Unatoč studiji, Linić ukida poticaje za stambenu štednju?

Sudbina stambenih štedionica još je neodlučena, visi o tome hoće li ili neće financ ministar Slavko Linić potpuno ukinuti državne poticaje za stambenu štednju. U kuloarima se šuška da hoće.

Naime, iako su rezultati studije o sustavu poticaja stambene štednje (koju je od Instituta za javne financije naručilo upravo Ministarstvo financija!) pokazali da na svaku uloženu proračunsku kunu stambene štedionice vraćaju dvije, navodno je izjavio da ga rezultati studije - ne zanimaju!

Dodatni je element za nagađanje i činjenica da se Žana Pedić iz Ministarstva financija, koja je bila najavljena na panelu o stambenoj štednji koji je organizirao časopis Banka, nije pojavila (zbog izlaganja u Saboru), a neki su čak imali informaciju da se trebao pojaviti i ministar glavom i bradom. 

Bez državnih poticaja sustav stambene štednje ne može preživjeti, a to, nažalost, znači da bi se Credo i Centar banci mogle pridužiti i štedionice. Doduše, četiri od pet (Prva stambena, Raiffeisen, PBZ i HPB) iza sebe imaju jake bankarske grupacije (ili u slučaju HPB-a samo banku), jedino Wuestenrot, koja je svojedobno poslovno bila najprodornija, posluje sama. Troškovi osigurane štednje iznosili bi, prema procjeni, milijardu do milijardu i pol kuna (uglavnom osigurane štednje iz Wuestenrota), uz pretpostavku da bi se za ostale četiri pobrinule matične banke.
Kakav god ishod bio štediše će biti zbrinute i razloga za brigu doista nema. Više, međutim, brine način na koji ministar financija miče s puta sve što mu ugrožava rezanje deficita proračuna.
Za takvu paniku, barem što se tiče štedionica, doista nema nikakvog razloga. U najboljim je godinama iz proračuna za državne poticaje isplaćivano 180 milijuna kuna godišnje, sada je to zbog krize i smanjivanja poticaja u dva navrata (s 1250 najprije na 750 pa na 500 kn godišnje) gotovo prepolovljeno - na samo 100 milijuna kuna!
Ukidati poticaje zbog tako malog doprinosa štedišama nema apsolutno nikakve ekonomske logike, jer ako treba rezati ima nemjerljivo važnijih i skupljih adresa, onih koje se mjere milijardama kuna!

Što je konkretno pokazala studija Instituta?
Analiza izravnih i neizravnih učinaka (učinak na rast zaposlenosti, rast BDP-a, rast proračunskih prihoda....) pokazuje da na svaku kunu koja se iz proračuna uplati kao poticaj, stambene štedionice proračunu vrate dvije kune (riječ je o fiskalnom multiplikatoru koji iznosi 2,00) dok multiplikator dodane vrijednosti u vrijeme od 2006. do 2012. iznosi čak 2,69. Ostali pozitivni učinci su primjerice smanjenje sive ekonomije kroz namjensku kreditnu aktivnost, smanjenje stope neplaćanja stambenih kredita (prosjek je štedionica 1,2 posto, u bankama je to 6,2 posto), poticanje BDP-a kroz stambenu izgradnju, poboljšanje energetske učinkovitosti, razvoj financijske pismenosti i tradicije štednje...
Kada bismo za svakih 180 milijuna kuna naručivali takve analize, proračunski bi se novac trošio nemjerljivo efikasnije, zaključio je analitičar Velimir Šonje koji upozorava na jednu od najvažnijih uloga štedionica - poticanje transgeneracijske štednje.
U sustavu stambene štednje trenutno je 750 tisuća ljudi, 6,5 milijardi kuna dugoročnih depozita, 3,5 milijardi kuna kredita (od osnivanja ukupno je odobreno 5,6 milijardi) i više od 1,7 milijuna ugovora o stambenoj štednji. 

U stambenim su štedionicama zasad optimistični jer, kažu, brojke su na njihovoj strani, a analizu koja pokazuje da nema nikakvog razloga ukidati poticaje, ionako je naručilo samo Ministarstvo. Valjda neće skakati sami sebi u usta. Bude li drukčije, bit ćemo jedina zemlja u svijetu koja je ukinula poticaje za stambenu štednju!