Jačaju se interni odjeli za procjenu kreditnog rizika, od lipnja je ponovno u funkciji HROK, a temeljem sustava OSR omogućena je razmjena podataka o svim klijentima. Uza sve to, angažiraju se vanjske tvrtke koje rade prediktivne analize kreditne sposobnosti klijenata koristeći se umjetnom inteligencijom
Krediti samo za odlikaše! Tako bi se ukratko mogla podvući crta pod 'novo normalno' kad su u pitanju procjene banaka o kreditnoj sposobnosti usred pandemije – kreditiranje je postroženo, uvjeti su zahtjevni i za privatne i za pravne osobe. Premda središnje banke diljem Europe, pa tako i Hrvatska narodna banka (HNB), apeliraju na fleksibilnost pri ocjeni kreditne sposobnosti klijenata, pogotovo pravnih, koji novac trebaju nerijetko samo za likvidnost, banke klijentima uopće ne olakšavaju, već ulažu dodatne napore kako bi procijenile tko je dostojan kredita, a tko nije. A alata im ne nedostaje.
Ne samo da jačaju svoje odjele za procjenu kreditnog rizika nego je od lipnja ponovno u funkciji i Hrvatski registar obveza po kreditima (HROK) i za fizičke i za pravne osobe koji dvije godine nije mogao biti korišten zbog GDPR-a. Usto, temeljem Osnovnog sustava registra (sustav OSR) bankama je omogućena i razmjena podataka o svim klijentima. Pa ako dižete kredit u jednoj banci, a računi su u drugoj, nećete ništa sakriti.
A uza sve to, na raspolaganju su im i 'eksterni alati', što je nerijetko legalan paravan za angažman vanjskih tvrtki koje za banke pripremaju tzv. prediktivne analize kreditne sposobnosti klijenata koristeći se umjetnom inteligencijom.
A to izgleda ovako – pravna osoba iz kreativne industrije iz primjerice istočne Slavonije koju je osnovala osoba koja je već imala neuspješne poslovne projekte teže će vraćati kredit od primjerice pravne osobe iz istoga kraja koja se bavi programiranjem i računarstvom, premda je nedavno pokrenula biznis.
Kod privatnih osoba nije ništa drukčije, osoba koja radi u sektoru trgovine u Zagrebu rizičnija je za kreditno zaduženje od osobe koja radi u nekoj državnoj službi u provinciji. Umjetnom inteligencijom i pridržavanjem raznih parametara, procjenjuje se tko će vraćati kredit, a tko ne, premda banka krajnju ocjenu donosi sama. I dok to prema van izgleda kao odugovlačenje i zavlačenje zbog još jednog papira, banke na taj način kupuju sebi vrijeme kako bi se uvjerile, na sve dostupne načine, da će osoba kojoj daju kredit taj kredit i vraćati.
Da u tome što banke razmjenjuju podatke o svojim klijentima među sobom i s trećom stranom ili stranama nema ništa sporno, potvrđuju i u HNB-u. Banke u Hrvatskoj smiju se u procjeni kreditnog rizika pomoći uslugama vanjskih subjekata, ali odluka o razini kreditnog rizika isključivo je njihova.
– Temeljem Zakona o kreditnim institucijama banke su dužne u svrhu procjene kreditne sposobnosti ili upravljanja kreditnim rizikom na zahtjev razmjenjivati informacije, uključujući osobne podatke koji se odnose na njihove klijente ili su u vezi njihovih klijenata i drugih banaka. Informacije i osobni podaci mogu se razmjenjivati i posredstvom pravne osobe koja prikuplja i razmjenjuje podatke između kreditnih i/ili financijskih institucija – ističu u HNB-u.
Koje su kompanije angažirane na češljanju i skeniranju klijenata i kako to ustvari rade, pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.