Zajedničke službe – put ka učinkovitijoj državnoj upravi

Prije donošenja odluke o uvođenju zajedničkih službi relevantna državna tijela trebaju imati jasnu viziju i cilj za uvođenje istih – poboljšanje usluge ili npr. smanjenje troškova ili pak oboje.

Vlade su već dugo suočene s kontinuiranim zahtjevom da se što bolji rezultati ostvare s čim manjim utroškom resursa, pri čemu je cilj pružiti osnovne usluge građanima, ali na fiskalno odgovoran način. Shodno navedenom, mnoge se vlade odlučuju na konsolidaciju svojih aktivnosti i dijeljenje usluga među državnim tijelima i agencijama s ciljem racionalnog korištenja i uštede financijskih sredstava, ali i strateškog korištenja ljudskih resursa (državnih službenika). Iako smo svjedoci brojnih primjera uspostave takvih zajedničkih službi (eng. Shared services) u različitim domenama vladinog djelovanja od administracije, IT-ja pa sve do usluga obrazovanja, širok je raspon dodatnih mogućnosti optimizacije aktivnosti vlada i to osobito korištenjem naprednih tehnologija.

Prepoznato je nekoliko prednosti uvođenja zajedničkih službi kao primjerice uvođenje procesa koji predstavljaju najbolje prakse u određenom području, ekonomija obujma, veća mogućnost kontrole kvalitete pružene usluge, niži troškovi ljudskih resursa, veći povrat na investicije u tehnologiju, standardizacija, optimizacija poslovnih procesa i praksi, itd. Međutim, prije donošenja odluke o uvođenju zajedničkih službi relevantna državna tijela trebaju imati jasnu viziju i cilj za uvođenje istih – poboljšanje usluge ili npr. smanjenje troškova ili pak oboje. Nužno je također definirati je li cilj maksimizacija kvalitete buduće usluge ili ipak optimalno rješenje s troškovne strane te osobito definirati kakav će biti budući model pružanja zajedničke usluge – odvojeno društvo, reorganizirani postojeći odjel ili agencija državne uprave, itd.

Diljem Europe nekoliko je uspješnih primjera dobro uspostavljenih zajedničkih službi u javnoj upravi. Izvrstan je primjer Irska vlada koja je uspostavila zajedničke službe na području središnje vlasti (npr. računovodstvo, ljudski resursi i plaća, učenje i razvoj, itd.), zdravstva, visokog obrazovanja kao i komercijalnih državnih organizacija, gdje se u implementaciji sustava centraliziranog obračuna i isplate plaća državnim službenicima pokazalo da se kroz takav sustav mogu ostvariti i 40%-tne uštede troškova.

Slično navedenom, finska je vlada u sektoru obrazovanja uvela zajednički centar usluga (tzv. Certia) koji pruža jedinstvene usluge zajedničku službu za financije, ljudske resurse i IT usluge devet finskih sveučilišta. Dvogodišnja implementacija i period razvoja ovog sustava (2008. – 2010.) ukazuju s jedne strane kako je ovakav koncept dijeljenih usluga već odavno u primjeni u europskim zemljama, te da je s druge strane to proces koji traje. Slične primjere nalazimo i u Velikoj Britaniji, Danskoj, Nizozemskoj, itd.

Vodeći se brzim napretkom tehnologije i sve većim zahtjevima građana za boljim, a fiskalno opravdanim uslugama, postaje neupitno da će zajedničke službe biti prijedlog rada budućih vlada. Neminovno je također i da se dosadašnji koncept zajedničkih službi užurbano mijenja i prelazi u virtualnu stvarnost, stoga se postavlja pitanje koliko su hrvatska i ostale vlade ispred, a koliko iza vremena.

Ivica Perica, direktor i osnivač, UMiUM d.o.o.
[email protected]
www.umium.hr