Ukidanje poticaja za stambenu štednju najviše će osjetiti građani
Odluka o ukidanju državnih poticaja protivna je interesu 750 tisuća građana, a štetu zbog ukidanja poticaja najviše će osjetiti obični građani. Stambene štedionice jedine na tržištu imaju dugoročne izvore štednje i fiksne kamate, a odlukom se nepotrebno unosi nemir i nepovjerenje među građane i financijski sustav, neki su od zaključaka Uprave Wuestenrot stambene štedionice koja je na današnjoj konferenciji za novinare (u 15. godini postojanja stambene štednje) odgovorila na prijedlog Izmjene zakona o stambenoj štednji.
Rečeno je i kako će se zbog ove odluke BDP potencijalno smanjiti 0,17 posto, u građevinskom sektoru oko 3,5 tisuće zaposlenih ostat će bez posla, dodatno će pasti promet nekretninama, a proračun će tri puta više izgubiti nego što će uštedjeti. Uz sve navedeno, nestat će i krediti s fiksnim kamatama, a značajan broj građana sa srednjim i nižim primanjima nikad neće biti u prilici poboljšati stambeni status.
Uvažavajući argumente ministra financija Slavka Linića o tome zašto bi trebalo ukinuti poticaje, dakle i stambenu štednju koja bez njih ne može preživjeti, Zdravko Anđel, predsjednik Uprave, i Ivan Ostojić, član Uprave, izložili su kontraargumente prema kojima gubi i proračun, i građani, i građevinari i stambeno tržište.
Ukidanjem poticaja dolazi do negativnog učinka na proračun odmah (ušteda je oko 110 milijuna kuna, a trenutni gubitak i do 350 milijuna). To su podaci Instituta za javne financije koji je izradio studiju o isplativosti sustava stambene štednje, te još zasebnu analizu Wuestenrota koji je, u odnosu na sustav, jači i u kreditiranju (90 posto sredstava je u kreditima) i prema ukupnim ekonomskim učincima. Prosječna dodana vrijednost u razdoblju od 2006. (kada su se krediti tek počeli odobravati) do 2012. iznose 4,22 kune (na svaku uloženu) u odnosu na sustav gdje to iznosi 2,69 kuna.
S obzirom na to da studija koju je naručilo Linićevo ministarstvo pokazuje da je sustav itekako isplativ i da nema apsolutno nikakve eknomske logike ukinuti poticaje i samu štednju, još je nepoznanica zašto ministar Linić inzistira na ukidanju. To ne razumiju ni u Wuestenrotu gdje su uspjeli razgovarati i s viceguvernerom HNB-a Damirom Odakom. Osim 'razumijevanja' za situaciju, praktički je oprao ruke i prepustio ih Ministarstvu financija. S ministrom se nijednom nisu uspjeli susresti.
Što im preostaje? Pokušaj argumentirane rasprave preko Udruge stambenih štedionica pri HUB-u i eventualni pravni 'lijekovi', jer ako izmjene zakona prođu bit ćemo prva zemlja u svijetu koja je ukinula poticaje i stambenu štednju.
