Lider je početkom veljače objavio tekst o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku. U tom smo tekstu konstatirali da se ubrzanje sudskih postupaka, usprkos takvoj namjeri predloženih izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku, neće ostvariti za najmanje pet do šest godina, ako ne i više. To znači da je uspjeh ovih izmjena i dopuna Zakona upitan. Naime, da bi to bilo ostvarivo, osim što se trebaju propisati rokovi za suce, potrebno je napraviti još mnogo dodatnih koraka, primjerice sasvim napustiti papirnatu formu sudskih spisa i uvesti integralni elektronički spis. Toga, međutim, nema još ni u projekcijama daljnjih pravosudnih reformi.
U pripremi teme razgovarali smo sa stručnjacima i analitičarima koji prate stanje u pravosuđu. S obzirom da je tema izazvala zanimanje javnosti, a njihovi odgovori nisu u cijelosti bili objavljeni u tiskanom izdanju zbog ograničenog prostora, objavljivali smo ih na Liderovom portalu proteklih nekoliko dana. Danas objavljujemo cjelovit odgovor umirovljenog profesora s Filozofskog fakulteta dr.sc. Žarka Puhovskog, poznatog komentatora društvenih i političkih zbivanja u zemlji, koji je prije godinu dana prilikom promocije jedne knjige predložio konkretne praktične mjere koje bi mogle ubrzati sudske postupke. Profesor Puhovski je uz te prijedloge ocijenio stanje u hrvatskom pravosuđu.
Neodrživo stanje hrvatskoga pravosuđa rezultat je:
- zakonodavnoga vrludanja koje je dovelo do toga da ni najiskusniji/e ne poznaju temeljne zakone kako bi trebalo;
- višedesetljetnoga stranačkog (i nepotističkog) 'kadroviranja' koje je dovelo do prevladavajuće patrijarhalne atmosfere u sustavu;
- prevladavajuće atmosfere mirenja s 'formalnim propustima' - na djelu je i dalje možda najgluplji element iz lenjinistički reducirane marksističke doktrine, uvjerenje naime da je inzistiranje na formalnostima tek zakrivka za 'dublje', 'prave' interese/motive. To je dovelo do frapantnoga pada opće i pravne pismenosti, a odsutnost argumentiranosti, koja odatle slijedi, teško može dovesti do pravednosti, pa ni do prihvaćanja eventualnih ispravnih odluka (ovih je dana, primjerice, Državno odvjetništvo, objavilo da je jedan osumnjičenik 'tijekom telefonskog kontakta javno pozivao građane…');
- korumpiranosti pravosuđa i, još više, proširenoga uvjerenja da je ona temeljna značajka sustava.
Ovakvo je stanje, napominje, nemoguće brzo promijeniti, pa valja započeti sa zapravo sitnim, elementarnim tehničkim promjenama pravosuđa (o kojima se govori gotovo pola stoljeća, a tek sada djelomice dolaze na dnevni red), npr.:
- ukinuti sudačko diktiranje zapisnika za vrijeme rasprava, jer se tako gubi mnogo vremena, a nesporazumi se povećavaju;
- ukinuti praksu sazivanja u razmacima od nekoliko tjedana (ili mjeseci), pa uvesti obvezu izvođenja postupka u nekoliko zaporednih radnih dana;
- ukinuti (ili barem relativirati) obvezu vraćanja postupka na početak u slučaju promjene suca/sutkinje;
- povećati sudske takse (posebice za državne i javne tvrtke), kako bi se onemogućilo obijesno korištenje procesnih pravila;
- promijeniti raspored stranaka u sudnici, tako da okrivljenici ne sjede (najčešće u malim prostorijama) neposredno iza svjedok(inj)a koji/e o njima govore;
Potonji prijedlog o promjeni rasporeda stranaka Puhovski obrazlaže time da je 'vidio u nekoliko navrata žrtve silovanja koje svjedoče o činu, a silovatelj im sjedi, doslovce, metar i pola iza leđa (ili zviždače/zviždačice u odnosu na šefove)'. Osim toga, kaže da je vidio, primjerice, 'kako se jadni Čedo Prodanović na štakama s mukom diže i saginje da razgovara s mandantima, jer netko ima - četvrtastu - ideju rasporeda u sudnici; sudac/sutkinja, preko puta svjedok/inja, iza njega/nje okrivljeni/a, pa s jedne strane tužba, s druge pak obrana. Optuženi treba sjediti pored svojih branitelja, jer je to i drugdje običaj, a i ekonomičnije je zbog njihove komunikacije i manje nelagode svjedocima'.
Na kraju, ako bi se usvojili svi ti navedeni prijedlozi, Puhovski, parafrazirajući Neila Armstronga, zaključuje slijedeće: 'Bio bi to, naravno, tek mali korak ka pravednosti, ali gigantski skok za ovdašnje pravosuđe.'