švicarski franak u kreditiranju hrvatskih građana bio samo ' virtulani novac'. Naime, banke građanima nisu isplaćivale franke nego kunsku protuvrijednost iznosa u toj valuti. To je bitna razlika od situacije, u kojoj naprimjer banka daje novčanu doznaku tvrtci koja posluje u Švicarskoj jer joj tada mora isplatiti švicarske franke, a ne kunu.

Isto tako, da bi se spriječilo špekuliranje o tome zašto jedan Sud uopće ulazi u diskusiju u vezi valutne klauzule, koji dopušta Zakon o obveznim odnosima, sudac u detalje objašnjava kako se u situaciji kada ugovorne obveze jednostrano počnu teretiti samo jednu stranu, Sud ima pravo preispitati valjanost valutne klauzule s pravnog aspekta, dok se u devizni aspekt, koji je u nadležnosti HNB, sud niti nije miješao.

Naravno, Dobronić nije zaboravio niti reklamiranje banaka u vrijeme manije kredita u francima, te je zaključio da su takvi oglasi imali elemente zavaravajućeg oglašavanja, jer su 'švicarci' konstantno uspoređivali s eurima, a osim te elementarne razlike nisu se spominjale ostale bitne stavke ugovora i rizici koji uz njih dolaze. Posebna su priča i postupci osobnih bankara, koji su se prema klijentima ponašali na način kako je odredila Uprava pojedine banke. Naime, do eksplozivne aprecijacije tečaja franka, osobni bankari su praktički skakali na svaku klijentovu želju, no nakon što su se kamate na kredite počele povećati, a švicarac divljati od njih više nije bilo moguće dobiti ništa, pa niti nikakvo objašnjenje zašto se kamata diže.