Na padinama Velanova Brijega u okolici Pazina Deni Periček u tom je dijelu središnje Istre, u kojem je turizam u razvojnoj fazi, otvorio Vita Mia Camp s kapacitetom od stotinjak gostiju. Sad okuplja male lokalne ponuđače autohtone robe i adrenalinskih usluga kako bi stvorio prepoznatljiv turistički proizvod
Pandemija je usporila, ali nije i zaustavila razvoj poduzetničke priče koju na padinama Velanova Brijega u okolici Pazina živi Deni Periček. Taj zaljubljenik u aktivnosti na otvorenome došao je u Pazinštinu iz rodnoga Siska s vizijom da u ruralnom dijelu središnje Istre, u kojem je turizam u razvojnoj fazi, otvori prvi mali kamp, a onda i okupi male lokalne ponuđače autohtone robe i adrenalinskih usluga i stvori prepoznatljiv turistički proizvod.
Covidu usprkos uspijeva u ostvarenju vizije, i to zahvaljujući entuzijazmu i hrabrosti koji mu nisu dopustili da se pokoleba, ali i pomoći svoje obitelji, prije svega oca koji je ostavio posao kako bi mu bio pri ruci i pomogao zakoračiti u poduzetničku avanturu. Nije u ovoj priči riječ o ulaganju obiteljskog kapitala, nego o trudu i odricanju srednjostojeće obitelji bez zaleđa i poduzetničkog iskustva, o prodaji nekretnine za namirenje udjela u HBOR-ovu kreditu i o vlastitom radu i sudjelovanju u svim poslovima, od raskrčivanja zemljišta nadalje.
Prvo covid-otvaranje
Vita Mia Camp s kapacitetom od stotinjak gostiju, uklopljen u brdoviti okoliš pazinskoga kraja, s mobilnim kućicama i detaljima koji oduševljavaju ljubitelje prirode, otvoren je lani, na početku sezone obilježene proljetnim zatvaranjem i ljetnim otvaranjem turizmu.
– Najprije se pojavio stres, ali onda sam pomislio da je to viša sila, da nije moja pogreška, da je to nešto što se nije dogodilo nikad u povijesti turizma. Bio sam usmjeren na pozitivne misli, govorio si da je ovo malo mjesto, izolirano, da stane samo stotinu ljudi, da mogu držati distancu, da će se objekti čistiti i provjetravati, a na kraju sam čak i vidio priliku. Ovakva mjesta prosperirat će u budućnosti, pa čak i ako se situacija pogorša. Lani sam gotovo sâm vodio kamp, čak sam čistio sanitarni čvor, a tata je pomagao s hortikulturom. Ove godine jedna gospođa dolazi čistiti, tata vodi kafić koji je sâm sagradio, jedan dečko radi kao konobar, a dogodine se nadam da je s covidom gotovo i onda bi došla još jedna osoba. To bi bio kompletiran tim, nema potrebe da nas bude više – govori nam Periček na drvenoj terasi jedne od pet skladno projektiranih mobilnih kućica uz cvrkut ptica i šum vjetra u krošnjama hrastova.
Prvi red do šume
Mobilne kućice dodana su vrijednost kampu sagrađenom s težnjom prema prirodnim materijalima. Netko pohlepan nagurao bi ih na kaskadni teren možda i dvostruko više, no sisački poduzetnik želi da gosti imaju privatnost, da doista osjete prirodu i uživaju u miru prvoga reda do šume.
– Gosti u mobilnim kućicama odvojeni su od drugih gostiju u kampu. Oni koji dolaze u kamp, dolaze upoznati druge ljude i družiti se uz kampersku vatru, a gosti mobilnih kućica traže svoju intimu u kojoj se odmaraju od svakodnevice. Radeći kao voditelj u kampu Lanterna za nizozemskog turoperatora Vacansoleil, vidio sam mnogo modela mobilnih kućica. Svima im je zajednički manjak središnjeg prostora. Polazišna je točka bila da središnji prostor bude što veći, po tome su drukčije. Kućice su na raspolaganju za dvotjedni, mjesečni ili dugoročni najam cijelu zimu. Grijanje je na klimu, ali daju se lijepo zagrijati. Lani sam odustao zbog covida, ali ovu zimu svakako planiramo raditi. Kućice vraćaju kredit, a ostatak kampa donosi plaće i plaća režije – optimistično će o cjelogodišnjem turizmu poduzetnik kojemu je pandemija donekle pomrsila poslovne planove.
Prekriži 2020. godinu
Ukupno ulaganje iznosilo je nešto manje od pola milijuna eura, od čega je 75 posto HBOR-ov kredit na dvanaest odina uz dvije godine počeka. Plan je bio u dvije godine počeka zaokružiti ulaganje i nakon što počne vraćanje glavnice, imati samo trošak amortizacije. Popunjenost je bila solidna, tendencija je rasta, no teško je postići cijenu noćenja.
– Prošla sezona dobro je došla za pozicioniranje, da ljudi čuju za nas, ali kad je riječ o financijama, 2020. može se prekrižiti. Ono na što sam računao, nije se ostvarilo zbog covida, a i pitanje je što će biti ove sezone, hoće li mi ostati da finaliziram planirana ulaganja. Nadam se da ću dobiti još dvije godine počeka koji će mi omogućiti da nastavim po prvotnoj zamisli. Ja sam poduzetnik početnik, nisam u istoj poziciji kao netko tko posluje deset godina – nada se Periček da će u HBOR-u uzeti u obzir to što se na samom početku poslovanja našao usred izvanredne pandemijske situacije.
Zbog čega nitko prije njega u neistraženu zelenom srcu istarskog poluotoka nije pokrenuo kamp poput njegova, pita se poduzetnik sklon boravku u prirodi, najviše planinarenju i šetnji uza slapove, oduševljen mentalitetom ljudi u središnjoj Istri, koja tek razvija turizam, i to u smjeru kvalitete, autohtonosti i aktivna odmora.
Zajedno su jači
– Iako se turizam ovdje još razvija, izrazito mi je drago što, tko god se nečim bavi, ulazi u to s emocijom. To su pravi obiteljski biznisi, stvarno se ljudi trude i rade to kvalitetno. Uvijek je to personalizirani pristup gostu, a onda je i meni lako raditi kad mu imam što ponuditi. Ne ponudi li mu se paleta usluga i proizvoda, on će nakon dva ili tri dana otići, a moj je cilj od ovoga napraviti sedmodnevno odredište. Sasvim je realna baza za to – navodi Periček kako je nastala ideja o okupljanju malih lokalnih ponuđača autohtone robe i adrenalinskih usluga u zajednički proizvod.
Mali lokalni poduzetnici prigrlili su njegovu inicijativu stvaranja neformalne udruge u kojoj su zasad povezani Adrenalinski park Kringa, Zip-line Pazinska jama, Speleoavantura Pazinska jama, Motocross-park Šantarija, Central Istria Adventure, vinarija Angelini, destilerija Krulčić, OPG Dušić, OPG Križmanić i konoba Bani.
– Svi su prihvatili ideju, nastupamo zajednički. Uložili smo u kampanju na Googleu za Vita Mia Camp, a ja im zauzvrat šaljem goste. Svi rastemo, svi imamo posla. Iduće godine planiramo izraditi zajedničku brošuru, a čim se situacija normalizira, namjeravamo na sajmovima zakupljivati štandove. Imamo već i logotip, zovemo se Explore Central Istria, brend je u nastajanju – govori o destinacijskome menadžmentu elokventni 32-godišnji ekonomist sa smislenim poslovnim planom i dugoročnom razvojnom vizijom koji je u središnjoj Istri našao nepotrošenu turističku nišu.
Sjajna tržišna niša
Upitan za daljnje planove širenja, odgovara o zajedništvu, odbijajući druge poduzetnike doživjeti kao konkurenciju, čak i kad su u pitanju mali kampovi. Smatra da bi otvorenjem još kojega kampa u središnjoj Istri svima bilo lakše u zajedničkoj borbi i poziva zainteresirane koji poput njega misle da su mali kampovi budućnost da mu se obrate za suradnju.
– Vita Mia mogao bi biti brend bilo gdje, u Gorskom kotaru, Dalmatinskoj zagori ili u Slavoniji. Sve se da posložiti, a mali kampovi definitivno su budućnost. Ja sam prošao kroz proces od stvaranja ideje do pravnih pitanja, građevinskog dijela. U projekt sam bio uključen maksimalno od početka u svim segmentima. Zato, ako se pojavi netko tko je sa mnom na istoj valnoj dužini, a ima kapital, volio bi uložiti i vjeruje da je to proizvod budućnosti, ja sam svakako spreman za suradnju. Vidim da taj proizvod može proći bilo gdje u Hrvatskoj – promišlja Periček o razvoju koncepta unutar tržišne niše koja ima golem potencijal rasta, o ciljanoj skupini gostiju u potrazi za aktivnim odmorom, autohtonom hranom i adrenalinom.
Domaći tek trebaju otkriti Pazinštinu, koja se nije turistificirala, autohtonost, opuštenost, srdačnost i gostoprimstvo, izrazito interesantan kraj za bicikliste i planinare u kojem se ima što vidjeti i što raditi i više od jednoga produženog vikenda.