Hrvatska
StoryEditor

Zvonimir Širjan: Bez snažne državne marketinške kampanje i krovne oznake, naše meso će nestati s polica trgovina

22. Veljača 2022.
Zvonimir Širjan
Moramo imati jedan nacionalni krovni brend te jasno odvojiti i deklarirati domaće meso od uvoznog

Hrvatska poljoprivredna komora još od prošlog proljeća upozorava na izuzetno negativne trendove na globalnom tržištu žitarica, stočne hrane i rasta troškova koji stvaraju ogromne gubitke svim stočarskim sektorima. Posebno su ugroženi sektori proizvodnje mlijeka i mesa, a kod tovljača junadi gubici po grlu stoke procjenjuju se na oko tri tisuće kuna. O tom problemu, ali i o drugim temama, razgovarali smo sa Zvonimirom Širjanom, predsjednikom Udruge Baby beef.

Poskupili su inputi u stočarskoj, kao i u mnogim drugim proizvodnjama, ne samo u poljoprivrednoj. Koja rješenja predlažu članovi Udruge?

Analiza Biotehnološkog fakulteta iz Osijeka ukazala je na ogroman nesrazmjer između troškova proizvodnje i naših cijena te su pokazali da je ovakvo stanje neodrživo. Imali smo brojne sastanke i ponudili konkretna i konstruktivna rješenja jer se na terenu sve više događa da ljudi rasprodaju stoku i odustaju od proizvodnje što je nešto najgore što se može dogoditi stočarskom sektoru jedne države – da se štale prazne. Kada se stoka jednom proda i isprazne se štale, teško da će se netko vratiti toj kompliciranoj i vrlo zahtjevnoj proizvodnji.

Primjera radi, tov i proizvodnja peradi traje od 30 do 40 dana, svinja od 90 do 120 dana, a junad se tovi minimalno od 6 do 14 mjeseci. To je vrlo dugačak ciklus i spori okretaj, a kad se jednom zaustavi proces uzgoja i proizvodnje do ponovnog pokretanja teško ili gotovo više ne dolazi.

Mi smo nekoliko puta ponovili da su razmjeri štete prošle jeseni bili procijenjeni kod tova junadi na oko 400 milijuna kuna te je potrebna snažna intervencija kako bi se gubici sanirali. Do sada je država intervenirala s 10 do 15 posto od toga iznosa. Zatražili smo hitnu isplatu potpora, a to je i krenulo, a pokrenuti su programi pomoći koji nisu dovoljni da bi sanirali naše ogromne gubitke i štete. Predložili smo srednjoročne i dugoročne mjere koje je bilo potrebno još prije ljeta usvojiti i primijeniti kako bi se gubici nekako pokrili.

Ni sadašnji trendovi na globalnom tržištu nisu dobri. Stručnjaci FAO su objavili  globalni indeks troškova inputa koji obuhvaća cijene energije, gnojiva, pesticida, stočne hrane i sjemena koji ukazuju da ovaj nagli rast njihovih cijena drastično utječe na cijene hrane. Cijene hrane su najveće u zadnjih deset godina, a obzirom na kontinuirani rast energije i svih ulaznih troškova u proizvodnji, svi su se ti problemi prelili i kod nas.

Što očekujete?

Kod nas je situacija takva da cijene mesa vrlo malo rastu u odnosu na ulazne troškove koje imamo mi proizvođači. Uz to, mi imamo i naše specifične strukturne probleme – od pitanja državnog poljoprivrednog zemljišta, nekontroliranog uvoza mesa i mlijeka po dampinškim cijenama i brojnih administrativnih barijera, za primjerice investicije u proizvodnju električne energije za poljoprivrednike. To u konačnici dovodi do zaključka da su razmjeri šteta u našem stočarstvu veliki te nam prijeti velika neizvjesnost. Imajući u vidu sve probleme, nadležna tijela se trebaju krajnje ozbiljno zauzeti za iznalaženje rješenja koja će omogućiti opstanak uzgajivača junadi, odnosno proizvođači tovne junadi trebaju jaču potporu i veće razumijevanje.

Ministarstvo poljoprivrede do sada je poduzimalo određene korake kako bi ublažilo probleme nastale u poljoprivrednoj proizvodnji. Mogu li se uskoro očekivati neke nove Vladine mjere?

Smatramo da je novi ZPP izvanredno dobar temelj za razvoj stočarstva jer sva ograničenja i sve odredbe ZPP-a koje se vežu na zelene politike nisu u koliziji s našom proizvodnjom. Imamo mogućnosti izbora brojnih mjera koje mogu donijeti poboljšanje kroz novo Programsko razdoblje. Moguće je razraditi i napraviti dobar program temeljem kojeg je moguće stočarstvo odnosno govedarstvo razvijati kao granu poljoprivrede s izrazitom važnošću, odnosno da imamo mogućnost preživljavanja, a možda i razvoja.

Neovisno o tome, pretpostavljam da će se izlaz morati tražiti i kod potrošača. Hoće li doći do poskupljenja mesa?

Cijene mesa su počele rasti i one moraju biti veće nego što su sada jer su sada na povijesnom minimumu. Dobar je potez što je država usvojila paket mjera kroz koji se smanjuje PDV na meso. Mi pozdravljamo smanjivanje PDV na meso, no ipak očekujemo da će morati doći do povećanja cijena u jednom razumnom dijelu, odnosno iznosu. Ono što je sigurno da to eventualno povećanje cijena mesa neće ići u korist proizvođača mesa tako da im se poveća profit, nego da im smanji gubitak, a moramo biti oprezni da se ne povećaju marže u maloprodaji što je česti slučaj.

Što ako uvozni lobiji budu pritiskali proizvođače jeftinim uvoznim mesom?

Jeftinog mesa govedine u inozemstvu nema. Ako bi na naše tržište i dolazilo meso iste kvalitete kao što je naše, ono nikako ne može biti jeftinije od cijena koje mi nudimo i imamo. Osim ako se radi o namjernom dampingu ili da se uvozi nešto drugo što se samo deklarira kao junetina. Jasno moramo komunicirati s potrošačima da meso koje dolazi iz naših farmi ima garanciju kvalitete i svježine jer je proizvedeno tu kod nas, vaših susjeda. Naše je meso kontrolirano u Hrvatskoj, odnosno naše nadležne kontrole kontroliraju uvozno meso samo povremeno prema planu monitoringa, dok se naš svaki juneći trup kontrolira od nadležnih inspekcija i po nekoliko puta.

Moramo znati da je udio vrijednosti mesa u potrošačkoj košarici danas financijski manji nego što je to bilo prije pet, 10 ili 20 godina. Naši potrošači se trebaju pitati kako je moguće da uvozno meso, u državi iz koje dolazi to meso, ima cijenu veću i za 30-50 posto nego što je to kada dođe kod nas u maloprodaju. Mišljenja smo da je tu ipak u pitanju loša kvaliteta, a ne nedopustivi damping.

Cijela EU će imati skuplju hranu nego što je to danas i zato je važno preispitati poljoprivrednu politiku i okrenuti se podizanju samodostatnosti i otvoreno govoriti u kojim to sektorima mi možemo biti prehrambeno suvereni. Najjeftinija hrana mora i uvijek će biti ona koja se proizvodi kod domaćih proizvođača, dakle u Hrvatskoj, uz uvjete da je ono što se uveze jednake kvalitete. Prije 30 godina imali smo tri puta veću proizvodnju nego danas - više od 400 tisuća grla u tovu, a danas samo 140 tisuća. Stoga su primjerice korekcije proizvodno-vezanih potpora za 15 posto u tovu junadi, što je jedna od opcija strateškog plana, za nas neprihvatljive i nisu umjerene zadržavanju postojeće proizvodnje, a pogotovo ne razvoju iste.

Kada je riječ o uvozu mi i sada na policama imamo junetinu i govedinu iz uvoza lošije kvalitete po cijenama za koje ne postoji ekonomska računica da su to realne proizvođačke cijene. One su dampinške jer razvijene poljoprivredne države znaju kako svoje tržišne viškove, preko polica trgovačkih lanaca izvoziti po cijenama kojima mi nikako ne možemo odgovoriti. Ako se sjetite ekonomske krize od 2008. godine, tada smo imali ogroman uvoz zamrznute brazilske i koje kakve govedine koja je preplavila tržište i ogromne su količine završavale u trgovinama i mesnim industrijama. Takvo je meso bilo jeftino i uvoznici su iskoristili krizu da ju uvoze i plasiraju.

Bojim se da ni sada nemamo mehanizme bolje kontrole i da će kupovna moć, koja se urušava, biti takva da bi se nama tako nešto moglo ponoviti. A to nikako nije dobro i već bi sada na policama trebali znati što je domaće, a što iz uvoza i odakle dolazi. 

Spomenuli ste uvoz iz Južne Amerike. Koliki problem članovima i ostalim proizvođačima vezano za povećanje cijena može stvoriti povećan uvoz smrznutog mesa? Očekujete li takav razvoj događaja?

Jeftine zamrznute junetine nema u EU, a pogotovo ne u južnoj Americi gdje su cijene u Brazilu, Urugvaju, Argentini porasle više od 30 posto te su pojedine države ograničile izvoz kako bi zadržale cijene za svoje stanovništvo na prihvatljivoj razini. Moguće je da će doći do uvoza zamrznutog mesa, ali to će biti neka stara zaliha koja možda više i nije za upotrebu. Naravno da bi takav scenarij bio poguban za domaće proizvođače koji su se posljednjih godina počeli udruživati i zajedno stvarati brend domaćeg mesa. Pratit ćemo što će se događati, ali je važnije da naše inspekcije i kontrole budu pojačane i da na vrijeme prepoznamo takvu pojavu. Kasno će biti ako takvo meso dođe na police, mi to moramo prevenirati, a ne sanirati takve moguće scenarije. Mislim da se o tome još uvijek premalo priča, a tržište se daleko brže mijenja nego što te promijene prate odluke administracije.

Kakvo je stanje na tržištima Italije i Bliskog istoka, s obzirom da tamo izvozite najviše? Koliko je tamo jaka konkurencija i što ako se odlučite na tamošnjim tržištima povećati cijenu?

Cijene na spomenutim tržištima su počele rasti, što je dobro za nas izvoznike jer ćemo barem djelomično, kroz veće izvozne cijene, uspjeti pokrit postojeće gubitke. Znate i sami da je hrvatska junetina poznata i priznata na tim tržištima i da smo nekada izvozili daleko više. Na tim tržištima je stalno prisutna konkurencija koja snažnije razvija stočarsku proizvodnju i oni će nam uzeti tržište ne zato što su kvalitetniji nego zato što nećemo imati dostatne količine ako ne uspijemo zaustaviti pad domaće proizvodnje. Kada jednom izgubite neko tržište teško se na njega vraćati. Mi na ta tržišta izvozimo po cijenama koje se formiraju na burzama i pratimo svakodnevno kretanja, tako da za sada uspijevamo biti konkurentni. No, ipak želimo da meso koje se proizvodi na domaćim farmama bude zastupljenije na domaćem tržištu jer nije poanta da hrvatsko kvalitetno meso odlazi u izvoz, a da na domaćem tržištu naši potrošači jedu meso lošije kvalitete iz uvoza.

Potrošači imaju pravo pitati, a čemu onda ogromni poticaji, ako naše meso izvozimo, a mi uvozimo meso lošije kvalitete. Zato i želimo da se pokrene snažna marketinška kampanja, kako to rade mudrije države, te da imamo našu hrvatsku oznaku i jasno označeno i deklarirano domaće meso na policama. Nama je najveći problem domaće tržište jer je većina trgovačkih lanaca u stranim rukama i nemaju emociju prema domaćoj poljoprivredi. Po uzoru na njih i ono malo domaćih trgovačkih lanaca se tome prilagođava, pa imamo situacije da nam je ponekad lakše ući na policu stranih lanaca nego domaćih. I to je naš apsurd i specifičnost.

Uveli ste brend 'Hrvatska junetina udruge BabyBeef' 2018. Koji je rezultat tog brenda do sada?

Udruga Baby Beef i dalje ima cilj snažno brendirati PREMIUM mladu hrvatsku junetinu proizvedenu po jasno određenim specifikacijama te ju plasirati na police trgovina, restorana i hotela, a smatramo kako je potrebna jedna snažna državna kampanja promocije domaćih proizvoda i označavanja na policama, što će se jasno vidjeti kad potrošač dođe pred policu.

Naša Udruga koja okuplja oko 330 tovljača junadi i čini 90 posto sektora tovnog govedarstva očekuje da se kroz snažnije označavanje proizvoda postigne viša cijena što bi pomoglo sektoru da opstane. Udruga je tijekom 2018. pokrenula plasman svog brenda Hrvatska junetina udruge Baby Beef, a u samim počecima prodaja brenda mesa u trgovačkim lancima i mesnicama rasla je po dvoznamenkastim stopama. Takav razvoj događaja u Udruzi smo tada vidjeli kao točku preokreta u proizvodnji i prodaji junetine u Hrvatskoj jer je domaća junetina u prvoj godini ušla u sedam velikih trgovačkih lanaca. Rezultati su to koji dokazuju kako hrvatski kupci traže domaći proizvod.

Udruga je pokrenula svoj vlastiti brand kako bi odvojila kvalitetnu, domaću i svježu junetinu od uvozne jer se hrvatska junetina iznimno cijeni na vanjskim tržištima, primjerice u Italiji, pa u izvoz odlazi oko 50 posto junadi Udruge. Nama je stalo do hrvatskog tržišta i do naših potrošača i smatramo da nam je potrebna jaka marketinška kampanja i podrška sa znakom 'Meso hrvatskih farmi', kako bi kroz kratke lance opskrbe naši potrošači na policama imali domaće meso. Kad potrošač stane ispred police s mesom, koje je obilježeno oznakom 'Meso hrvatskih farmi' ili 'Mlada hrvatska junetina' Udruge Baby Beef, trebao bi znati da je dobio iznimnom kvalitetan proizvod koji je svjež, zdravstveno siguran i da kupnjom takvog proizvoda omogućava svojoj obitelji najbolju prehranu koja je u hrvatskoj dostupna. Kupnjom domaćeg kvalitetnog mesa potrošač i hrvatskim proizvođačima daje podršku kako bi mogli zadržati proizvodnju u svojim stajama, a tako se i potiče gospodarstvo države i budućnost naše djece te potrošnja domaće iznimno kvalitetne i zdrave hrane.

Mi poteškoće imamo zbog gubitaka u proizvodnji koji su krenuli od četvrtog kvartala 2019, kada je došlo do monetarnog sloma u Libanonu  i naši se gubici akumuliraju do danas, što zbog covid krize i smanjenja potrošnje u turizmu, što zbog naglog rasta cijene žitarica i za 100 posto. Zato nam je teško iznaći sredstva za jasnu promidžbu u medijima i to je nešto za što apeliramo na nadležna tijela jer se sufinanciranje oznaka kvalitete nacionalnih proizvoda u većini država EU financira iz proračuna.

Tražite da se ojača brend 'Meso hrvatskih farmi'. Na koga apelirate u tom smislu?

Smatramo da je trenutno u Hrvatskoj previše različitih oznaka koje samo dodatno zbunjuju potrošače. Mi sada imamo oznaku 'Meso hrvatskih farmi' i smatram da svaki komad mesa proizveden u Hrvatskoj treba biti označen tim znakom, bilo da je riječ o svinjskom, junećem, janjećem ili pilećem mesu. Tako nešto nema alternative jer na taj način jasno šaljemo poruku potrošačima što je naše, zdravo, kvalitetno i sigurno. Naravno da trebamo označiti i sve proizvode od prerađenog mesa jer u mesnim prerađevinama , kobasicama, salamama, paštetama danas imamo zastupljeno manje od 20 posto meso hrvatskog podrijetla. Zato i ti proizvodi koji su domaćeg podrijetla trebaju imati jasnu  oznaku koja će biti prepoznatljiva potrošačima, iz koje će vidjeti da ima i hrvatskih salama, pašteta, kobasica ili goveđih gulaša u konzervi.

Krajem godine država je pokrenula i oznaka 'Dokazana kvaliteta' i krenulo se u snažnu marketinšku kampanju, ali nama stočarima nije jasno zašto se uvodi još jedna oznaka, jer to dodatno zbunjuje potrošače. Vi možete uvesti meso s oznakom dokazana kvaliteta i staviti da je to dokazana kvaliteta Poljske, primjerice. Ima niz trgovačkih lanaca i uvoznika koji se igraju marketinškim oznakama, na svoja pakiranja stavljaju hrvatsku šahovnicu i različito nazivaju svoje brendove, te tako manipuliraju potrošače koji vjeruju kako se radi o domaćem mesu.

Smatramo da je potrebno imati jedan nacionalni krovni brend i jasno odvojiti i deklarirati domaće od uvoznog i to tako da se odmah vidi na polici trgovine. Na potrošaču je da procijeni što će kupiti. Bojim se da sa svim ovim oznakama trošimo ogroman novac, vrijeme i ne postižemo nikakav rezultate. Meso hrvatskih farmi je dobra polazna točka i potrebno je da dobijemo tu oznaku za meso koje se proizvodi kod nas i da se krene u snažnu kampanju. Moramo educirati naše potrošače da postanu svjesni kako se kupnjom domaćeg kvalitetnog mesa čuvaju gospodarstvo i radna mjesta i da silna ulaganja u poljoprivredu imaju svoju svrhu i cilj.

Potrebno je možda razmisliti i pokrenuti Agenciju za promociju domaće hrane koja će osmišljavati snažne kampanje u Hrvatskoj i svijetu. Jer proizvođači sami bez pomoći države to teško mogu napraviti.  

Slijede izbori za članove Skupštine i drugih tijela Hrvatske poljoprivredne komore. Hoćete li se kandidirati i za koju funkciju? Što očekujete od izbora?

Izbori za skupštinu HPK su važni za sve poljoprivrednike jer je HPK krovno udruženje koje svakodnevno komunicira s našim Ministarstvom poljoprivrede, a i svim institucijama EU, posebice kroz EU udruženje poljoprivrednika Copa-Cogeca. Trenutno su završili postupci prijave kandidata i vidljivo je da su se mladi poljoprivrednici probudili i da ih je sve više spremno da se bore za poljoprivredu što nas raduje. Od ukupno 95 kandidata za 71 delegata u skupštini prijavilo se 34 mlada poljoprivrednika, a sve više je i žena poljoprivrednica, što nam potvrđuje da smo kroz protekli mandat u Komori ipak uspjeli kroz 19 odbora postati relevantni na terenu.

Osobno sam se kandidirao za delegata u Skupštini HPK u svojoj Križevačko-koprivničkoj županiji, a očekujem da stvorimo skupštinu koja će kvalitetnije artikulirati interese svih regija i svih sektora, te da ćemo se snažnije nametnuti kao kreatori poljoprivredne politike zajedno s Ministarstvom poljoprivrede.  

Kako ste zadovoljni sa sadašnjim radom HPK i kakav HPK treba hrvatskim poljoprivrednicima?

Hrvatska treba imati snažnu komoru kao što je imaju Austrija, Slovenija, Mađarska. Mi smo HPK stalno gurali u drugi plan, pa smo jedno vrijeme uz nju imali Savjetodavnu službu, kao i sve druge države, što je ispravan put, a onda smo ih razdvojili. Smatramo da je potrebno da svi poljoprivrednici budu obvezni članovi i da plaćaju sadašnju članarinu koja je šest kuna mjesečno, odnosno 72 kune godišnje.

Isto tako HPK treba stručno ojačati i osnažiti jer je trenutno pet zaposlenih koji teško mogu pratiti sve propise, kako domaće tako i one u EU, a uz to informirati proizvođače na terenu. HPK mora biti sa svojom bazom na terenu, mora se ljude više i bolje savjetovati, a to možemo jedino ako je sa nama i Savjetodavna služba. HPK je prošlog ljeta organizirala radionice s četiri države – Austrijom, Italijom, Poljskom i Slovenijom, i vidjeli smo da oni imaju jake komore koje imaju stručnjake, ljude na terenu i koji su glavni kreatori politike jer se iz njihovih ministarstava, prije kreiranja nekog zakona, prvo konzultiraju s komorom. Komora mora biti snažnija i stručnija, a kroz sektorske odbore je potrebno utjecati na sve odluke Ministarstva. HPK je od izuzetne važnosti jer se 40 posto EU proračuna troši na poljoprivredu i poljoprivredna politika EU se kreira u Bruxellesu, zbog čega moramo biti tamo prisutni i boriti se za naše interese.

Mi smo se uspjeli kroz Copa Cogecu izboriti za bolju poziciju hrvatske poljoprivrede te smo ušli u tu instituciju sa našim ljudima i sa kolegama iz ostalih EU država zajedno vodimo bitku za bolju poljoprivredu. Pojedinačno, sa usitnjenim udrugama i udruženjima, nije moguće postići puno, zbog čega je važno da HPK ojača i bude snažniji nego do sada.

01. veljača 2023 00:08