Pojam ‘premium’ proizvoda i usluga kao da treba ponovno izmisliti jer su se modeli ‘freemiuma’ koji obećavaju prvorazredna, a besplatna iskustva uvukli u sve pore života. Prije pojave besplatnih digitalnih brendova jedino što se nudilo za nula kuna bili su testeri kozmetičkih proizvoda ili degustacija pića, a danas se mnogi osnovni proizvodi nude ‘džaba’, badava, za nula kuna. No darežljivost velikih kompanija ipak ima cijenu. Oni koji ne plaćaju proizvod – postaju proizvod.
Kad god upotrebljavamo Googleovu ili neku drugu tražilicu, šaljemo elektroničke poruke, slušamo glazbu na internetu, gledamo filmove, igramo videoigrice, pohranjujemo fotografije ili druge podatke na neki od internetskih kanala, postajemo korisnici ‘freemium’ proizvoda – besplatne usluge. Riječ je o poslovnome modelu koji je stigao s internetom, prije kojega je bilo nezamislivo koristiti se bilo kojim proizvodom besplatno jer bi bilo neodrživo davati tako osnovne proizvode ili usluge. Sve o tome kako se siroti premium našao u kandžama freemiuma saznala je Kata Pranić.
Prema aktualnom izvještaju analitičke tvrtke IWSR, svjetskoj industriji alkoholnih pića trebat će najmanje četiri godine da se vrati na prodajni obujam prije pandemije koronavirusa, a poznato je da joj ni prije toga nije išlo. Posljednjih je godina tržište padalo za otprilike 0,3 posto iz godine u godinu. Umjesto o novim okusima i jačinama proizvođači razmišljaju o dezinficijensima. Iako se tijekom proljetnog zaključavanja kupovalo mnogo alkohola sve to nije bilo dovoljno da zakrpa rupu nastalu zatvaranjem restorana, kafića, noćnih barova i niza drugih ugostiteljskih objekata te otkazivanjem putovanja i svih mogućih događaja. Industriji će trebati poprilično vremena da se oporavi od tržišnog mamurluka, najavljivalo se odmah nakon prvog vala zatvaranja, a na pragu je u mnogim zemljama i drugi val. O potopu alkoholnih para piše Nikolina Oršulić.
Dok nam automobili služe i kao vikendice, oaze za odmor, uredi, a i pouzdana luka u kojoj se poštuju sve epidemiološke mjere, proizvođači stvaraju njihove ‘rođake’ kojima neće trebati vozači, samo upravljači. No autonomna vožnja nije zanimljiva samo autoindustriji nego i Appleu, Uberu, Nvidiji, pa i Googleovoj podružnici, tvrtki Waymo.
Autoindustrija je danas pred vratima možda i najvećega tehnološkog napretka u transportu – naravno, riječ je o autonomnim vozilima. Iako nam o njima govore već godinama, a mnogi ih i razvijaju, još nismo došli do potpuno autonomnog vozila u kojemu će se moći odspavati tijekom vožnje, baciti karte ili jednostavno gledati kroz prozor i uživati u vožnji dok će automobil sâm upravljati, kočiti, skretati, voziti, trubiti, prestizati. Sve o autonomiji na kotačima saznao je Jozo Knez.